Trebali ste ih slušati u Ateljeu...

U petak je u sklopu Dana otvorenog Ateljea Vaska Lipovca održan koncert splitske grupe New Gondoliers. Već oko 21 sat velik se broj znatiželjnika okupio kod Plavog stabla u Vukovarskoj ulici, a u 22 sata Alen Čelić, kantautor, gitarist i pjevač grupe New Gondoliers otvorio je koncert s pjesmom The city is not my friend. Bendu ovo nije bio prvi put da nastupa u Ateljeu, naime građani su ih već imali priliku tamo slušati na ovogodišnjoj Noći muzeja.

Pjesme New Gondoliers su na engleskom jeziku a njihova je glazba kombinacija countrya, jazza, popa i folka, koju Alen opisuje kao gentleman pop. – Znači li to da su dame isključene? – pitali smo. – Nikako – nasmijao se Alen. – Gentlemani ne mogu ni postojati bez dama –dodao je.

Osim Alena, New Gondoliers čine Ivo Jerkunica na trubi, Veljko Popović na bubnju te Piero Malkoč na kontrabasu. Tijekom koncerta koji je trajao do 23 sati imali smo priliku čuti desetak skladbi. Nakon uvodne, slijedila je pjesma Fancy & Rough koja opisuje Splićane i Split, onakav kakav jest a ne onakav kakav je opisan u turističkim vodičima. Zatim su odsvirali Low land wind, pjesmu sa slavonskim country motivima, nakon koje su prešli u Mediterranean homesick blues, koja je dobila ime po Bob Dylanovoj pjesmi Subterranean homesick blues, i za koju je Alen istaknuo da mu je želja snimiti je u duetu sa Sophiom Loren.

Slijedile su The engineer of a dream te Me & Mr. Courage, pjesma o hrabrosti i vjeri, koja opisuje kako čovjek treba skupiti snage da ostane sam kad ga napuste ljubavnici i prijatelji – nikad nismo sami, Mr.Courage je uvijek uz nas i smije nam se. Pjesma Zinedine Zidane and Paul Cezanne opisuje težnju čovjeka da bude uspješan u mnogim područjima, da bude oboje - i nogometaš i slikar, no to je nažalost nemoguće te na kraju ipak moramo odabrati jer these hands don't paint, these legs don't run; dok Malaria dream, pustinjska šansona o malariji i strahu, nastala u Namibiji, metaforički opisuje nelagodu koju čovjek osjeća kad se pretvori u leoparda. On ne bi želio nikoga povrijediti ali mora, jer je to u njegovoj prirodi. Alen je istaknuo da je tamo zaista i vidio leoparda, što je raritet jer se rijetko spuštaju na pojilišta.

Za kraj su odsvirali What happened who disappeared, Roof te Čingilingi, koji je obrada tradicionalne pjesme Kad čuješ tambure. Čingilngi je naime bio kafić u Baranji u kojom se tradicionalno feštalo uz ciganske čardaše, a momci su tamo redovno ostavljali novac umjesto da ga odnesu kući ženi. Nažalost, reklao je Alen, kafić je u ratu izgorio.

Usprkos dobroj posjećenosti i ugodnom ambijentu, ono što je definitivno izostalo bila je interakcija s publikom. Većina posjetitelja čavrljala je u vrtu, dok im je bend poslužio kao muzička kulisa.
– Žao mi je što ljudi ne slušaju tekstove pjesama jer svaka ima poruku. Naš zadnji nastup bio je u Gradskom kazalištu mladih i tamo je bilo puno lakše, jer su ljudi kad sjede više usmjereni na tekst, a u ovakvom ambijentu teško se nametnuti – rekao je Alen, bezuspješno nagovarajući trubača Ivu da ode svirati u vrt i tako animira publiku.

No ono za što građani jesu bili zainteresirani bilo je fotografiranje s maskama nalik velikim ljuskama jajeta na glavi. Naime fotograf Marijo Bašić neposredno prije početka koncerta otvorio je svoju izložbu Homo ludens koju čini pet fotografija kojima se referira na Lipovčeve sportaše. Portretirao je stvarne ljude i situacije, koristeći se Vaskovim reduciranim formama, te im je umjesto glave podario jaje. – Lice je glavni element portreta, a ja sam htio vidjeti što se događa kad ga uklonimo – rekao je Marijo o izložbi s kojom je zatvoren program Susreta sa Vaskom.

Dani otvorenog Ateljea Vaska Lipovca koji su počeli 14. lipnja (na njegov rođendan) traju do 15. srpnja, no atelje je otvoren, tj. ulaz je slobodan, svakim radnim danom, pa ako ga ne stignete posjetiti za trajanja manifestacije, možete to učiniti radnim danom od 10 do 16 sati.