Od apsurda do Avdića

06_09_2014 / 14:07h  |  Autor: Andreja Babić  |  Foto: FALIŠ press
Od apsurda do Avdića

Treći dan FALIŠ-a obilježili su potresni Devićevi filomovi o ratnim apsurdima, razgovor o konkretnoj akciji protiv kapitalizma te o prljavoj strani sporta, a program je zapečaćen odličnim koncertom Damira Avdića.

Početak trećeg dana FALIŠ-a označio je završetak retrospektive dokumentarnih filmova sisačkog redatelja Gorana Devića. Tri je film o tri vojnika svih zaraćenih strana u 90-ima, snimljen kao tri zasebna intervjua tijekom putovanja automobilom na susret svih tih vojnika koji se danas povremeno druže i na taj način rješavaju svoje ratne traume. Dević je i sam bio hrvatski branitelj i prvotno je htio snimiti film samo o hrvatskom vojniku, koji je pristao kada mu je Dević objasnio zašto ga želi snimiti: nakon povratka iz rata često je sanjao da je nekoga ubio, a na javi više nije bio siguran je li to istina ili ipak samo ružan san.

Uglavnom, taj kratki film montiran jump-cut montažom (svaki vojnik priča svoju priču, ali se nastavlja tamo gdje je prethodni stao) ostavlja jak i potresan dojam i postavlja ono poznato pitanje A za što smo se borili?!. Na to pitanje odgovora nemaju ni vojnici. Potresno je kako su stradali, koga su izgubili i sto im se događalo poslije rata: hrvatski vojnik osuđen je kao žrtveno janje za ratni zločin koji zapravo nije počinio, bosanski vojnik u rat je otišao s 12 godina kako bi osvetio smrt brata, srpski vojnik mobiliziran je usred noći. Svi su danas svjesni da su bili samo strojevi za ubijanje za nečije tuđe interese i da se danas priče o ratu i njegovoj povijesti i istinama kroje i skrivaju prema političkim i osobnim interesima, a oni moraju živjeti i pomiriti se s činjenicom da su ubojice. Film u Hrvatskoj nitko nije htio prikazati, reakcije publike su različite, ali mjesto mu je otvoreno na mnogim europskim festivalima te je dobio priznanja i nagrade.

Filmom Nemam ti šta reći lijepo, čija je okosnica ubojstvo Ljubice Solar u Sisku na početku rata, Dević je htio istražiti da li prostor pamti te što bi bilo od Ljubice da je danas živa, a čiji ubojica još nije otkriven, no film se ne bavi detekcijom. Nekoliko žena, koje zapravo predstavljaju Ljubicu, pričaju o svom odnosu prema Sisku, ratu i Ljubici, ako su je poznavale, i životu općenito. U filmu sudjeluje i majka ubijene djevojke i zasuzile su mnoge oči u publici jer su tuga, patnja i bol te žene čak i sa platna - opipljive. Dević je kazao da je to njegov najintimniji film, koji ni danas ne može pogledati te čak smatra da mu je dao i krivi naslov.

