Novogodišnje odluke - čemu?

Polako dolazi to vrijeme. Dan konačne materijalizacije odgovora na najpopularnije pitanje jeseni: A di ćeš za Novu? Ma neću nigdi, muka mi je od svega, nema šanse da se smrzajen po ulicama, triba sve to bojkotirat i ostat doma u krevetu… Ipak, većina nekako završi negdi za tu Novu.

Prekid sa starom godinom u stilu

Treba pošteno ispratiti staru godinu, s njom napustiti i sve loše odluke, navike i neprihvatljive osobine. Od siječnja ću drugačije, bolje, poštenije. Svježi početak. Više ću čitati, manje surfati internetom, više vremena boraviti na otvorenom, vježbati, zdravije jesti. Samo neka se potroše sve blagdanske zalihe i krećem s mršavljenjem. Manje ću se živcirati, manje ću pušiti i piti kavu, a više piti čaj. Treba izbjegavati shoppinge, treba putovati. Trebalo bi se više smijati, ali i plakati kada ti dođe. Zdravo je to. Prije svega, treba u stilu prekinuti s ovom starom, umornom godinom koja me ionako samo sputava... Ta veza je odavno mrtva, završila je s posljednjim toplim danima babljeg ljeta. Odjeća? Frizura? Hrana? Možda platiti neki doček? Šljokičastu haljinu i neke štikle sa sniženja? A da uplatimo neki aranžman pa istrpimo pola dana u autobusu i dočekamo tu fantastičnu novu godinu na ulicama neke metropole? Zvuči kao skroz okej ideja... Iako, pun mi je kufer i stare i nove godine, jedva čekam da sve to završi!

Negdje drugdje

Upišete li Nova godina u Google tražilicu, tek na drugoj stranici pojavit će se stranica Wikipedie koja govori o prvom danu kalendarske godine. Ostalih desetak stranica rezultata redom su ponude različitih turističkih agencija. Ako cijelu godinu niste mrdnuli dalje od mjesta boravka, to ne znači da ne možete završiti ovu i dočekati novu godinu negdje drugdje. Negdje gdje blagdanske lampice zasigurno drugačije svijetle, gdje kuhano vino i kobasice imaju egzotičniji okus, vatromet je nekako svjetlucaviji, petarde milozvučnije, ljudi nasmijaniji, glazba bolja, a šampanjac ukusniji. Mmmmmmmmm... vrijedi svake kune i svakog prijeđenog kilometra!

Uplaćujemo skijanja, odmore, hotele i hostele, teglimo šljokice u plastičnim kuferima, tražimo kafiće koji ne naplaćuju upad, trpimo društvo koje bi inače izbjegavali u širokom luku. Nerijetko u novu kalendarsku godinu ulazimo s potpunim neznancima, dok oni najdraži ljudi drijemaju negdje na kauču, kilometrima daleko od nas. I taj poljubac u ponoć i okus šampanjca koji nikad nisam voljela nikad mi nije pretjerano dobar upravo zbog toga. Premalen je broj ljudi na ovom svijetu do kojih mi je iskreno stalo i nikako se ne uspijeva poklopiti scenarij da smo u isto vrijeme na istom mjestu za taj dugo čekani doček. Pa palim prskalice i smijem se dok povlačim neku neudobnu haljinu, popravljam šminku i čekam trenutak kada ću se zavući u svoj krevet i kada će me mjeseci i mjeseci dijeliti od nove serije varijacija na dobro poznato pitanje.

Siječanj: ponedjeljak svih mjeseci

Previše se troši na te dočeke, previše novca i energije. Početak nove godine postaje novi početak u svakom smislu, šansa da krenemo od nule. To jest, da krenemo od jedinice. Od prvog. Postoji li bolja šansa za početak od one koju nam daje kalendar? Prvi prvog, nova ja, verzija 2.0. A nešto tako veliko zaista zaslužuje doček u najsvečanijem stilu – pa ne postajem bolja osoba svaki dan! Ako to nije razlog za prskalice, šljokice, šampanjac i vatromet, onda ne znam što jest. Toliko se fokusiramo na taj novi početak da već u studenom prestanemo s ikakvim pokušajima promjene i rada na sebi. Siječanj je ionako blizu, a u siječnju se kreće sa svim reformama na osobnom i poslovnom planu. Siječanj – ponedjeljak svih mjeseci. Za njega ostavljamo sve odgovornosti, sve obveze, sve sitnice na koje odmahujemo rukom dok grabimo novu dozu francuske salate. Siječanj je to imaginarno mjesto u kojem ćemo imati više motivacije, jaču snagu volje, izdržljiviji želudac i deblje živce. Sve ću ja to od siječnja, ma do ljeta me nećete prepoznati! Nerijetko već u veljači uslijedi razočarenje. Nemoguće je odjednom promijeniti sve, nekako nam ide teže nego što smo se nadali. Dani su i dalje prekratki, prehladni i pretmurni. Nema više svjećica ni prskalica, ponuda za putovanja i razloga za šljokice i šampanjac. Mi smo opet oni stari, tjelovježba se prorijedila, bez problema provedemo cijelo popodne gledajući serije na laptopu, a izlaske završimo masnim burekom. Trudimo se biti bolji, ali teško je voditi toliko bitki odjednom pa polako odustajemo sve dok se u ožujku ne vratimo na staro i ne shvatimo da je dan napokon topliji i dulji, da su kave na suncu najbolja stvar na svijetu, da par kilograma viška nije tragedija svjetskih razmjera. Smijemo se sebi i svojim odlukama, shvatimo da nismo ipak tako loši, da je život jedan i da nema smisla forsirati bilo što.

I to je zapravo istina. Pod pretpostavkom da živimo po onom zlatnom Ne čini drugom što ne želiš da drugi tebi čini, mislim da nema smisla pokušavati praviti bolju verziju sebe svakog novog siječnja. Nisi marka mobitela pa da izbaciš sasvim novi model početkom godine. Ne ide to tako. A i kome zaista treba novi model mobitela svakih dvanaest mjeseci?