O nasilju nad LGBT osobama

Mirjana Nazor održala je, u ponedjeljak 21. rujna u Info zoni, predavanje o suočavanju LGBT osoba s verbalnim i neverbalnim nasiljem.

LGBT nije jedina skupina koja je marginalizirana, ima ih mnogo različitih i po različitoj osnovi, rekla je Mirjana Nazor, no ono što im je zajedničko jest da nijedna od njih nema adekvatno mjesto u našem društvu te da svaka od njih često trpi neku vrstu nasilja. Nasilje doživljavaju čak i osobe koje ne pripadaju marginaliziranim skupinama te je ono postalo legitiman način izražavanja stavova.

Bitno je znati uzroke nasilja da bismo, ovisno o tome, djelovali. Tri su temeljna uzroka protiv marginaliziranih grupa: predrasude, netolerancija i lak plijen.

Predrasude proizlaze iz neznanja

Iako potpuno različite kategorije, svaka se na neki način naslanja jedna na drugu, ispričala je psihologica. Prema njoj, predrasude u pravilu proizlaze iz neznanja, a uz to se često veže i strah. Ove uzroke nasilja, predrasude, LGBT populacija ne može rješavati sama, bez pomoći društva. Jedan je od takvih primjera mišljenje da će, ako istospolni par posvoji dijete, ono poprimiti to neželjeno ponašanje, što je čista besmislica i odraz neznanja. Situacija je ipak bolja nego ranije, no neznanje je i dalje stalno prisutno. Treba djelovati na rušenju predrasuda i to je društvena obveza!

Podnošenje nije isto što i prihvaćanje

Tolerancija ne znači nužno prihvaćati, već prije svega podnositi i to je prva razina tolerancije. Podnositi znači ne nanositi zlo nekom, ne vršiti nasilje nad drugim. Drugu razinu tolerancije čini prihvaćanje, no ne treba imati iluzije da će nas svi prihvatiti, odnosno da će svi prihvatiti bilo koju marginaliziranu skupinu. Od bliskih osoba želimo i trebamo prihvaćanje, a od osoba koje nam nisu bitne ne trebamo to očekivati, dovoljno je da nas podnose. Također, u priči o netoleranciji postavlja se i pitanje reciprociteta; željeli bismo da nas svi prihvaćaju, a prihvaćamo li mi njih? Možemo li mi prihvatiti mišljenje drugih?

Samopoštovanjem protiv nasilnika

Primjer lakog plijena najčešći je u školi, među djecom. Najčešće gnjave djecu koja su fizički slabija, manja, koja su povučena ili sramežljiva. Slična stvar događa se i s LGBT populacijom; često su uplašeni, povučeni, lako će se povući a nasilnici vole takve. Tako često postaju predmet izrugivanja, žrtva nekog oblika nasilja. Ključna stvar kojom se djeluje na ovaj uzrok jest samopoštovanje. Izuzetno je teško poštivati samoga sebe ukoliko te okolina ne prihvaća odnosno ukoliko te tvoja okolina ne smatra osobom vrijednom poštovanja no na tome se mora raditi. Jer ako ne poštuješ sebe, to se osjeća. Stoga je ključno poštovati sebe i prihvatiti samog sebe.

Kako odgovoriti na nasilje?

Vrste nasilja su različite, no ponekad je verbalno nasilje razornije i bolnije od fizičkog nasilja. Ono dulje traje a posljedice su često teže, posebno kad nam to radi bliska osoba. Na primjer, živjeti u istoj prostoriji s osobom koja te ignorira zbog toga što jesi mnogo je teže nego primiti udarac.

Na pitanje kako djelovati i odgovoriti na nasilje, odgovoreno je da se protiv predrasuda treba boriti prosvjećivanjem na društvenoj razini; protiv netolerancije prihvaćanjem činjenice da je nekad dovoljno podnošenje a protiv lakog plijena izgradnjom samopoštovanja.

Također, bitno je razumjeti vlastite emocije nakon ili u trenutku vršenja nasilja nad nama. Javlja li se strah, tuga, bijes, mržnja, depresija..najbitnije je sebi priznati kako se osjećaš i pokušati razumjeti zašto je to tako, jer tek kada to znaš onda možeš i djelovati. Osim toga, bitno je imati na umu interpretaciju neke situacije; potrebno je uzeti u obzir da smo možda pogrešno procijenili situaciju, da smo je krivo interpretirali. I toga treba biti svjestan, možda nas neka osoba uistinu nije imala namjeru uvrijediti no sami smo krivo interpretirali njene riječi.

Problemi su manje strašni kad se pretvore u riječi

U trenucima kada dijete prizna roditeljima da je homoseksualno, roditelji ponekad ne znaju kako o tome razgovarati s djecom i to im je teško, mnogo lakše o tome razgovaraju s prijateljima, stručnjacima, nekom trećom osobom. U situacijama kada roditelji ne prihvaćaju, ne razumiju, ignoriraju ili odbacuju djecu, treba imati na umu da i njima treba pomoć, strpljenje i vrijeme.

Zajednički je problem i nepostojanje adekvatne pomoći u gradu Splitu. Uglavnom su od pomoći bliske osobe s kojima se može otvoreno razgovarati I to je jako bitno jer su problemi manje strašni kada ih pretvorimo u riječi.