Mala loža na Trgu Ivana Pavla II sinoć je i opet bila prilično popunjena, a govornici i teme izuzetno zanimljivi. Prvo je Damir Pilić vodio razgovor s Ivanom Ergićem, bivšim nogometašem, a danas kolumnistom i pjesnikom, koji se rodio u Šibeniku, ali je početkom rata zbog svog srpskog porijekla morao s obitelji napustiti grad. Karijeru je tako započeo u Australiji, a uspješno je nastavio u Europi. Zbog ozljeda, ali ponajprije zbog svojih stavova o stanju u profesionalnom nogometu i kapitalu koji ga određuje rano je objesio kopačke o klin, a još za vrijeme igranja počeo je objavljivati kolumne u švicarskom tisku, a potom i u beogradskoj Politici. Zbog svog pisanja nikada nije zaigrao službenu utakmicu za Juventus čiji je bio igrač. Dokaz je to kako vrhovne nogometne organizacije i bogati klubovi ne dozvoljavaju bilo kakvo curenje informacija o drugoj strani medalje kako bi i dalje neometano projicirali sliku koja im odgovara - jer se kroz nogomet okreće golem novac - a preplaćeni nogometaši i dalje bili zamjenjivi strojevi koji ima da igraju i šute o problemima ne samo u nogometu, već i o egzistencijalnim problemima svojih navijača. Čudi ih da danas velike nogometne zvijezde ne progovaraju o problemima u društvu ili da, kao što su to nekoć činili neki veliki nogometaši, čak i bojkotiraju svjetska prvenstva u znak nekog protesta (kao primjer su naveli Paula Breitnera i SP u Argentini 1978.). Porazno je kad se zna koliko nogometaš danas uloži svog vremena i zdravlja kako bi uspio, a na jednog profesionalca dođe 12 000 mladića koji nisu uspjeli i koji u život moraju krenuti skoro pa potpuno neobrazovani.

Potom je Ankica Čakardić s Matom Kapovićem, Daliborom Jovanovićem i Vedranom Bibić vodila izuzetno zanimljivu diskusiju o ljevičarskim pokretima i inicijativama u Sloveniji i Hrvatskoj. Okosnica Okruglog stola: otroci socijalizma bio je uspjeh Inicijative za demokratski socijalizam iz Slovenije, čiji su predstavnici uspjeli ući u slovenski parlament, u kojem su se sada udružili s još dvije slovenske ljevičarske stranke i ustraju u provođenju svojih uvjerenja te se bore protiv korupcije i privatizacije. Intelektualci okupljeni oko ove inicijative, odnosno političke stranke, već dugo rade i promišljaju o načinima borbe protiv stanja u slovenskoj politici i društvu, te su odlično povezani sa svim ljevičarskim pokretima u Europi, a savjete su tražili i od nekih hrvatskih ljevičara i aktivista. A onda je uslijedilo gostovanje njihova člana Luke Meseca na stranačkom sučeljavanju na jednoj slovenskoj privatnoj televiziji, gdje je u 7 minuta, koliko je uspio dobiti pokraj prekaljenih starih političara renomiranih stranka, iznio uvjerenja i planove Inicijative, nakon čega su na izborima dobili dovoljan broj glasova i 4 mjesta u parlamentu. Bilo je riječi i o osnivanju i radu Radničke fronte u Hrvatskoj, o kojoj je govorio Mate Kapović, a koja također želi okupiti što više istomišljenika i aktivista koji bi konačno krenuli u konkretne akcije u borbi protiv neoliberalnog kapitalizma i njegova sustavnog uništavanja civilnog društva. Vedrana Bibić istaknula je da svaka progresivna organizacija, bilo inicijativa, udruga ili stranka, moraju biti i antifašističke i feminističke.

Zatim se na scenu sa svojom električnom gitarom popeo Damir Avdić i održao sjajnu svirku, a zapravo jedno žestoko poetsko predavanje i performans. Publika ga nije htjela pustiti s pozornice, jer njegovi ingeniozni stihovi i način na koji ih izvodi, te način na koji koristi gitaru - skoro pa kao drugi vokal - jednostavno pružaju čisti i žestoki užitak za koji su mnogi vjerojatno poželjeli da traje do dugo u noć, no propisi o koncertima na javnom mjestu nisu to dozvolili.

Subota 6. rujna ujedno je zadnji dan festivala FALIŠ, a u programu je došlo do promjena: Andrej Nikolaidis otkazao je dolazak zbog bolesti pa će se program započeti u 20 h prikazivanjem filma Damir Avdić - pravi čovjek za kapitalizam na Maloj loži, gdje će zatim Srećko Horvat razgovarati sa časnom sestrom Teresom Forcades.