Stambena situacija mladih

Mreža mladih Hrvatske (MMH), savez udruga mladih i za mlade koji okuplja 59 organizacija civilnog društva, tijekom cijele godine zagovara kvalitetnije politike za mlade, a povodom obilježavanja Međunarodnog dana mladih (12.8.) želimo svratiti pozornost na jedan specifičan problem s kojim se mladi sve više suočavaju, a to je pitanje stanovanja.

Mladi u Hrvatskoj bore se s rješavanjem svog stambenog pitanja. Dugoročni najam stanova mladima je teško osigurati zbog nereguliranosti tržišta i sve veće tendencije ka kratkoročnom, turističkom najmu (npr. Airbnb), dok kupovina vlastitog stana za sadašnju generaciju sve više postaje fantazija zbog rasta cijena nekretnina i slabog trenda rasta plaća u državi pa i ne čudi činjenica da se Hrvatska nalazi u samom vrhu Europe prema postotku mladih koji još uvijek žive sa svojim roditeljima, uz prosječnu dob od 31.5 godina. Zabrinjavajuće je primijetiti da se prema istraživanju EUROSTAT-a postotak mladih koji žive sa svojim roditeljima sve brže povećavao u posljednje dvije godine i to sa 68.7 % – 2010. na 72.3 % – 2016. godine, što nije ni čudno jer čak 45.2 % stanovništva u Hrvatskoj plaća najamninu po tržišnoj cijeni i troši više od 40 % svojeg ekvivalentnog raspoloživog dohotka na stanovanje. Prema istim podacima otprilike svaki 20. stanovnik EU-a u 2016. godini trpio je krajnju stambenu nezbrinutost, dok je stopa prenapučenosti (broj osoba koja živi u stanu ili kući unutar ili preko realnih kapaciteta) za Hrvatsku iznosila više od 40 %. Pritom je kod mladih prenapučenost iznosila gotovo 60 %. Stopa prenapučenosti služi kao jedna od ključnih dimenzija za ocjenjivanje kvalitete stanovanja. Sve ovo jasno naznačuje da se približava ozbiljna stambena kriza u Hrvatskoj, koja će teško pogoditi mlade.

Prema službenom izvještaju „Ljudska prava u Hrvatskoj: Pregled stanja za 2018. godinu“, kojeg je izradila organizacija Kuća ljudskih prava, ističe se problem nepostojanja jasnih odredbi za regulaciju kratkoročnog najma čime se, ponajviše zbog povećanja turističke aktivnosti, tržište dugoročnog najma smanjilo, što je posljedično utjecalo na nemogućnost rješavanja stambenog pitanja kroz dugoročni najam/podstanarstvo. U prilog tome, Zagreb je u samom vrhu europskih metropola po porastu cijene dugoročnog najma od čak 10% godišnje. Uz povećanje cijena dugoročnog najma povezani problemi za mlade su nesigurnost radnih mjesta, odnosno visoka razina prekarnog rada, dugoročno neodržive mjere zapošljavanja mladih, ali ponajviše niske plaće za mlade radnike i radnice.

U populaciji mladih dvije skupine su posebno pogođene stambenom situacijom: mladi s iskustvom odrastanja u alternativnoj skrbi te učenici i studenti koji se obrazuju u drugim gradovima.

Mladi s iskustvom odrastanja u skrbi nakon 18. ili 21. godine, tj. izlaska iz skrbi, nemaju opciju izbora žele li ili ne žele živjeti samostalno, nemaju adekvatnu podršku sustava već se moraju sami snalaziti te se nalaze u situaciji u kojoj izlaze iz sustava skrbi najčešće bez ikakvih prihoda jer je džeparac u domu mjesečno iznosio samo 100 kuna. To stvara problem jer ako pronađu stan dolaze npr. u situaciju da stanodavci traže plaćanje jedne stanarine od minimalno 1000 kuna i pologa za stan odmah prilikom useljavanja. Isto tako nebrojene su situacije da ostanu bez posla ili poslodavci ne isplate plaću te je nemoguće platiti stanarinu. Mladi s iskustvom odrastanja u skrbi najčešće nemaju roditelje ili skrbnike da im pomognu u ovim situacijama čime se dodatno povećava mogućnost beskućništva, a pitanje stanovanja uz posao je osnovna egzistencijalna potreba. Ovo je posebno ranjiva skupina koja doista ovisi o rješenjima i pomoći koje nude sustavi, ponajviše socijalne skrbi te zahtijeva sveobuhvatna rješenja nadležnih tijela. Pritom bi Vlada trebala osluškivati potrebe mladih s iskustvom odrastanja u skrbi i aktivno ih uključiti u izradu svojih politika na lokalnim i nacionalnoj razini.

