Nove tehnologije - nove ovisnosti

 Obilježavanje Mjeseca borbe protiv ovisnosti, od 15. studenog do 15. prosinca, povod je za razgovor s dr. med. Željkom Ključevićem, spec. psihijatrom i voditeljem Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti. Osnovni cilj ove Službe jest prevencija ovisnosti - smanjenje broja mladih koji će posegnuti za ovim rizičnim iskustvom, rana intervencija i sprečavanje razvoja ovisnosti te rad s konzumentima i ovisnicima.

Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti s radom je počela prije 18 godina, možete li usporediti rad Službe na početku i danas?

Kada govorimo o ovisnosti, primarno se misli na opijatske droge (heroin), a posljednjih par godina broj ovisnika o heroinu smanjuje se kako u Splitsko-dalmatinskoj županiji, tako i na razini Republike Hrvatske. U 2013.g. u nacionalnom Registru osoba liječenih zbog zlouporabe droga u RH zabilježeno je 270 ovisnika koji se javljaju po prvi put na liječenje, dok ih je u 2012.g. bilo 313. Broj ukupno liječenih opijatskih ovisnika u 2013.g u RH je 6315. Registar je ustanovljen 1978.g. i tada je u njemu bilo evidentirano 78 ovisnika. Već tada znalo se da će razvojem društvenih odnosa ovisnost, pogotovo o opijatima postati značajan problem, što se i obistinilo sredinom 80-ih godina, dok ratna zbivanja 90-ih dovode do epidemijskih razmjera ovisnosti. Zahvaljujući velikim naporima javnog i nevladinog sektora u našoj županiji, ova vrsta ovisnosti danas je pod kontrolom, pri čemu ulogu osim zdravstva ima uključenost svih segmenata društva. Nekada je ovisnost o heroinu u našoj županiji bila problem, danas više nije. Kada govorimo o izloženosti heroinu, ova vrsta ovisnosti najizraženija je u svim jadranskim županijama (posebice u Zadarskoj i Istarskoj), a od kontinentalnih županija u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji.

Je li u odnosu na prije suradnja sa školama i ostalim dionicima danas bolja? Je li veća vidljivost Vašeg rada u medijima među mladima?

Danas, 18 godina po osnivanju Zavoda za bolesti ovisnosti kojeg je ova Služba sljednica, možemo reći kako se razvojem Službe razvijala i suradnja sa predškolskim, školskim sustavom i drugim vladinim institucijama te organizacijama civilnog društva kroz brojne aktivnosti, projekte i programe u kojima je ova služba bila nositelj ili suradnik. Medijske pozornosti i kvalitetnog medijskog prostora za ovakvu problematiku nikada nije dosta. Ciljna skupina u fokusu našeg djelovanju primarno su djeca i mladi. U cilju informiranja ovakve populacije izuzetno su nam važni mediji koji su im prihvatljivi i zanimljivi, te smo stoga uspostavili Facebook stranicu pod nazivom NE ovisni ĐIR, kao i internetsku stranicu Pitaj? Ne skitaj!

Koji su novi oblici ovisnosti s kojima se mladi danas susreću?

S novim izazovima dolaze i nove tehnologije koje utječu na formiranje ljudskog bića. Nužnost njihova korištenja dovodi do slabijeg kretanja, novih stilova života, prehrane, te do razvoja novih oblika ovisnosti.  21. stoljeće zahtijeva i reviziju definicije ovisnosti: Danas se pod pojmom ovisnosti ne podrazumijeva nužno direktan unos supstance u organizam, razvijaju se nove ovisnosti koje imaju utjecaj na osjetila jednak onome kojega ima i unos kemikalija u organizam. To može biti ovisnost o društvenim mrežama, Internetu, ali i o shoppingu. Uzrok leži u principu ugode-neugode po kojemu današnje društvo funkcionira. Društveno prihvatljiva jedino je ugoda. Pod svaku cijenu želi se izbjeći i izbrisati neugoda i to je ključ svega. U postmodernističkom društvu svi žele sve odmah, a tradicionalne vrijednosti ostavljaju se na marginama.

