Nemojmo da se 2113. smiju nama

Prof. Škomrlj aka Škomy na jednon satu PiG-a prije nekih 7 godina: "Većina, upravo zbog toga šta je većina, ima dužnost štititi prava manjina. To je jedna od odlika modernih demokracija."

Malo je duže pa kome se čita, bit će mi drago, kome se ne da, nije mu ni namijenjeno. Moj autoritet za govorit o ovoj teme seže otprilike dokle seže i autoritet svakog drugog čovika koji se osjetija pozvanim javno iznit svoj stav tako da niko ne bi slučajno pomislija da se postavljan ka neka vertikala. Dapače, obziron na opseg struka, mogu samo bit horizontala.

Dakle, živimo u sekularnoj državi. Inače, sekularno se pametno kaže za neutralnost države i njenih institucija prema religiji te pravo na slobodu vjere i njenog prakticiranja svim građanima. AD 2013, u toj državi najveći problem izgleda da je lingvistika.

Kako to? Pa eto već ohoho miseci se na svim frontovima vodi rasprava o tome šta je brak, šta je obitelj i kako ih definirat. U ciloj kakofoniji definicija, inicijativa, Ustava, propasti civilizacije, Crkve, roditelja I i II, izbora za i protiv, najmanje se priča o zdravom razumu i ljubavi. O ljubavi između dvoje punoljetnih zrelih ljudi koji tu svoju ljubav pri punoj svijesti žele stavit na papir iz otprilike jednakih razloga zbog kojih i svi drugi ljudi odlučuju na to. Nikakva religija s tim ne bi trebala imat veze.

Jer - ajmo ne bit debili - brak postoji ka religijski pojam kojeg podjednako uživaju sve vjerske grupacije, ali i ka civilna kategorija i niko na njega ne polaže autorska prava. Jedini preduvjet za brak je ljubav, a ne obrnuto.

Nemojte mi pričat o prirodnome. Brak nije glukoza u krvi koju moš izmirit pa na osnovu dobivenog broja donit neki objektivni zaključak. Nisan stručnjak za genezu, ali model zajedničkog suživota je sigurno mora nastat u jednom trenutku u vremenu ka stvar dogovora nekakvog homosapienskog vijeća staraca i kao takav, ka šta je slučaj sa svim stvarima koje su rezultat više ili manje subjektivnog ljudskog dogovora, amputiran je etikete prirodnosti koja nešto pretpostavlja kao zadano i dogmatsko.

Ljubavi je bilo, ljubavi ima i ljubavi će uvik bit i s brakom i bez njega i u pravu su svi koji kažu da ne triba komad papira da bi se voljelo ili bilo voljenim. Uz osnovnu premisu da se dvoje ljudi vole i da se baba Mare može hvalit da je njen mali oženija jednu lipu šesnu malu, brak je tu iz čistog razloga da ne može neko past s Marsa i nekome uzet ženu/muža, odnosno da država, zakon, institucije, banke, Zavod za socijalno i neman pojma ko sve imaju nekakvu službenu potvrdu da su dvi osobe u nekakvom službenom odnosu, kako god ga mi nazvali. To nije nuklearna fizika, samo zdrav razum.

Priča o djeci je preskakanje bar jedno razvojne 2-3 skaline u cilom problemu. Ako jednog dana i dođe do toga:
Naravno da nitko neće braniti uporabu imenica mama/tata/majka/otac.
Naravno da neće svi gay parovi bit u niskom startu za zaletit se po dijete čim se zakonom to dozvoli", da citiran genijalan status Slavka Sobina.
Naravno da nitko neće negirati postojanje spolova.
Naravno da nitko nitko neće tražiti da se mama i tata preimenuju u Roditelj 1 i Roditelj 2 (mislin, jel ovo zajebancija?), isto ka šta ležeći policajac nikad neće zaživit ka uspornik ili helikopter ka zrakomlat.

Da buden krajnje banalan:
Ako je stvarno problem u nazivu roditelja na rodnom listu, jel problem stavit praznu crtu pa nek svatko ispuni po vlasititom nahođenju? Ili imat dva formulara?

Ako Crkva sebi uzima copyright na ime brak (a ne može jer se sakrament službeno zove ženidba), jel problem da se istospolna zajednica nazove, šta ja znan, sabor i formalno-pravno u Ustavu izjednači s brakom? Barem bi onda imali službenu potvrdu da u Saboru side pederi.

