O'Hara: početak, kraj i između

Klub koji je ugostio masu bendova i izvođača, od TBF-a i Elementala do Ramba Amadeusa i Pipsa, u kojem se gužvalo na studentskim večerima i ispred kojeg se guštalo na dalmatinskima, u kojem su se natjecali i predstavljali mladi bendovi i u kojem su mladi splitski muzičari brusili zanat. Klub koji nakon trinaest godina rada 15. listopada, koncertom TBF-a, trajno zatvara vrata. Sve je to O'Hara. O zatvaranju kluba, ali i o nezaboravnim klupskim momentima i o sadašnjoj splitskoj sceni razgovarali smo s vlasnikom Dariom Mužićem.

Početak O'Hare: suradnja s Gradom

O'Hara je, prisjeća se Dario, krenula od ideje njega i pokojnog Slobe Dorića da se jave na gradski natječaj i, ako bi uspjeli, pokušaju novim generacijama pružiti mjesto gdje će se okupljati i družiti, baš kao što je to nekad činio Shakespeare. - Shakespeare je uvik bija centralno misto u Splitu. Ljetna terasa, ljetni disko klub, koji je praktički upozna i oženija generacije ljudi, počevši od mojih roditelja pa nadalje. I sad je tu bila neka ideja da se opet stvori klub – kaže i objašnjava kako je ideja realizirana. - Prostor je bija kompletno devastiran, Grad je raspisao Natječaj da se stanje uredi. Slobo i ja smo dali najbolju ponudu i dobili prostor u najam.

Suradnja s Gradom, kaže Dario, godinama je bila bez zamjerki. - Kako je zgrada bila stara i dotrajala, javili bi se Gradu za bilo koji problem i Grad bi posla vještaka. On bi pogleda u čemu je problem, nakon toga bi Grad raspisa natječaj za saniranje štete, odabra bi se izvođač radova i šteta bi se kroz nekih misec-dva sanirala. Nije bilo nikakvih problema.

Početak kraja: promjena uprave POŠK-a i povećanje najma

Problemi, međutim, počinju s promjenom uprave POŠK-a prije oko dvije i po godine. - Da se razumimo, bivši sam igrač POŠK-a, dite sam POŠK-a. Nezamislivo mi je lito da se ne okupam svaki dan doli dva puta, javim se trenerima i bivšim suigračima koji tu provode lito. Problemi su nastali kad je VK POŠK ugašen jer nije moga ni želija vraćat nagomilane dugove. Onda je klub preimenovan u OVK POŠK i praktički je preko noći zamijenio onaj postojeći. Pojavila se nova uprava, koja je dobila koncesiju i na zgradu i na bazen i počela je inzistirati na povećanju najma. A točno se zna kad se najam poveća. Onda kad minimalna cijena koju raspiše Gradonačelnik prelazi onu cijenu koju ti plaćaš – objašnjava kako su počeli prvi problemi.

>> O'Hara nakon preuređenja krajem 2013.

Dvije godine nije bilo dovoljno za sanaciju krova

Problemi se nastavljaju nakon što je Dario pisao Gradu da je pukla ploča krova i da velike količine vode ulaze u prostor, zbog čega bi trebalo sanirati i krovište i bočne strane prostora no iz Grada nije dobio odgovore. Ni nakon tog maila ni nakon još desetak mailova. Zatim mu je rečeno da će Grad raspisati natječaj, međutim u dvije godine krov nije popravljen. - Grad je navodno raspisa natječaje za sanaciju prostora, a to je sve skupa trajalo par godina. Na koji su način izabirani izvođači, u to ne želim ulazit, ali dvi godine za jedan natječaj za sanirat krov je malo suludo – objašnjava Dario.

Zatim se preko zime dogodilo da se kasnilo s plaćanjem dviju najamnina, što je u ovom slučaju, govori, bilo i opravdano jer uvjeti rada u prostoru pred raspadom nisu dopuštali zaradu koja bi pokrivala troškove najma, a ti su se troškovi gotovo udvostručili u odnosu na one prije nove uprave POŠK-a.

Sudski vještak potvrdio je da je u prostoru nemoguće raditi

Potom je u prostor pozvao sudskog vještaka kako bi se zabilježili dokazi o problemima. - U peti misec, kad sam vidija da nema razgovora s ljudima iz POŠK-a i kad mi je rečeno da možemo komunicirat jedino preko odvjetnika, zatražija sam od Suda zaštitu dokaza i izlazak sudskog vještaka na teren. Sudac i sudski vještak došli su vidit stanje zgrade i malo je reć da su se zgrozili. Prema sudskom vještačenju, zgrada treba hitnu rekonstrukciju i praktički je nemoguće obavljat ugostiteljsku djelatnost u njoj. To je službeno, nije to moj subjektivni stav.

POŠK-ov stav i O'Harin odgovor

Unatoč tome, nakon što je O'Hara na Facebooku najavila zatvaranje i nakon što se priča o O'Hari počela povlačiti po medijima, POŠK je na svojoj Facebook stranici objavio da je riječ o malo vlage a da je uzrok puknutoj ploči ventilacija koju je O'Hara postavila a koja opterećuje krov. - To je ventilacija još iz doba Shakespearea i za to postoje fotografije kao dokazi – odbacuje Dario tu tvrdnju.

Nakon godina nerazumijevanja, O'Hara je prisiljena zatvoriti.