Koje su danas najveće prepreke u radu Službe?

Uspješnost očuvanja i unapređenja mentalnog zdravlja ukupne populacije ovisi o brojnim izazovima. Sama percepcija društvene zajednice u smislu stigme različitosti, sterotipije promatranja zdravstvene zaštite kroz bolnički sustav koji je skup, te se prevenstveno bavi dijagnostikom i liječenjem, ne uočavajući ogromne mogućnosti jeftine prevencije kroz sustav Zavoda za javno zdravstvo, gura neopravdano ovaj sustav na marginu pozornosti u financijskom, kadrovskom i u svakom drugom smislu.

Može li se ovisnost povezati sa društvenim statusom obitelji? Iz kakvih obitelji dolaze mladi ovisnici?

Kada govorimo o bilo kakvoj vrsti ovisnosti, treba imati na umu da je presudna funkcionalnost obitelji: obitelj je temelj društva, uloge u njoj su podijeljene, međutim te uloge nekada nisu jasne ili su drukčije podijeljene. Dolazi do problema u funkcionalnosti i u komunikaciji, te do otuđenja. Danas živimo u društvu u kojemu je svatko zaokupljen samo sobom, nije rijedak prizor para ili grupe ljudi koji svi zajedno sjede, svatko sa svojim mobitelom u ruci, te istovremeno međusobno komuniciraju isključivo na društvenoj mreži. Ako u obitelji nisu jasno definirane uloge, djeca se ne mogu identificirati s obitelji, bježe iz nje i traže sebi slične, one koji će ih bezrezervno prigrliti, bez suvišnih pitanja. Obitelj može biti i zaštitni i rizični čimbenik. Ako roditelji međusobno ne komuniciraju ili su već i sami ovisnici, ta obitelj nije dobar model za identifikaciju i djeca tada ne vide potrebu za svojom obitelji. Kada govorimo o ulozi obitelji, tada nije bitan ekonomski smisao. Potreban je jasan stav roditelja o neprihvatljivosti opijata, oni moraju znati reći NE i postaviti granice bilo da se radi o ovisnosti ili o bilo kojem neprihvatljivom obrascu ponašanja. Nužan je razgovor između roditelja i djece o svemu, međutim i dalje postoji značajan broj roditelja sa nejasnim stavovima.

Po Vašoj procjeni, odvažuju li se mladi danas potražiti pomoć na vrijeme ili ih je strah etiketiranja i predrasuda?

Danas veliki broj mladih pomoć dolazi potražiti samoinicijativno, na nagovor obitelji ili vršnjaka koji su već bili u Savjetovalištu, osim kada je riječ o marihuani i drugim sintetičkim drogama koja podliježe sankcijama i mjerama drugih institucija. Mladi se javljaju u velikom broju jer im je primjeren način komunikacije što potvrđuju i brojni naši projekti u kojima se trudimo da djeca i mladi pokažu svoje emocije i nauče ih prepoznati kod sebe i drugih. Iako je stigma značajno prisutna u našoj društvenoj zajednici, nema je značajno više u odnosu na ostale zemlje Europske Unije koje se mogu pohvaliti liberalnim pristupima i razumijevanjem ljudskih prava. Naš obrazovni sustav se prije nije najprimjerenije bavio tom problematikom, danas se uvodi prevencija ovisnosti kroz školske predmete. Stereotip je da djeca nemaju psihičkih problema, mogu ih imati i djeca vrtićke dobi. Kroz povijest najgori je bio strah od različitosti i nepoznatog, bivanja drukčijim od ostalih. Potrebno je suočiti se strahovima, potrebno je boriti se sa tom vrstom društvene prihvatljivosti i što više je destigmatizirati.

Plan i program za obilježavanje Mjeseca borbe protiv ovisnosti možete pratiti na linku.