Bez prilike za aktivni život

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak organizirala je skup Pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici – gdje, s kim i kako?, potaknuta sve brojnijim pritužbama mladih osoba koje su smještene u domove za starije i nemoćne ili, kako ih zovu, centre za rehabilitaciju u kojima ne dobivaju odgovarajuću skrb. Skup je održan 23. studenog 2015. u prostoru Hrvatske odvjetničke komore u Zagrebu.

Kako piše in-portal.hr, pravobraniteljica je započela ovim riječima: - Oni koji ne mogu živjeti u svojim domovima nemaju mogućnosti izbora ni alternative.

Osobe s invaliditetom smještene u domove žive na marginama društva

- Mlađe osobe s intelektualnim, fizičkim ili senzoričkim invaliditetom smještene u domove za starije i nemoćne i centre za rehabilitaciju žive izolirano uslijed nedostatka financijskih sredstava, nedostatne osobne asistencije i drugih potrebnih usluga. Istovremeno nemaju pravo na naknadu i druge usluge koje ostvaruju osobe u obitelji, jer se smatra da ustanova zadovoljava sve njihove potrebe. Na mjestu nazvanom dom za starije ili centar za rehabilitaciju, što je njima svejedno, važno im je da žive prema vlastitom izboru. Međutim, žive po institucionalnim pravilima, od doručka do ručka i od ručka do večere. Slušajući životne priče osoba smještenih u različitim ustanovama diljem Hrvatske doima se kao da su mimo svoje volje deponirane i odložene u skladište na marginama društva koje za njih ne stvara druge mogućnosti - napomenula je pravobraniteljica za OSI.

Usluga osobnog asistenta mora se sustavno organizirati

Osobnim iskustvom svjedočila je i Ivana Nikolac, koja je nakon aktivnog života doživjela tešku prometnu nesreću i vratila se u roditeljski dom, u malo mjesto u dolini Neretve. Pune tri godine nije izašla iz sobe, dok nije shvatila da joj nitko neće pomoći ako sama nešto ne poduzme. Istakla je potrebu da usluga osobnog asistenta ne bude pilot projekt koji se provodi preko udruga, već sustavno organiziran od Ministarstva socijalne politike i mladih. Cilj koji želi ostvariti za sebe i sve buduće naraštaje stambene su jedinice za osobe s invaliditetom koje su nepokretne u gornjim i donjim ekstremitetima.

Pozitivne promjene mogao bi osigurati neki oblik stambene zajednice

Damir Beluhan je prije 22 godine obolio od multiple skleroze, a prije godinu i pol odlučio otići u dom, zaključivši da je život u stanu za njega i njegovu obitelj postao pretežak. - Nisam više mogao samostalno obavljati osobnu higijenu, stan mi je na trećem katu bez lifta, i to je postalo prenaporno. Na vlastiti sam zahtjev otišao u dom jer nije bilo alternative - rekao je Beluhan.

- Nadao sam se da će mi dom biti primjereniji, no uočio sam kako mi nedostaje najpotrebnije, dakle poticanje okoline. Multipla skleroza progresivna je bolest, malo-pomalo sve teže neke stvari obavljate, ali ako netko umjesto vas obavi sve, od umivanja do pranja zuba, vi samo pogoršavate svoje stanje. Oni nemaju vremena da ja sam to obavim, jer sestra njegovateljica i osoblje moraju obići mnogo soba. U domu za starije je sve prilagođeno starijim osobama, dok je za mlađe i osobe srednje dobi takvu okolinu vrlo teško psihološki podnositi, iako je riječ o privatnom VIP domu. Vjerujem, to bi se moglo promijeniti kroz neki oblik stambene zajednice, a ključno je osigurati uslugu u kući, ali ne unaprijed dogovorenu, već putem pripravnosti na poziv - uvjeren je Beluhan.

Bez prava na slobodu kretanja

Dvadesetogodišnji Mario Mužek, osoba s celebralnom paralizom, završivši Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava vratio se u selo Čret pored Krapinskih Toplica. Mogućnosti kretanja ograničene su mu na kuću i okućnicu obzirom na brdovit kraj, a njegova svakodnevica svela se na gledanje televizije. Želja mu je da nađe posao u Zagrebu i tako počne samostalan život, a ako već mora ostati doma, onda želi da mu se osigura polaganje vozačke škole i kupnja automobila kako bi se mogao kretati i zadovoljavati svoje društvene potrebe obzirom da je od grada udaljen samo šest kilometara.
- Nemam pravo na slobodu kretanja. Država bi se trebala pobrinuti za to jer nije riječ samo o meni, nego i svim ljudima poput mene. Država se brine za sve, pa gdje smo onda mi, jesmo li građani drugog reda?! - pita se Mužek.

Na skupu je iznesen i apsurdni podatak da su samo tri mlade osobe s invaliditetom u domovima za starije i nemoćne ili, kako ih zovu, centrima za rehabilitaciju.
Pravobraniteljica Slonjšak brzo je reagirala: - Moram reći da taj broj nije točan. Govorim o osobama mlade i srednje životne dobi koji su mogli aktivno dati doprinos ovom društvu, no ne mogu apsolutno nikuda otići niti nešto poduzeti. Nemaju mogućnost osobnog asistenta, neki domovi ne daju mogućnost volontiranja, ti ljudi, ako nemaju obitelj i prijatelje, ne mogu ni izaći iz doma.

Ministarstvo socijalne politike i mladih  radi na deinstitucionalizaciji

Prema podacima Ministarstva socijalne politike i mladih, u ustanovama socijalne skrbi smještena su 3182 djeteta s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s tjelesnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem te 3830 psihički bolesnih odraslih osoba. U udomiteljske obitelji smješteno je 251 dijete s teškoćama u razvoju, 423 osobe s tjelesnim, senzoričkim ili intelektualnim oštećenjem i 863 osobe s mentalnim oštećenjem.

O operativnom planu deinstitucionalizacije, odnosno transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi do kraja 2016. godine Zvjezdana Bogdanović, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladih, kaže: - Bilo je već komentara da plan ne obuhvaća sve domove i sve osobe koje su u institucijama, no odnekud smo morali početi. Počeli smo od domova kojima je osnivač Hrvatska i gdje je najveći broj osoba s invaliditetom, kako bi pokrenuli proces deinstitucionalizacije i na tim primjerima pokazali kako je proces moguć i da su korisnici zadovoljni uslugom. U tom procesu je u zadnje dvije i pol godine deinstitucionalizirano 647 osoba s invaliditetom koji žive u više od 240 stambenih zajednica, one imaju podršku i dio ih se zapošljava - istaknula je Zvjezdana Bogdanović.

Postojeće stanje ugrožava sve osobe s invaliditetom

Pravobraniteljica Slonjšak, pak, ističe da je to proces u koji su krenuli s domovima za osobe s psihičkim i intelektualnim teškoćama, ali problem je što osobe s tjelesnim oštećenima također očekuju pomoć i ne mogu više čekati. - Postojeće stanje u društvu ne ugrožava samo osobe s invaliditetom već i sve građane ove zemlje koji zbog invaliditeta ili bolesti imaju rizik da budu smještene u institucije, umjesto da usprkos invaliditetu nastave s aktivnim životom - zaključila je Slonjšak.

Izvor: in-portal.hr