Nikad dosta Zabranjenog pušenja

 U subotu 28.6. Splićani su na platou ispred kluba O'Hara imali priliku poslušati Zabranjeno pušenje. Iako je početak koncerta bio zakazan za 22.30, do tada se skupilo svega 20-tak ljudi, što nije bilo neobično s obzirom na to da su se u isto vrijeme održavali moto party u Dugom ratu te nogometna utakmica Ekvador-Kolumbija. Tijekom idućih sat vremena stiglo je još nekoliko stotina ljudi koji su popunili prostor do tonca, dok je ostatak platoa ostao prazan.

Nešto prije ponoći bend je izašao na pozornicu, a Sejo se odmah obratio publici: – Za sve vas koji ste propustili utakmicu zbog ovog veličanstvenog skupa imam obavijest da se Kolumbija plasirala dalje – nakon čega su započeli koncert pjesmom Karabaja. Publika je odmah zapjevala i zacupkala, što je nastavila raditi i tijekom svih pjesama do kraja koncerta. – Kod splitske publike najviše volim spontanost – rekao je Sejo.

Slijedila je kompozicija koja, kako je rekao Sejo, govori o monotoniji svakodnevnog života Pos'o, kuća, birtija te nešto iz svijeta mode s Bos il' Hadzija. Moj burazer živi od starog pravila, pjevala je publika zajedno s bendom. – A sad malo u retro tonu – rekao je Sejo – sjetimo se prve pjesme Zabranjenog pušenja, Neću da budem švabo u dotiranom filmu, iz 1984 – pozvao je. Kad su svirali Murga drot, pozvali su publiku da im se pridruži pjevajući šubi dubi dua jer, nažalost, kako je objasnio Sejo, zbog skučene pozornice nisu mogli povesti svojih desetak vokala s bujnim poprsjem.
– A znate li da Hrvatska ima pjevača kao Italija a stanovnika kao Rim – podučio je publiku Sejo prije no što su krenuli sa Srce, ruke i lopata, za radničku klasu. – Kaže doktor šljakeru: ti si težak slučaj, živjet ćeš još tri mjeseca, a šljaker odgovara: Od čega doktore, od čega? –
nasmijavao je publiku Sejo, a opće oduševljenje zavladalo je kad je krenuo Yugo 45, pjesma o čudu tehnike napravljenom za socijalističkog čovjeka.
– A sada, u sezoni upisa na fakultet, sjetite se tate – započeo je Sejo pjesmu Guzonjin sin. – A na fakultetu piše Tu me cijene, tu kupujem – nije se zaustavljao Sejo.
Za vrijeme Balade o Pišonji i Žugi pozvao je publiku da upale upaljač, mobitel ili malu šibicu kad već nemaju 400 lasera da dočaraju stadionsku atmosferu. Zatim je slijedila Možeš imat' moje tijelo, koju je posvetio našoj časnoj dijaspori, koja dođe za Uskrs i Božić i popravi nam financijski saldo. – Možeš imat moje tijelo, ali kreditnu karticu ne – dodao je.
– Jeste primijetili, kad se vozite Dalmatinom, da su se sve češće registarske oznake BG? Veselim se povratku Beograđanki na naše tržiše, pazite se, Splićanke! – uveo je publiku u Djevojčice kojima miriše koža te Lutka s naslovne strane. Slijedila je Ti voliš sapunice, pjesma s novog albuma Radovi na cesti, čiji je ovaj koncert ujedno bio i promocija. Zatim su najavili nešto posvećeno povećanju zatvorskih kapaciteta, Zenica blues, koju je publika otpjevala zajedno s bendom.
– Kad Bosanac zagrli ženu? Kad vozi autom u rikverc – ispaljivao je Sejo viceve između pjesama. Nizale su se Fikreta, Lijepa Alma a publika se najviše rasplesala na Ibro dirka. Tad je Sejo prvi put spomenuo da moraju skratiti jer uskoro istječe njihovo vrijeme, što je odmah naišlo na negodovanje publike. U 1.40 pozdravio je publiku s laku noć Splite, ali se nakon dugih povika vratio na pozornicu i izvijestio da im je odobreno još 10 minuta.
Tako smo još čuli Nedjelja kad je otišao Hase, Šeki is on the road again, novu pjesmu Boško i Admira te Kanjon Drine na koju je publika pljeskala oponašajući kastanjete, nakon koje je stvarno bio kraj. – Ja mogu još svirati, ali organizator i policija su me već tri puta opomenuli da siđem s bine – rekao je Sejo i tada se konačno oprostio od Splićana.

– Koncert je bio prva liga, ali moga je još malo produžit – sažeo je dojmove publike Josip Živković, s kojim se složio i Željko Cvrković: – Nedostaju još Fildzan viška, Navrati ponekad, Bog vozi mercedes te Baš čelik, koncert je prekratko trajao – razočarano je dodao. – Počnite dolaziti na koncerte ranije – odgovorio im je Sejo.