Nesanica

Opet se probudio sav oznojen. Već peti put u zadnjih tjedan dana. Rastreseno je gledao oko sebe, umirivši se tek kada je shvatio da se nalazi u svojoj spavaćoj sobi.
- Mile, opet noćna mora? Anita ga je pospano upitala.
- Da.

Teško je disao. Ponovo je bio tamo. Tek je počela zima i pao je prvi snijeg. Odlučili su se skloniti u najvećoj kući u selu nakon što su vidjeli prigušena svjetla na prozorima, i dim koji je sukljao iz dimnjaka, podsjećajući ih na toplinu kamina. Onda su stvari pošle po zlu. Samo je trebala šutjeti i ništa drugo, samo to, ponavljao je u sebi.
- Hoćeš da ti skuham čaj?
- Ne treba, idem se samo umiti.

Tromo je ustao i kroz mrak doteturao do wc-a. Godila mu je hladna voda. Energično si je zapljuskivao lice i trljao oči. Zagledao se u zrcalo i nekoliko minuta proučavao crvenilo u očima, razvučeno lice s ogromnim podočnjacima i par sijedih pramenova koji su mu padali preko čela. Odlučio se vratiti u krevet. Anita je sjedila za stolom prekriženih nogu u kućnom ogrtaču gledajući zamišljeno ispred sebe. Na štednjaku se zagrijavala voda. Na trenutak je zastao, a onda produžio natrag u spavaću sobu.

Dočekao je jutro u mučnom polusnu. Doručkovao je četiri kriške kruha premazane margarinom i džemom i popio šalicu turske kave. Anita je još uvijek spavala ili se pretvarala da spava; nije se mogao sjetiti kada se točno vratila u krevet. Presvukao se iz pidžame u crno odijelo, bijelu košulju i ljubičastu kravatu. Dok je oblačio cipele, Anita je upitala:
- Koliko je sati?
- Sedam i dvadeset.
- Tek sedam i dvadeset - začuđeno je izjavila usporenim glasom.
- Sretno na poslu - rekla je za kraj i navukla pokrivač preko glave. Milivoj je obukao kaput, zgrabio svoju aktovku i zaputio se užurbanim korakom na posao.

***

- Sjedi, molim te - rekao je Andrija i pokazao na fotelju nasuprot sebe. Andrija je bio punašan čovjek s izraženim podbratkom i debelim obrvama. I bio je Milivojev šef. Pozvao ga je na razgovor prvi put otkad Milivoj radi za njegovu odvjetničku tvrtku.
- Milivoje, ne djeluješ mi dobro zadnjih par dana.

Šutio je. Bio je svjestan da neprospavane noći utječu na njegov posao. Jučer je jednoj klijentici, inače paranoičnoj i živčanoj, naprasito uzvratio kada mu je prigovorila na neke njegove postupke tijekom suđenja.

- Ma imao sam malih problema sa spavanjem, ništa ozbiljno. Bio sam kod doktora i dao mi je tablete - slagao je. - Znam da će ubrzo Božić, ali bi li htio možda uzeti uz to još tjedan dana slobodno? - Ne, ne treba. Vjerujte mi, ne želim zaostajati s poslom. Ma brzo će me ovo proći.

Dok je izlazio iz šefova ureda, trudio se izgledati snažno i samouvjereno. Nastavio je tim istim stavom kroz prazan hodnik i vratio se u svoj ured: malu prostoriju s jednim stolom na kojem je stajao desetak godina star kompjutor, i jednim ormarom u kojem su bili naslagani crni registratori označeni po abecedi. Uzeo je registrator na kojem je pisalo K-T i izvadio hrpu papira iz plastične omotnice s naljepnicom Šilović.

Sjeo je za stol i počeo listati papire. Suđenje je bilo zakazano za početak nove godine i htio se što bolje pripremiti. Slučaj je bio klasičan: sestra i brat su se posvađali oko imovine i sada komuniciraju samo preko odvjetnika. Pored kompjutora je stajala slika njegove obitelji. Sandra je na njoj bila tek djevojčica, Anita se nije brinula oko sijedih, a on je izgledao sretnije nego ikad. Zagledao se u kćerine oči, a onda je opet čuo poznate glasove.

