Od Peristila do Bajamontuše

Prošli tjedan u Info zoni se održao ciklus multimedijalnih predavanja pod nazivom Razglednice iz splitske kulture. U tri dana čuli smo priče o Crvenom Peristilu, vedutama grada, počecima turizma i konzervatorske djelatnosti u Splitu i o arhitekturi 20. stoljeća u Splitu.

Prvo je predavanje Anja Ivić, studentica četvrte godine povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, posvetila fenomenu Crvenog Peristila, tj. aktu prolijevanja 30 kg crvene boje na središnji trg Dioklecijanove palače 1968. godine, što je izvelo osam studenata. Prva umjetnička intervencija na ovim područjima predstavlja iskaz nezadovoljstva tadašnjom umjetničkom i političkom scenom koje su bile isprepletene u to doba centralizacije u komunističkoj Jugoslaviji.

U drugom predavanju vratili smo se u dalju prošlost, točnije u 17. i 18. stoljeće kada nastaju prve vedute Splita kojima se Dioklecijanova palača predstavlja svjetskoj javnosti. Crteži palače C. L. Cleriseaua slikara i arhitekta, Robert Adam, škotski arhitekt objavljuje u svojoj knjizi Ruševine Palače cara Dioklecijana u Splitu u Dalmaciji, a crteži L. F. Cassasa čuvaju se u londonskom Victoria and Albert Museumu.

Što se tiče zaštite i konzervatorstva u Splitu, imali smo tri zaslužne osobe za izgled grada kakav nam je i danas: Auguste de Marmont koji je produljio zapadni dio Rive, sagradio javni park i osnovao Komisiju za poljepšavanje Splita 1810. godine; Vicko Andrić, prvi hrvatski konzervator, autor paviljona na Sustipanu, neoklasicističke zgrade uza Srebrna vrata (danas Galerija Vidović); dugogodišnji načelnik Splita Antun Bajamonti koji je izgradio vodovod, kazalište (danas Gradsko kazalište mladih) i sklop Prokurativa te je što više nastojao prometno povezati Split sa zaleđem.

Kako je grad rastao brojem stanovništva nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, javljala se potreba za obnovom i širenjem grada u svim smjerovima, što je bila tema treće razglednice naše kulture. Sumporno kupalište Kamilo Tončić, Velika realka (danas opće gimnazije Nazor i Marulić), crkva Gospe od Zdravlja, Galerija Meštrović, Slobodna Dalmacija, neboder Koteks, Prima, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika samo su neka od prepoznatljivih zdanja u našem gradu koji se tih godina razvijao i planski: stambeno naselje Split 3, stambene zgrade Kineski zid, sportsko–trgovački centar na Gripama, gradski stadion i plivački bazeni na Poljudu za potrebe 8. Mediteranskih igara...

- Danas se baš i ne raspolaže dobro ovim područjima te se ne brinemo o njima, već je koncentracija na Palači. To je šteta jer možda na ovu arhitekturu za 40-50 godina budemo gledali kao na nešto zaista vrijedno - kaže mlada studentica.

Drugi Peristili

Ovaj primjer prvijenac socijalno angažirane intervencije u državi onda je prozvan vandalizmom, ali ostaje činjenica da je izvršio utjecaj na umjetničku splitsku scenu koja se više puta ugledala na Crveni Peristil: Zeleni Peristil Ante Kuštre iz 1989., Crni Peristil 2008. za što je autor Igor Grubić dobio drugu nagradu na 33. zagrebačkom Salonu, Žuti Peristil 2009. posebno zanimljiv jer su umjetnici zapravo Torcida - navijači Hajduka, stakleni Peristil Nikole Bojića te smjesa performansa i intervencije Gilda Bavčevića na Svjetski dan globalnih prosvjeda 15. listopada 2011. godine.

O Bajamontuši

U čast Antunu Bajamontiju podignuta je veličanstvena fontana (projekt Luigija Ceccona) na zapadnom dijelu Rive, koja je 1947. godine porušena zbog rimskog motiva svežnja pruća koji se tumačio kao talijanski fašistički.
-Bilo bi super da se vrati ukoliko ima bar 40-50% originalnoga. Gradnja će biti problematična jer to neće biti ista fontana - mišljenja je Anja o mogućem povratku Bajamontuše na Rivu.