O za osvetu - o za opresiju

22_12_2016  |  Autor: Erik Lončar  |  Foto: Erik Lončar
O za osvetu - o za opresiju

Film se izjednačava s glavnim likom, a on se skriva pod maskom načitanosti, maštovitosti, radikalnosti, romantike, pravednosti i uslužnosti, no njegova ispravna poruka prenosi se krivim sredstvima.

O za osvetu (V for Vendetta) debitantski je film Jamesa McTeiguea (redatelj, Gavran). Kad se prvotno pojavio na kino ekranima, razvikan je kao novi akcijski film bivših braće (danas sestara) Wachovski (Matrix, 1999.), no oni su samo adaptirali grafički roman Alana Moorea u scenarij za ovaj uradak (Slika 1.1). Film ne sadrži izvanredno koreografirane akcijske scene, niti je imao izvanredno velik budžet. Većinom se bavi pitanjima kontrole vlasti, mučenjem, nepravdom i žrtvama besmislenih eksperimenata. Radnja se događa u distopijskom svijetu, gdje je stanovnicima Londona uveden policijski sat već od 22.30 sati, no tvrdoglava Evey (Natalie Portman) nađe se ipak na opasnim ulicama gdje je maskirani gospodin V (Hugo Weaving) mora osloboditi iz ralja korumpiranih policajaca. Nakon V-ovog napada na zgradu gdje Evey radi, prisiljen ju je odvući u svoje zatočiše da bi je zaštito. Iako traži svaku priliku da pobjegne od svog spasitelja, opet joj je jasno da je njihovom svijetu potrebna promjena i da je V taj koji će svijet promijeniti. Mnogim gledateljima ovaj film nije odmah imao smisla s obzirom na način na koji je promoviran, no s godinama je prihvaćen kao autorski rad Jamesa McTeiguea i kao jako utjecajno djelo koje obuhvaća viziju budućnosti koja reflektira našu sadašnjost. Ne trebamo lidere koji su nam gazde, izjavio je Alan Moore u BBC-evoj emisiji Comic Britannia objašnjavajući inspiraciju za grafički roman. McTeigue je za A list objasnio motivaciju za film: O za osvetu je o moralu terorizma, ako glas ne dolazi do izražaja, kako se može stvoriti pravo glasa. Maska je dala ljudima glas. Filmskom analizom istaknut ću skrivene slojeve filma, a istovremeno pokazati čitatelju da nije pravda sve ono što nazivaju pravdom.

V je mi, V je svi

Jako malo do skoro ništa ne doznaje se o glavnom liku filma. On stalno nosi masku Guya Fawkesa, člana grupe pokrajinskih engleskih katolika koji su planirali napad na Parlament 5. studenog 1605. godine, ali nisu uspjeli. Guy je obješen zbog izdaje kao što se u prologu filma jasno portretira. Kao simbolički prikaz Guyova plana, V nosi masku u njegovu čast i tako poručuje da će Guyev naum dovesti do kraja. Gledatelji otkriju da je V bio jedna od mnogih bezrazložno uhićenih žrtava transportiranih u Larkhill Detention Centre, gdje su znanstvenici izvršavali svakakve eksperimente na njima kako bi se iskristalizirao netko tko je imun na razne neidentificirane supstance i kako bi ga se moglo koristiti kao specijalno oružje vlade u slučaju rata. V (pokusni kunić V) jedan je od njih koji je podnio svakakve vrste mučenja i u naletu bjesnila izazvao požar, koji ga je kompletno spržio, no istovremeno i oslobodio. Pobjegao je iz institucije i riješio se straha od smrti te je počeo kovati plan kako bi srušio vladu. Njegov identitet ostaje nepoznat: na pitanje tko je on, Evey je odgovorila: On je Edmund Dantes, bio je moj otac i moja majka. Moj brat. Moj prijatelj. On je bio ti i ja. On je bio svi mi. Time zapravo želi reći da je svatko mogao biti V, jer se svi u tom svijetu osjećaju kao žrtve opresije, te da svatko može postati V ako uzvrati udarac. Sam V govori za sebe da se ispod njegove maske nalazi puno više osim samog mesa, te da se ispod maske nalazi ideja, a ta ideja je neprobojna. On se tijekom filma ne razvije kao lik, ne promjeni karakter jer predstavlja simbol. Njegov simbol označen je slovom V (izgovara se kao we na engleskom, što znači mi jer on predstavlja sve ljude), a to je ujedno i rimska oznaka za broj 5 (simbolizira dan u studenom kad je Hawkes pokušao uništiti Parlament).

