Sportom protiv loma noge
Vrijeme je da se poneki Pere ili Jere izvješti u nordijskom skijanju ili biatlonu i produži imaginarnu ulicu splitskih osvajača olimpijskih medalja. Možda s tom idejom na umu, Kerum tajanstveno kaže da se snijegu nada i – dogodine.
Točno u sat kada su meteorolozi najavili sibirska anticiklona stigla je iznad Dalmacije, oborila stupnjeve u zraku i zatrpala Split i okolicu snijegom kakvog se samo najstariji žitelji mogu sjetiti. Grad je u petak osvanuo odjeven u bijelo ruho, zbog kolapsa u prometu proglašen je neradni dan za gradske javne službe, a kovanica snježni dan bila je najkorištenija sintagma dana.
Čeljad u punoj snazi izašla je na ulice, oduševljavala se bajkovitim prizorima snježnih ulica i trgova, punile su se memorijske kartice fotografijama a na radiju su se puštale božićne pjesme. Ono što je do petka bila obična asfaltirana nizbrdica na snježni dan je postala staza za skijanje i snowboard. Pojam Marjana kao sportsko-rekreativnog centra je proširio svoje značenje i postao improvizirani poligon za usavršavanje vještina u snowboardingu dok su se mlađi snalazili kližući na bilo kakvoj ravnoj podlozi poput tepsije ili odbačene puntižele.
Za jedne opće veselje, za druge i ne baš toliko. Oprezniji među nama nepovjerljivo su gledali u mliječnobijelo nebo i, zlu ne trebalo, opustošili dućanske zalihe digo-kvasca pouzdajući se u se i u svoje kvasce. Ispostavilo se da su bili u pravu što su ostali kući mijesiti kruh, jer je dobar dio naših sugrađana, točnije njih 513 do ponedjeljka ujutro, obavljajući svakodnevne poslove polomio udove i kukove na solidnim ledenim pločama koje su do maloprije bile samo prhka bijela tvar što škripi pod nogama.
Naljutili se Splićani na gradske vlasti što su ulice neočišćene, što je grad zatrpan smećem i autobusi ne voze tri dana, a poteštat lakonski odgovara: "Meni je sve to smiješno". Zna on da brojni Splićani svake godine prelaze granicu i odlaze na europske snježne vrhove i očekuje da sada, početkom veljače, kada bi forma brušena na Schladmingu i Kitzbuhelu trebala biti na vrhuncu pokažu da ovaj snijeg nije takav bauk kao što dežurni grintavci tvrde. Uz to, ufa se gradonačelnik da će Splićani kao i toliko puta do sada stisnuti zube i okrenuti stvari u svoju korist. Kao najsportskiji grad na svitu koji je svijetu dao šampiona u svakom sportu kojeg se čovjek dosjetio uključujući bacanje papirnatih aviona u dalj (nevjerni neka provjere), vrijeme je da se poneki Pere ili Jere izvješti u nordijskom skijanju ili biatlonu i produži imaginarnu ulicu splitskih osvajača olimpijskih medalja.
Ili, napokon, da stvar bude sasvim praktična. U Zagrebu već neko vrijeme broj gledatelja na hokejaškim utakmicama premašuje broj onih na Dinamovim. Ono što Splitu nedostaje je samo hokejaški teren, a u ovakvim uvjetima za to će idealno poslužiti Pjaca ili Prokurative. Možda s tom idejom na umu, Kerum tajanstveno kaže da se snijegu nada i – dogodine.
A do tada Splićani – palice u ruke i vježbajte.