Jel stvarno problem u lingvistici ili u konceptu?

Radi toga ovaj referendum nema nikakve veze sa spašavanjem obitelji. Kako možeš spašavat nešto šta uopće nije ugroženo - barem ne zbog gay parova? S druge strane, itekako ima veze s diskriminiranjem i segregacijom određene skupine ljudi.

Da ne govorin da je odabir odgovora ZA i PROTIV isto malo pakleno smišljen jer je ZA u svojoj naravi afirmativno, tolerantno i neisključujuće, a PROTIV suprotno. Bolje je bit za nešto nego protiv nečega. Kao, nismo mi protiv pedera nego samo za obitelj. Šta mislite kakav bi bija ishod da se famozno pitanje samo malo drukčije formulira: Smatrate li da je u redu diskriminirati životnu zajednicu istospolnog para koja po svim karakteristikama odgovara heteroseksualnom civilnom braku da se Ustavom ne može izjednačiti i nazvati brakom?. Jel tako da je sad malo teže bit ZA?

Nije prirodno? Puno stvari Kreator nije prirodom predvidija, ali nam je zato podarija intelekt da poboljšavamo taj svijet. Ni transplantacija organa ili disanje pod vodom s bocama zraka nisu prirodni, ali nisu zato nemoralni i nenormalni. Nisan čua da se ribe bune i organiziraju referendum.

Ne proizvodi potomstvo? Virujte da po pitanju nataliteta postoje puno veći problemi od gay braka. Nezaposlenost, stambeno pitanje, gospodarstvo, besperspektivnost... znan, nebitne stvari.

Ne štiti vrijednost obitelji? Srića da smo iskorijenili razvode, obiteljsko nasilje, alkoholizam, zlostavljanja, bračnu nevjeru...

Ne diskriminira nikoga, brak nije ljudsko pravo? Opća deklaracija o ljudskim pravima, članak 16. Ciao.

Šta još...? Dobit ćemo generaciju pedera i lezbi? Ako bi djeca odgojena u tom okružju po defaultu bila homoseksualci, tom analogijom bi i sva dica good ol' heteroseksualnih obitelji trebala bit i sama heteroseksualna... Šta kažete? Nisu?!

U stvari, na koji to način istospolni par ugrožava opstojnost heteroseksualne obitelji? Šta će se to elementarno promijenit u heteroseksualnoj obitelji ako bi se životna zajednica istospolnih parova nazvala brakom? Baš ništa. Tamara i Roko će i dalje planirat izlet s dicom na Plitvice, Andrea će i dalje strepit u čekaonici klinike za umjetnu oplodnju, gđa Sanja će sa 60 godina i dalje na crno radit dva posla da svog Luku poštedi zafrkavanja dice jer je cili tjedan u istin patikama, Ivana će prevarit Mirka misec dana nakon vjenčanja, Jozo će se opet vratit iz birtije i nalemat Mariju, a Dino i Marijana će se tjeskobni trest na kauču nadajući se da će moć posvojit dite. Ne zato jer će ih Ivan i Željko preduhitrit, nego zato šta ona ne zna oće moć li zadržat posal, a on otplatit švicarske kredite za stan. Drugim riječima, apsolutno svi problemi koje heteroseksualna obitelj može imat, vride i za homoseksualnu i obrnuto.

I kad se na kraju podvuče crta – opet ostaje ljubav. Svi ljudi zaslužuju i imaju pravo na ljubav, sreću i na apsolutno neoduzimanje tih prava. U ovom slučaju ZA oduzima, dijeli i ograničava. PROTIV zapravo nije protiv nikoga, nikome ništa ne oduzima, samo dodaje, tolerira, prihvaća i izjednačava. Za to shvatit ne tribaju ni istraživanja ni Ustavni sudovi ni referendumi ni inicijative ni Crkva. Triba samo malo zdravog razuma. Nikako protiv obitelji nego protiv diskriminacije, protiv nejednakost, protiv straha.

Poznajemo vremena kad su se prije 100 godina tamo neke žene smatrale nižim bićima koje nemaju pravo glasa, kad je prije 70 godina bilo skroz OK nalemat ili ubit Židova i kad je prije 50 godina Martin Luther King bija redikul jer je usnuo san. 2013. to pari nevjerojatno, čak i smišno, ali ta su vremena stvarno postojala.

Nemojmo da se 2113. smiju nama.