Ne postoje slučajnosti

Ne postoje slučajnosti, kaže V. Iako to kaže, opet je u filmu naizgled previše slučajnosti. Kad je držao Evey pod svojim krilom, jedno jutro joj je radio doručak. Napravio je čudnu kombinaciju tosta na kojem je popržio jedno jaje. Njegov dom sadrži umjetnine i zabranjene relikvije, te dok priprema jelo iz džuboksa se čuje skladba Stana Getza. Kad se Evey probudila uredno ju je pozdravio s mademoiselle, kako i spada za jednog gospodina. Istu je stvar napravio i Gordon (Stephen Fry) kad je Evey prespavala kod njega da pobjegne od V-a i sve je bilo isto, uključujući Stanovu skladbu. Nadalje, kad je V provalio u televizijsku postaju gdje Evey radi, dva su se kadra poklopila jedan za drugim. Evey je stisnula gumb da pozove lift dok je u identičnoj maniri V povukao polugu za alarm (Slika 1.2). Kasnije u filmu, nakon što je V Evey priuštio mučenje, ona se na krovu predala kapljicama kiše da osjeti slobodu i svoju pobjedu nad strahovima. Istovremeno se izmjenjuju kadrovi koji predstavljaju V-evo sjećanje, gdje je istu stvar napravio nakon što se oslobodio svojih strahova u požaru. Oboje se ponašaju na isti način, dignu ruke u zrak, stisnutih šaka i počnu se derati (Slika 2.1). Također, na samom početku filma na isti je način prikazano kako se Evey i V pred ogledalom spremaju za izlazak na ulice. Oboje se pred ogledalom uređuju dok se u pozadini na televiziji vrti ista emisija. Isto tako, televiziju u istom trenu ugase i kreću izvan kuće. Eveyine roditelje policajci su oteli iz kuće dok je bila curica. Ona se uspjela sakriti ispod kreveta, no bila je svjedok toj nepravdi. Povijest se zatim ponovila, no ovaj put tako je svjedočila Gordonovoj otmici. Policija ga je na identičan način odvukla iz kuće. Kako bi V dopro do što više ljudi, zauzme televizijsku postaju i emitira VTV na velikom video zidu na ogromnom raskrižju u Londonu. Jednaku stvar čini i kancelar Sutler. Zašto je redatelj odlučio posvetiti posebnu pažnju takvim podudarnostima? Upravo zato jer V predstavlja sve ljude i time sadrži sve karakterne oblike, mušice i odlike kao i svi ostali likovi u filmu. Dakle, nije riječ o slučajnostima.

Ključni simboli i metafore

Slovo V, osim već navedenog, formirano je sa dvije crte koje u suprotnim smjerovima. One simboliziraju mogućnosti tj. različite odluke. Lik V-a konstantno donosi odluke, jer se mora držati svoga plana, istovremeno mora i improvizirati te donijeti ispravnu odluku da realizira cilj. Također, V je simbol za victoriu, pobjedu, koji mnogi ljudi pokazuju prstima u zraku. Scena u kojoj V postavlja domino pločice po podu, te ih u slow motionu pokrene, simbolizira njegov plan (Slika 2.2). Postavio je sve elemente na njihova specifična mjesta, sad ih samo treba pokrenuti kako bi se plan sam od sebe razvio u veću sliku, a ta slika dolazi do izražaja kad sve domino pločice popadaju. Sve domino pločice formiraju V-ov logo nakon pada. Jedna jedina pločica nije se dala srušiti (Slika 2.3). Ona simbolizira detektiva Fincha (Stephen Rea), koji je jedini od članova vlasti uvidio što ta vlast zapravo čini te je u odlučujućem trenutku stao na V-ovu stranu. Vlak koji odvozi V-a u tunele Parlamenta crvene je boje simbolizirajući njegovu krvavu osvetu, a ujedno i njegovu strast za osvetom. Istu takvu poruku prenose i V-ove žarko crvene ruže. Evey je zapravo inačica imena Eve, što obilježava ključ (fran.) jer ona jedino posjeduje ispravno mišljenje u ovom ratu između kriminalaca, terorista i žrtava. Ona na kraju mora odlučiti hoće li poslati vlak sa eksplozivom prema parlamentu.

