(Ne)kultura izlazaka u Splitu

Svatko treba malene doze stranih tijela... Da bi se moglo preživjeti rame uz rame s drugima, nužno je upiti sićušan dio tih drugih.
(Theodore Zeldin, Intimna povijest čovječanstva)

Jedan od već ustajalih običaja jest recept apsurda koji se redovno primjenjuje u našem gradu tijekom noćnih izlazaka. Recept je sljedeći: u prostoriju od 60 kvadrata ubacite dovoljnu kvantitetu pojedinaca, po mogućnosti nekoliko po kvadratnom metru; zalijte aktere alkoholom, pustite dimnu zavjesu i, posljednje, ali ne manje važno: pustite dovoljno glazbenih decibela da komunikacija bude onemogućena.

Većina vlasnika klubova redovito provodi ovaj recept unatoč tome što je kombinacija daleko od dobitne. Kad pomiješamo sve te faktore, umjesto podloge za ono što bi trebao biti cilj izlazaka – uspješna međuljuska interakcija – dobijemo njihov bojkot. Svi čekaju rezultate eksperimenta, napeto kao razotkrivanje mađioničarskog trika. Stvara se dojam da, budući da je prisutna mješavina svih tih faktora, neki produkt mora biti proizveden, mora se postići neki rezultat. Ali ipak, iz vikenda u vikend, klik se ne događa. Koktel zgusnutosti, preglasne glazbe, alkohola i dima možda obećava puno, a opet iduću subotu dobijete samo reprizu prethodne. Groznica subotnje večeri završava na isti način - umjesto u razgaženim plesnim cipelama, s osjećajem besmisla i apsurda. Upravo si proveo nekoliko sati u klubu u kojem su prema tebi postupali degradirajuće; izgažen si, zaliven nepoznatim tekućinama, a uši ti bruje jer si opet zaboravio čepiće. Faktor komunikacije nije zadovoljen jer je prenošenje i one najogoljenije poruke sugovorniku bio junački pothvat. Složene rečenice, pa čak i jednostavne proširene bilo je luđački prenositi.

Pitam se samo je li Marko Antonije upoznao Kleopatru u nekoj egipatskoj zadimljenoj birtiji? Zašto Raskoljnjikov nije upoznao Sonju nakon što ju je nagazio u nekoj moskovskoj krčmi? Ili pak Romeo Juliju u veronskoj napučenoj kavani dok joj je na uho vikao eliptične rečenice, a ona razumijevala svaku treću riječ.