Odlazak Hrvata

Zadnjih dana su se u medijima provlačili "šokantni podaci" povodom prezentacije zadnjeg popisa stanovništva. Hrvatska stari, stanovnika je sve manje, više je umirovljenika nego djece, smanjio se radni kontingent... To zaista jesu šokantni podaci, ali nikako nisu novi niti su ikakvo iznenađenje. Zapravo, ovakav se trend totalno mogao pretpostaviti gledajući popis iz 2001., popis iz 2001. se mogao pretpostaviti i iz prijašnjih popisa (uz napomenu da je rat ipak incidentni aspekt koji je imao veći utjecaj na demografsku sliku), no to nikoga zapravo nije puno zamaralo.

Kratkovidnost i ograničenost vladajućih struktura se može vrlo jasno vidjeti kroz godišnji rast/pad BDP-a, životni standard građana, broj investicija, broj nezaposlenih, ali stavka gdje će se ona najviše osjetiti, gdje će se modus operandi hrvatskih vlada pokazati kao direktno podržavanje egzodusa hrvatskog naroda, je upravo demografija. Osnovni problem djelovanja hrvatskih političara u organiziranim čoporima (strankama), osim deformiranog moralnog i kvalitativnog sistema vrijednosti, jest interval planiranja i samog rada koji je zapravo jednak trajanju njihovog mandata. Sve što se radi radi se u 4 godine – zapravo dvije, prvu i zadnju pojedu ante i post izborna uzbuđenja. Za demografsku problematiku, na našu žalost, to je razdoblje zanemarivo.

Posljedice i utjecaj negativne demografske politike se vrlo jasno može vidjeti kroz brojke – zastrašujuće je samo zamisliti što znači 146 000 manje stanovnika nego 2001. To je zapravo grad malo veći od Rijeke i nešto manji od Splita, koji je u 10 godina nestao. Ne trebamo mi čekati apokalipsu, već nam dobro ide.

Što je najzanimljivije, stvari ovakvim tempom ne mogu i neće ići na bolje – dapače. Broj starijih od 65 godina je za 106 000 veći od broja djece do 14 godina. Broj radno sposobnih se smanjio za također nekih 100 000, a već 2001. nam je omjer radnog i neradnog stanovništva bio neodrživ. Uz sve to, brojka nezaposlenih je ogromna, gospodarstvo je decimirano, strateški plan razvoja otužan – dosta je vidjeti recentni prijedlog izmjena prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije. Čak i ne obraćajući pažnju na stihijsko davanje prostora u nadi da će netko (itko) tu nešto uložiti/zamuljati/eksploatirati, najviše boli taj nedostatak vizije, strategije i daljnje guranje Dalmacije u fragilnu monokulturu turizma. Takva strategija ni u Sim City-u ne bi uspjela – pa ako se već nema znanja za pretpostaviti budućnost, mogla se bar konzultirati prošlost za moguće negativne posljedice.

Kad se spustim u vlastitu perspektivu, perspektivu čovjeka koji ima ispod 30 godina i koji razmišlja o svojoj budućnosti u ovoj državi, nameće mi se par pitanja. Prvo je zašto se uopće plaćaju doprinosi mirovinskom osiguranju? Tj. još važnije zašto je obvezno to plaćati? Pa svakome je očito da je taj sistem pred urušavanjem te da će, s politikom kakva je, biti dobro ako bude uopće države u vremenu kad doživim tu fiktivnu mirovinu. Mislim da tih novaca što su dosad uplaćeni već nema. Znači, plaćanje tih doprinosa gledam kao još jedan namet koji dajem neodrživom i rasipnom sistemu i bio bi mnogo mirniji kad bi taj isti iznos osobno čuvao.

Drugo pitanje je kakav će popis stanovništva biti za još deset godina? Ne vidim način kojim se natalitet može dovesti i održati na nekakvoj zadovoljavajućoj razini, zbog čega će se produbiti začarani krug pada broja stanovništva, posljedične krize tržišta rada, krize mirovinskog i zdravstvenog sistema te općeg kraha gospodarstva i društva. Moram čestitati na hrabrosti svakoj osobi koja ima ili planira djecu u ovim uvjetima, jer ja osobno, uz sva raspoloživa saznanja, ne vidim svijetlu budućnost na ovim prostorima još dugi niz godina (koji se zahvaljujući prije navedenom začaranom krugu može prolongirati na još duži niz godina).

Ovakvo stanje na globalnoj i nacionalnoj razini, ponašanje i djelovanje hrvatskih političara te već akumulirana apatija i rezignacija samog društva održavaju uvjete koji se u nekom dužem razdoblju i širem povijesnom kontekstu mogu pokazati kao razlog nestanka jedne nacije. Kao što se pisalo o dolasku Hrvata, ako se ovako nastavi kad tad će netko pisati i o odlasku istih.