Posebna poruka finalne scene

Finalna scena, u kojoj se okuplja mnogo ljudi odjevenih u maske V-a i crna odijela, stilizirana je kako bi se izrazila posebna poruka (Slika 2.4). U toj sceni likovi počnu skidati maske i gledatelji uočavaju da su pod maskama bili likovi iz filma koji su ubijeni: Eveyini roditelji, Gordon, Valerie i njena cura, upucana curica i ostali. Scena je simbolična jer prikazuje žrtve koje su se borile za isti cilj, no s porukom da nisu uzalud izgubile život.

Oko za oko, zub za zub

Gledatelji smatraju da je V osoba sa pravim stavom ili idol čiji se stav treba preuzeti te se na isti način izboriti protiv vlade koja vrši opresiju nad stanovništvom. No to je kriva percepcija. Iako je V dobronamjeran i slatkorječiv, jako brzo gledatelji shvaćaju da mu je glavni pokretač osveta ljudima koji su mu uništili život. Svatko bi trebao biti gospodar svoje sudbine i svatko bi trebao biti vlastiti vođa, rekao je Alan Moore. No, V je motiviran očito vlastitim sebičnim idejama, a predstavlja se kao revolucionarni zaštitnik nevinih. On uzvraća udarac vladi istom mjerom. Oko za oko, zub za zub. Ubija svakog tko mu se stvori pred maskom te ga zapravo nije briga ni za što osim da realizira svoj plan i da ljudima ostane u pamćenju kao simbol koji ih pokreće da urade isto. Zato se film i zove O za osvetu. Evey je tako dobro zaključila, dok su gledali V-ov najdraži film Grof Monte Kristo, da se Grof ponaša potpuno sebično, jer više posvećuje pažnju osveti, dok ga uopće nije briga za njegovu ženu.

Različiti ciljevi, ali isto oružje

U sceni kad V spašava Evey od nasilnih i korumpiranih policajaca, fokus kamere usmjeren je na plakat Vladine propagande. Snaga kroz jedinstvo, jedinstvo kroz povjerenje piše velikim slovima (Slika 3.1). V noževima urezuje svoj simbol kako bi izrazio nepoštovanje prema tim lažnim idealima. On zapravo zastupa te iste ideale i kod njega oni nisu lažni i nisu propaganda. On želi da se stanovnici Londona ujedine te da tako budu snažni u otporu, da vjeruju u načela koje V zastupa, kako bi zajedno svrgnuli Vladu (Slika 3.2). No, problem je u tome što se V pritom služi istim oružjem kao i njegovi neprijatelji. Njegova pravda polazi iz jednako krivog polazišta iz kojeg i Vlada zloupotrebljava svoju moć. Time V nije ništa pametniji niti iskreniji od korumpirane vlasti protiv koje se bori. Iako je jasno da vlada potpuno krivo postupa prema ljudima, nije rješenje ubiti sve njezine članove i uništiti Parlament. Nasilje rezultira još većim nasiljem. A to V nije uvidio. Film završava porukom da je V postigao promjenu koju su svi stanovnici priželjkivali, no po koju cijenu?

Ljudi su reagirali na ono što ovaj film predstavlja i vidjeli su kako bi ga mogli primijeniti u svom društvenom životu
, izjavio je redatelj za A list. Ovaj film izjednačava se s glavnim likom, a on se skriva pod maskom načitanosti, maštovitosti, radikalnosti, romantike, pravednosti i uslužnosti, no njegova ispravna poruka prenosi se krivim sredstvima. V-ovi postupci kojima želi realizirati svoju ideologiju ne umanjuju vrijednost filma, no bitno je prepoznati na kojoj strani ekrana se gledatelji nalaze. Drugim riječima, riječ je o filmu, a ne o pozivu na masakr.