Nitko ništa ne zna, krhko je znanje
Znanje je moć, rekao je Francis Bacon. Ispravak, prava informacija u pravom trenutku je moć, a znanje često zna biti kapital kojeg ne znamo iskoristiti. Znanje radi protiv nas onda kad ne znamo koristiti to znanje.
Vrijeme radnje: 21. stoljeće. Mjesto radnje: učionica s osnovnim inventarom: drvenim klupama, pločom i kredom. Akteri: nastavnik (subjekt, prenositelj znanja), i djeca (objekti, spužve za upijanje znanja). Radnja koja se događa u učionicama je transfer znanja, veličine koja se u školama pokušava izmjeriti ocjenama. Učenici uče ono što je zadano planom i programom, često ne znajući zašto baš to uče. Obrazovni cilj je da zadano znanje bude usvojeno, ali ne nužno i doista shvaćeno. Znanje tako postaje omraženi pojam, sinonim za mučenje, umjesto da otvori vrata u nove svjetove i dovede do ultimativne razine znanja – stvaranja.
Škole uništavaju znanje
Učenici su obasuti velikom količinom znanja s kojom se ne mogu povezati, i zato jedini način učenja postaje reproducirati naučeno. Reprodukcija je najniža razina učenja, i zato škole uništavaju znanje. Učenici zadržavaju naučeno u svojoj kratkoročnoj memoriji da bi uskoro zaboravili sve što su naučili. Često brkamo obično pamćenje s prosvjetom; prosvjeta je plemenita ideja koja se temelji na spoznaji zašto nam baš to znanje treba i koja je njegova primjena. Prosvjetljenje je međutim gotovo potpuno zamijenjeno s memoriranjem, koje je potpuno kontraproduktivno – jer kako ćemo staviti u upotrebu ono što ne razumijemo?
Učimo glagolska vremena, priloge i čestice, a ne znamo pisati. Učimo o Rimskom Carstvu, Aleksandru Velikom i Napoleonu, a ponavljamo njihove greške. Učimo o tržištu, ponudi i potražnji, algoritmima i derivacijama, a gospodarstvo propada. Zašto se čini da je društveni napredak obrnuto proporcionalan količini znanja koju degustiramo u obrazovnim ustanovama.
Znanje (ni)je moć
Kad se ukrcamo u vremeplov i pogledamo sudbine ljudi koji su previše znali, čini se da je znanje donijelo samo probleme. Znanje je opasno, zato je Sokrat popio otrov. On je, štoviše, toliko znao da je shvatio da ništa ne zna. Znanje je pogubno, zato je Galileo spaljen na lomači. On je znao ono što nije smio. Van Gogh je počinio samoubojstvo jer mu se nije sviđalo ono što zna. Virginia Woolf, Isaac Newton i Wiston Churcil samo su neki od onih kojima znanje nije pomoglo da budu sretni.
Znanje je moć, rekao je Francis Bacon. Ispravak, prava informacija u pravom trenutku je moć, a znanje često zna biti kapital kojeg ne znamo iskoristiti. Znanje radi protiv nas onda kad ne znamo koristiti to znanje; kad ne znamo poboljšati trenutnu situaciju primjenom znanja.
Za kraj, postoji nešto što je važnije od znanja, bar po Albertu Einsteinu – mašta.