Otkaz kao pustolovina mladih

Statistike nezaposlenosti Hrvatske i Portugala slične su po depresiji koju izazivaju. Ipak, postoje primjeri mladih stanovnika Lisabona koji su otkaz pretvorili u novu profesionalnu pustolovinu.

Studij kriminologije, magisterij iz multimedije, rad u vojnom zrakoplovstvu opis je puta tridesetdvogodišnje Vanesse. San joj je bio posao vezan uz istraživanje zločina a na kraju je dočekala otpremninu u zračnim snagama, gdje je radila u IT odjelu i paralelno studirala. Nakon toga okušala je sreću u Londonu, pa se vratila na stažiranje u EU agenciji gdje bi najradije i radila jednom. – Ne osjećam se prekvalificirano, mislim da se ljudi trebaju adaptirati i biti spremni učiti. Nije mi žao što sam odabrala ovakav put.

Drugi nam je sugovornik tridesetogodišnji profesor tjelesnog odgoja José koji turiste besplatno vodi po Lisabonu. Radio je prije toga dvije godine u školi. Uživao je u poslu i djeci s entuzijazmom osvještavao važnost fizičke aktivnosti. Dobio je otkaz a s njim i pregršt slobodnog vremena koje je koristio za druženje sa strancima kojima je besplatno pokazivao grad. Došao je na ideju besplatnog vođenja po gradu koja je s vremenom narasla na šestotinjak turista mjesečno i pet vodiča.
- Bilo je dana kada nije bilo nikoga, ali vjerovao sam u projekt, radio promociju, educirao sebe i prijatelje koji su postali vodiči. Imam ideje za proširenje vođenja po okolici, ali i svijetu. Želio bih promicati dijeljenje i solidarnost. Naše je vođenje besplatno, ali svatko može dati doprinos ako želi. Posan sam na svoj grad i zemlju te to želim prenijeti i na posjetitelje. Nije mi cilj ovime se obogatiti već promicati poštovanje među ljudima. Želio bih da ljudi više vjeruju u sebe i da mijenjamo ovaj svijet na bolje.

Osim turista Lisabon privlači i mnogo doseljenika, među kojima je tridesetjednogodišnja talijanska umjetnica Cristina. - Nisam bila dovoljno hrabra da se preselim, sve do prije godinu i pol dana. Diplomirala sam na Umjetničkoj akademiji u Milanu. Radila sam kao asistentica na različitim projektima te u modnoj industriji, gdje je početni entuzijazam nestajao a kreativnost sam odgađala za starije dane. Danas je umjetničko stvaranje usmjereno na prodaju proizvoda a ne na refleksiju društva ili inspiriranje ljudi. Ne vjerujem u posao koji isključivo kumulira novac i gomilanje uglavnom nepotrebnih stvari. To je postalo jedino mjerilo vrijednosti. Napustila sam sigurnost i krenula na putovanja te sam odabrala živopisni Lisabon za život. Sada sam freelancer i radujem se novim izazovima. Pokušavam spojiti kuhanje, koje mi je strast, i umjetnost. Nomadizam me fascinira, putovanja inspiriraju te smatram da statičnost nije dio naše prirode.