Osim mladih iz skrbi dodatan problem stanovanja imaju studenti i učenici, i to u većim gradovima te priobalju. Već su godinama studenti u priobalnim krajevima zbog turističke potražnje bez smještaja ljeti, a domovi su prekrcati ili nemaju toliko kapaciteta. Osim što većina njih sve češće mora napustiti privatni smještaj 1. lipnja (čak prije kraja semestra, često za vrijeme ispitnih rokova) oni koji uspiju naći stan za vrijeme ljetne turističke sezone moraju plaćati mnogo više u usporedbi s ostatkom sezone (odnosno za vrijeme akademske godine). Mjesečni najam kreće se okvirno od 1500 kn do 2000 kn prosječno po osobi, s tim da se nerijetko traži polog u visini mjesečne stanarine, ali i plaćanje dvije stanarine unaprijed. Prema istraživanju EUROSTUDENT (2014.) Hrvatska se svrstala među zemlje s najmanjim udjelom studenata smještenih u studentskim domovima (7.9 %) dok je primjerice u susjednoj Sloveniji čak 27 % studenta smješteno u studentski dom.

Kao dobro primjere za rješavanje nekih od ovih problema želimo istaknuti da su pariške gradske vlasti početkom srpnja uvele opet kontrolu cijene najma stambenih nekretnina kako bi zaustavile snažan rast troškova života u francuskoj prijestolnici, a berlinske vlasti sredinom lipnja stavile su moratorij na rast stanarina, dok je sam grad krenuo u otkup stanova. Beč kao 'prijestolnica umjerenih stanarina' već gotovo stoljeće razvija model temeljen na gradskom intervencionizmu na tržištu stanovanja. (izvor: RTL). Sve ovo su dobri primjeri smjerova u kojem politike u Hrvatskoj mogu krenuti.

Zbog svega spomenutog želimo Vladi, a posebno novoj ministrici za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesni Bedeković, ukazati na hitnu potrebu za rješavanjem ovog egzistencijalnog problema za mlade. Prema najnovijem istraživanju zaklade Friedrich Ebert iz 2019. godine čak 82% mladih u istraživanju smatra da bi Vlada trebala raditi na poboljšanju položaja mladih, dok posebno zabrinjava činjenica da se 62 % mladih složilo s tvrdnjom „Mislim da političare nije briga za mišljenje mladih ljudi“, a nedostatak kvalitetne stambene politike na državnoj razini doprinosi sve lošijoj situaciji za mlade. Stoga zahtjevamo od Vlade da aktivnije pristupiti rješavanju problema stanovanja mladih te da se uskoro predlože mjere koje će svim mladima omogućiti pravo na adekvatan životni standard. Sveobuhvatno rješavanje stanovanja mladih, a posebno onih najranjivijih, ujedno je i demografska mjera koja će spriječiti iseljavanje mladih te potaknuti neovisnost mladih od svojih roditelja. Jedan od početnih koraka jest zasigurno uključivanje mjera za rješavanja problematike stanovanja mladih u Nacionalni program za mlade, koji je u postupku donošenja, a koji nije donesen već nešto manje od dvije godine.

MMH također sudjeluje u radu Inicijative „Housing for all“ koja okuplja udruge stanara, sindikate, socijalne organizacije, organizacije za ljudska prava, interesna predstavništva studenata, umirovljenika, te predstavnike gradskih mreža i privatne osobe, a koji se bore za priuštivo stanovanje u Europi.