***

Grijao je ruke na peći u kuhinji i krajičkom oka pogledavao prema dnevnom boravku. Tamo su Matko i Pero okupili cijelu obitelj, odnosno ono što je ostalo od nje: djeda, majku i njezinu kćer, i kružili su oko njih s puškama u rukama. Kuća je bila na dva kata s prostranim podrumom, koji je Žarko odmah istražio vrativši se s nekoliko litara domaćeg vina i velikim komadom pršuta. Žena se prepirala s Matkom, zapovjednikom jedinice:
- Lopovi jedni. Ko vam daje za pravo da nam upadate u kuću! - vikala je.
- Bilo bi joj bolje da šuti - rekao je Žarko Milivoju, pa si nalio čašu vina.
- Umukni! Začuo se udarac i pucanje kosti.

Djevojčica je kriknula i briznula u plač, a starac je skočio sa sjedalice obračunati se s Matkom. Potonji ga je s lakoćom svladao i izveo iz kuće. Čula su se dva hitca a Matko se vratio u kuću zapuhan i krvave brade. Pero je zgrabio djevojčicu i odvukao je na kat. Više je nisu čuli.

Milivoj je gledao ženu koja se valjala na podu u lokvi krvi i na trenutak joj je htio potrčati u pomoć. Zatim je ugledao Matka kako joj prilazi polaganim korakom te je nijemo ostao na mjestu. Bio je gladan i bilo mu je hladno. Matko je ženu odnio u podrum, nakon čega se vratio s još boca i slaninom. Pojeli su i popili koliko su mogli, a onda su se podijelili za straže. Milivoj je bio prvi po redu. Kada ga je Žarko zamijenio, pokušao je zaspati u kuhinji, ali nije mogao. Pero je sišao s kata tek u zoru. Rekao je da je odveo djevojčicu na kat da ne gleda što joj se događa s obitelji. Nikad više o tome nisu pričali.

***

Kad mu se već bližio kraj radnog vremena, Milivoj je pogledao kroz prozor i primijetio da je počeo padati snijeg. Na stolu su još uvijek stajali papiri predmeta Šilović. Spremio ih je u aktovku s namjerom da ih prouči kod kuće. Na izlazu iz zgrade pozdravio je šefa koji ga je uz smiješak potapšao po ramenu. Onda je požurio do parkinga i sjeo u svoju Škodu. Dvadesetak minuta kasnije našao se pred ulaznim vratima svoga stana, iz čije je unutrašnjosti dopirao smijeh i opušten razgovor. Polako je otključao bravu i ušao u stan.
- Vidi tko nam je došao u posjet - ushićeno je uzviknula Anita.
- Ej, tata! - Sandra je skočila sa stolice i čvrsto zagrlila oca.
- Zar nisi rekla da si zatrpana poslom? Rekao sam ti da ne moraš dolaziti.
- Ma dogovorila sam se s kolegicom da ona preuzme dio posla jer sam ja njoj ovo ljeto učinila uslugu. Uostalom, ponijela sam laptop, tako da ću moći dobar dio posla obaviti odavde. Sandra je cijeli plan izgovorila s takvom lakoćom da ju je Milivoj ponovo zagrlio i poljubio u čelo.
- Već dugo vremena nismo skupa proslavili Božić, tako da ću ostati ovdje sve do iza Nove godine - nastavila je.
- Ali čekaj, što je s Antom? Hoće li i on doći?
Sandra je pogledala u pod. - On je odlučio provesti Božić kod svojih. Zašutjeli su i čuo se samo tihi glas koji je dopirao iz upaljenog televizora. - Pusti sad to. Ručak je gotov! - uzviknula je Anita i pohitala u kuhinju.

Milivoj je skinuo kaput i otišao u spavaću sobu presvući se. Sjeo je na krevet. Sandra i Anita su nastavile razgovarati. U jednom trenu učini mu se kao da Sandra ima glas djevojčice.

Jakov Bajić rođen je 1991. godine. Studira na Filozofskom fakultetu u Splitu. Član je uredništva časopisa The Split Mind. Piše prozu i poeziju.