Otkaz zbog volontiranja u Africi
Tridesetjednogodišnja Petra Cikojević odlučila je dati otkaz na poslu i otići u Afriku i po četvrti put da bi radila s tamošnjom djecom. Prije odlaska popričali smo o dojmovima koje je dosad tamo stekla...
Kad sanjate Afriku od malih nogu, nema druge nego ispuniti san i krenuti. Tridesetjednogodišnja Petra Cikojević rođena je u Imotskom a živi i radi u Splitu kao medicinska sestra. Premda je, kao i mnogi drugi imala priliku otići u Njemačku, kojoj fali medicinskog osoblja, i dobiti posao, Petra je prije godinu dana otišla volontirati u jednom sirotištu u Tanzaniji i zaljubila se u Afriku i u njezine ljude koji su, kako kaže, veseli unatoč siromaštvu. Uskoro odlazi četvrti put i planira ostati duže vrijeme a prije odlaska popričali smo o dojmovima koje je dosad tamo stekla.
>> Volonterski kampovi spajaju!
>> Evo što će joj Guatemala!
Afriku sam zavoljela iako je prvi susret šok
- Otići u Afriku bila mi je želja još iz djetinjstva. Oduvijek sam htjela poći, ali ne isključivo u sirotište ili u Tanzaniju. Više sam htjela ići u Somaliju i Etiopiju ali nisam uspjela. Na kraju sam preko udruge Kolajna ljubavi otišla prvi put u siječnju 2012. na mjesec dana u sirotište u gradu Songea. Kad sam izašla iz aviona, odmah sam zavoljela Afriku. Iako je prvi susret šok – rekla je Petra govoreći o svojoj motivaciji za odlazak. - Djeca te odmah dočekaju kako da te poznaju sto godina, prekrasna su. Tada ih je bilo šesnaest a danas ih ima više. Ostala sam oko dva tjedna zaljubivši se u djecu a razočaravši se u mnoge stvari; od uvjeta života djece i volontera do vođenja udruge. No kada se jednom upozna djecu jednostavno im se mora vratiti.
Kao netko tko je u Africi proveo dosta vremena, Petra je komentirala da se Afrika prema vani često prikazuje u pogrešnom svjetlu i naglasila važnost obrazovanja za razvoj Crnog kontinenta. - Kad sam prvi put išla nosila sam brašno, ulje i punu torbu nepotrebnih stvari. Ljudi donose tjesteninu i rižu zemlji u kojoj se sadi riža, koja živi od nje. Postoje trgovine u kojima se može kupiti dosta toga. Najpotrebnija je edukacija. Plaćanje škole jednom djetetu je najkorisnije. Godišnja školarina od oko sto trideset eura pokriva knjige, uniforme i jelo u školi. Afrika je prebogata prirodnim resursima ali treba educirati stanovništvo.
Potvrđuje to i činjenica što mladi, kad ih se pita što im fali, odgovaraju da im fali škola, a ne mobitel, auto ili kuća.
Afriku bi trebao posjetiti tko god može jer se ljudi promijene jednom kad je dožive
Petra je odlučila dati otkaz na poslu i otići u Afriku i po četvrti put da bi radila s tamošnjom djecom. - Odlazim u domaće sirotište koje trenutno nema volontera. Raditi ću s oko četrdeset djece u dobi od tri do osam godina. Podučavat ću ih engleski. Naučit ću svahili (iz kojeg svi znaju hakuna matata ili nema problema). Osim puno ljubavi za djecu nemam konkretnih planova.
Svima koji bi htjeli učiniti isto, Petra poručuje da se obrate nekoj lokalnoj udruzi. Smatra da bi Afriku trebao posjetiti tko god može jer se ljudi promijene jednom kad je dožive – počnu cijeniti neke druge stvari, a ne materijalne.
Pitaj Petru kako pomoći Africi
Petra je spremna sa svim zainteresiranima podijeliti svoja iskustva i ponuditi koristan savjet – dovoljno je javiti joj se na e-mail [email protected].