Simbolično finale uz TBF

15. listopada datum je kad se u O'Hari održava zadnji koncert, i to koncert TBF-a, koji je već nebrojeno puta na platou na Ovčicama okupio tisuće ljudi a sad će to, simbolično, učiniti zadnji put. - Sve do prije neka dva miseca bila je borba može li se O'Hara spasit. Kad smo skužili da se borimo sa vjetrenjačama, Saša je sam doša i reka da bi TBF volija napravit zadnji koncert, bez ikakvih uvjeta, šta je meni bila izuzetna čast, s obzirom na to koliko su puta svirali u O'Hari i da su i sami u njoj kroz godine gradili odnos sa publikom. Osim toga, i jedan od najvećih koncerata kluba je bija TBF-ov, na platou, kad je bilo par tisuća ljudi – priča Dario zašto je baš TBF-ov koncert zadnji naglašavajući da TBF-ovci nisu u O'Hari samo svirali, nego su bili i gosti koji su često dolazili poslušati i druge bendove i podržati ih.

>> Fotoalbum s ljetnog koncerta TBF-a u O'Hari 2012.

Momenti koji se pamte: davanje šuga u život

Unatoč brojnim problemima na kraju, Dario pamti one dobre momente koji su im prethodili. - Nekako O'Haru možemo dilit na dva dila. Kad smo tek počeli radit, onda Slobo i ja nismo imali novaca uredit cilu zgradu, nego samo gornji kat. I onda smo čekali proliće da se skupi lova za sredit donji kat. Stvorija se đir gornjeg kata i on je bija srce O'Hare, tu su se događale puno intimnije svirke, za pamćenje.

Ipak, nezaboravni momenti pamte se i na otvorenom. - Ne možeš zaboravit onaj moment lita, kad osjećaš miris mora, sastavlja se bina na platou, skuplja se ekipa, ljudi se brodovima vežu za popularno zvane krunice. Došli bi i ljudi sa spizom, sa cugom. Veliki koncerti okupili bi par tisuća ljudi. Nikad nam to nije smetalo. Dapače, Slobo i ja smo uvik govorili - šta više brodova, to bolje. A onda još prije toga sidiš u kafiću i čuješ ekipu kako priča da te večeri ide u O'Hare jer je ludilo koncert – kaže.

>> Ribarska večer u ljeto 2012.

- Par generacija ljudi je tu radilo, ostavljene su neke lipe priče, puno ljudi se tu upoznalo. Neću nikad zaboravit jednu večer: u tri ure ujutro gužva, gungula – mladoženja i mlada su pobigli sa pira doć u O'Haru i zaplesat jer su se tu upoznali. To su stvari koje je teško zaboravit – da si nekome dava šug u život – zaključuje.

Neka buduća O'Hara: kult izlaženja i mjesto za druženje s ekipom

Premda je uvijek bilo kritika, O'Hara je, treba reći, gradu ipak davala nužnu dozu raznolikosti. Hoće li se O'Hara opet otvoriti i, otvori li se, što će nuditi?
- Hoće li se nać neki adekvatan prostor pa da ćemo nastavit bavit se istim ovakvim stvarima, ne znam. Moja je ideja da O'Hara, ako se opet otvori, više ne bude klub koji će radit od ponoć do 4 jer su za kvalitetne koncerte i neke druge programe potrebne ranije ure. Ako se otvori opet, u O'Hari će koncert počinjat oko 9 di bi do ponoć ljudi mogli čut bendove i u relativno normalnu uru vratit se kući. U Splitu je najveći problem šta se izgubija kult izlaženja. Ljudi su zaboravili šta znači izać s prijateljima priko tjedna, popit piće i podružit se. To u gradu fali. Ima ekipica koje se nađu radnim danima i druže se. To je društvo od srednje škole, koje se želi podružit radnim danom, ali i vratit se doma u pristojnu uru ženi i dici. Malo je klubova u koje bi oni došli jer se danas svi većinom baziraju na istome – odgovara Dario i naglašava da mu je pritom jako bitan upravo moment različitosti i ponude drugačije od uobičajene.
- Grad je uvik bija simbol raznovrsnosti, u gradu si uvik ima sto đireva. Neko je bija panker, neko je bija metalac, neko je volija blues, neko je volija narodnu… Za svakoga je bilo određeno misto. Danas je toga sve manje, zabavna glazba i takvi klubovi su postali mainstream. Smeta mi jednoumlje, da sve mora bit isto.

>> Finale St@rt Festivala 2014.

Hvala publici

Publika je tijekom godina ponekad bila vrlo kritična. Tako su rockeri redovito prosvjedovali protiv trasha, na čijem je zadnjem izdanju bilo oko 1400 ljudi. - Da zadnjih 10 godina nije bilo trasha, ne bi bilo ni kvalitetnog rocka u O'Hari, on nam je isplaćiva većinu koncerata, pogotovo za mlade bendove. Naravno, svako ima pravo komentirat, klub je i napredova na račun komentara i prijedloga – kaže Dario.

Da je mjesto kao što je O'Hara imalo publiku koja se nije uklapala u mainstream, potvrdila je i jedna prvoaprilska šala, kad je objavljeno da O'Hara prelazi na narodnjake i da organizira Balkan Night. Facebook je tada planuo i kritike su prštale. Situacija se smirila tek kad su ljudi skužili da je riječ o – šali.

Upravo zato, Dario razgovor privodi ovim riječima: - Različiti su ljudi dolazili na različite večeri i bez njih O'Hara ne bi postojala. Oni su bili taj ključni kotačić koji je sve gura. Zato na kraju mogu jedino reć hvala svima.