Obrazovanje oblikuje budućnost
Hoćemo li pretendente za obnašanje vlasti pitati o obrazovanju, to jest kako vide građane Hrvatske 2040., 2050.? Hoće li nastaviti s provedbom Strategije znanosti, obrazovanja i sporta i Cjelovite kurikularne reforme?
Niz je međunarodnih istraživanja koji pokazuju pozitivnu povezanost razine obrazovanja s nižom stopom nezaposlenosti, nižim troškovima zdravstvenog sustava, smanjenjem nejednakosti, većom prilagodljivošću na dinamiku suvremenog života, većim životnim zadovoljstvom i većim osobnim blagostanjem. Stoga je obrazovanje onaj društveni sustav koji oblikuje budućnost: naše današnje odluke o obrazovnom sustavu oblikuju buduće generacije, njihov profesionalni i osobni život.
Izbori su pred nama. Ono što će većina birača pratiti jest što stranke kažu o cijenama hrane, o stopi PDV-a i kako se ista računa, o plaćama i doprinosima, o BDP-u i o tome koliko program ima točaka. Hoćemo li pretendente za obnašanje vlasti pitati o obrazovanju, to jest kako vide građane Hrvatske 2040., 2050.? Hoće li nastaviti s provedbom Strategije znanosti, obrazovanja i sporta i Cjelovite kurikularne reforme?
Najvažnija obrazovna reforma u posljednjih 25 godina
Koliko su građani uopće upoznati s postojanjem Strategije i s Kurikularnom reformom i prepoznaju li značaj ovog procesa za budućnost Hrvatske? Iskustvo pokazuje da čak jedan dio učitelja ne zna da posljednjih godinu dana preko 400 stručnjaka u pedeset radnih skupina gotovo svakodnevno radi na izradi ključnih dokumenata koji određuju što će djeca u budućnosti učiti i raditi u školama. Reforma koja se provodi najvažnija je i najsloženija reforma obrazovnog sustava u posljednjih čertvrt stoljeća. Ono što ovu reformu razlikuje od drugih jest da na njoj rade oni koji će je provoditi: učitelji i stručni suradnici. Svi su oni putem javnog poziva „povučeni“ iz svojih škola kako bi svoju stručnost i iskustvo uključili u kurikularne dokumente.
Učenik kao središte nastavnog procesa
U tim će se dokumentima prije svega definirati vizija mladog čovjeka nakon svakog obrazovnog razdoblja: što će taj mladi čovjek znati i umjeti. Nakon toga će se ta vizija operacionalizirati u kurikulume za pojedina obrazovna razdoblja, a ovi pak u predmetne, međupredmetne i modularne kurikulume. Tim će se dokumentima na jasan, jednoznačan i mjerljiv način, kroz obrazovne ishode, iskazati što će mlada osoba znati i umjeti nakon, recimo, završenog šestog razreda ili na kraju osnovne škole. Ovim će učenik i stvarno postati središte nastavnog procesa.
Usporedba s drugim europskim državama pokazuje da djeca u Hrvatskoj prolaze kroz najkraće obavezno obrazovanje, u trajanju od osam godina. Ovom se Strategijom dob ulaska u obvezno obrazovanje planira spustiti tako da se u 1. razred osnovne škole upisuju djeca koja su na dan početka školske godine napunila šestu godinu života. Tako će se obvezno obrazovanje produžiti na devet godina. Time će se Hrvatska pridružiti drugim europskim zemljama, gdje obvezno obrazovanje traje između devet i trinaest godina.
Pažnja se usmjerava na (dosad zapostavljeno) strukovno obrazovanje
Posebnu pozornost Strategija daje strukovnom obrazovanju u koje je uključena većina srednjoškolaca. Tom veoma zapostavljenom dijelu obrazovanja trebala bi se dati nova fleksibilnost kroz veću izbornost i modularnost. Strukovno obrazovanje trebalo bi izaći iz svoje uskostručne sfere te bi učenicima trebalo osigurati i određena temeljna znanja i vještine, tj. znanja i vještine potrebne bez obzira na područje kojim se osoba bavi ili planira baviti.
Glavnu ulogu u reformi imaju stručnjaci
Glavnu ulogu – kako u pripremi, tako i provedbi Strategije i Cjelovite kurikularne reforme – imaju učitelji i stručni suradnici. Obrazovni je sektor, upravo zbog njih, sektor s najvišim postotkom najškolovanijih stručnjaka. Zbog toga Strategija iznimnu pozornost skreće na učitelje i stručne suradnike jer su oni jamac kvalitete sustava i ostvarenja zacrtanih ishoda. Počevši od inicijalnog obrazovanja, preko pripravništva i usavršavanja, pa sve do sustava vrednovanja i napredovanja, Strategija bi trebala dati novi, poticajniji kontekst za njihov rad.
Stanje obrazovnog sustava, a posebno društveni status učiteljskog poziva govori nam u kakvom se kontekstu započinje ova reforma. I Strategija i Cjelovita kurikularna reforma provode se u vrijeme teškog ekonomskog stanja, političke neizvjesnosti i kulturološki negativnog odnosa prema znanju.
Obrazovanje je ulaganje, a ne trošak
Htjeli mi to priznati ili ne, znanje, stručnost i kvalificiranost nisu na cijeni, nije opće prihvaćena vrijednost i o tome govori kako opće shvaćanje škole kao „muke“ i „mučenja“, pa do činjenica kako svega 2,4% odrasle populacije sudjeluje u nekim aktivnostima obrazovanja, osposobljavanja ili usavršavanja (EU prosjek: 9%). Posljedica takvog shvaćanja znanja jest i shvaćanje obrazovanja kao troška, a ne kao ulaganja, ulaganja u budućnost. Ako se takvo iskrivljeno shvaćanje promijeni, onda nam neće biti problem izdvojiti i znatnija sredstva za školovanje djece i mladih jer to je investicija koja se isplati, kao što se i neulaganje u obrazovanje vraća kroz povećanje troškova zdravstvenog sustava, naknada za nezaposlene, naknadnih prekvalifikacija i sl.
Ostaje nam na kraju, tijekom ovog izbornog razdoblja, vidjeti i što političke stranke misle o budućnosti ove zemlje, točnije o obrazovanju. Kako oni vide obrazovanje i školu za četiri, deset ili više godina. Jesu li spremni dokazati da su znanje i stručnost na cijeni. U ovom slučaju ne bismo smjeli, kao oni koji plaćaju sve usluge koje država daje, pristajati na općenite i „prazne“ odgovore, već samo i jedino na konkretne korake. Jer obrazovanje je jedno od onih pitanja gdje moramo napraviti misaoni eksperiment i pokušati se poistovjetiti s budućim generacijama i njihovih potrebama te učiniti sve što je u našoj moći da na te potrebe odgovorimo.
Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.