Nafta na Jadranu: povijest bolesti

Premijer Zoran Milanović prilikom svog posjeta Rabu pozvao je na raspisivanje referenduma o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na Jadranu. Poziv su s oduševljenjem prihvatili članovi Kluba nezavisnih vijećnika s Jadrana, te ovih dana krenuli u obilazak jadranskih gradova informirajući i pozivajući građane da iskažu svoje mišljenje referendumom. Predvodnik ove akcije jedan je od najglasnijih protivnika eksploatacije Jadrana Vjeran Piršić, jedan od osnivača Kluba nezavisnih vijećnika i predsjednik udruge Eko Kvarner. Ideja je da se referendum održi u svih 7 jadranskih županija na dan parlamentarnih izbora kako bi se uštedio novac, ali i osigurao dovoljan broj glasova. Uz ovu akciju stale su i mnoge hrvatske estradne ličnosti poput Olivera, Gibonnija, Meri Cetinić i TBF-a koji najavljuju i prosvjedne koncerte.

Povijest bolesti

Od rujna 2013. do siječnja 2014. britanska agencija Spectrum Geo provodila je prikupljanje seizmičkih podataka radi istraživanja nafte i plina u hrvatskom dijelu Jadrana. Posao je obavila po navodima ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka za 0 kuna, a prikupljeni podaci trebali su ostati u vlasništvu RH kao državna tajna.

Na temelju dobivenih podataka Vlada je raspisala Natječaj o izdavanju koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranskom moru. Tom prilikom Jadransko more podijeljeno je na 29 istražnih blokova, na sjevernom Jadranu 8, a na srednjem i južnom 21 polje. Po završetku natječaja izdano je 10 dozvola. Konzorcij Marathon Oil i OMV dobili su dozvole za sedam istražnih blokova, INA za dva, a ENI i Medoilgas za jedan. Krajnji rok za potpisivanje ugovora jest 2. travnja. Prema koncesijskom ugovoru, faza istraživanja trajat će 5 godina, a onda kreće eksploatacijska faza u trajanju od 25 godina. Ministar Vrdoljak i predsjednica uprave Agencije za ugljikovodike Barbara Dorić u svojim rijetkim medijskim istupima prikazuju ovaj projekt kao priliku da Hrvatska postane energetski neovisna, te glavni izvoznik nafte i plina za JI Europu.

Tako izgleda većina medijskih napisa na koje ćete naići ukoliko se pokušate informirati o ovoj temi. Ali što se dogodi ako malo zagrebete ispod površine?

U vrijeme snimanja pronađeno je 14 uginulih dupina  i oko 200 uginulih morskih želvi

Snimanja Jadrana britanske agencije Spectrum Geo obavljena su takozvanim zvučnim topovima, koji su svakih 10 sekundi prema dnu ispaljivali zvučne valove snage 240 decibela koji mogu oštetiti morske organizme (usporedbe radi, snaga zvuka sirene za zračnu uzbunu iznosi 140 decibela). U to vrijeme organizacija Ocean care (savjetodavno tijelo pri UN-u) upozorila je da je uz obalu Istre pronađeno najmanje 14 leševa uginulih dupina, te 200-tinjak morskih kornjača želvi, a oceanografi iz Splita prijavili su nestanak morskih pasa, pa tako i modrulja, čestog stanovnika Jadrana. Ovi slučajevi nisu dokazano povezani sa istraživanjem tvrtke Spectrum, ali nameće se sumnja zbog vremenske podudarnosti, ali i činjenice da su korišteni zvučni valovi, a mrtvi dupini imali su ozlijeđene bubnjiće. Predstavnici Vlade odbacili su te sumnje tvrdeći da su poduzete sve mjere zaštite tijekom istraživanja, tj. dvije osobe provodile su vizualni nadzor prisutnosti životinja na području rada.

Vlada je nanijela štetu i Hrvatskoj i INA-i

Sporan je i način na koji je britanski Spectrum dobio ovaj posao. Direktnom pogodbom, bez natječaja, a ugovor o istraživanju nije potpisalo Ministarstvo gospodarstva već Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pod izgovorom da se istraživanje provodi u znanstvenoistraživačke svrhe. Kako ugovor sa spomenutom tvrtkom nije naišao na odobravanje u Upravi za energetiku i rudarstvo Vlada se okrenula Ministarstvu znanosti i od njih dobila odobrenje za istraživanje, dok je Ministarstvo gospodarstva ostalo kao nadležno tijelo. Na taj se način zaobišao Zakon o rudarstvu i Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Važno je spomenuti i da Hrvatski Sabor nije dobio pravo glasa po ovom pitanju.

2D seizmički snimci koje je napravio Spectrum obuhvaćaju oko 15 tisuća od planiranih 36 822 četvornih kilometara Jadrana. Kako bi se dobila detaljnija slika o mogućoj prisutnosti ugljikovodika u Jadranu, upotpunjeni su 2D i 3D snimcima koje je INA izrađivala od 1968. naovamo i u njih uložila oko milijardu dolara. Te podatke, po navodima predsjednice uprave AZU Barbare Dorić, Vlada RH ustupila je britanskoj agenciji Spectrum prilikom izrade takozvanog Data rooma, tako da ne stoji tvrdnja ministra Vrdoljaka da je snimanje bilo besplatno. Ne samo da su dobili podatke koje su sami snimili već i one INA-ine u koje je uloženo jako puno novca Republike Hrvatske, a bez kojih ne bi bilo interesa velikih naftnih korporacija. Tu je Vlada prekršila vlastite zakone i nanijela Hrvatskoj i INA-i štetu ustupajući privatnoj britanskoj agenciji državne tajne, a Spectrum je još prije početka snimanja izjavio da namjerava ovaj posao isplatiti prodajom rezultata.

Natječaj o izdavanju koncesija za istraživanje i eksploataciju - nezakonit

Vlada je nakon toga raspisala natječaj o izdavanju koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika u Jadranu. Iako su strane naftne kompanije pokazale interes, način na koji je natječaj raspisan je nezakonit jer je nedostajala Strateška studija o utjecaju na okoliš koja je trebala prethoditi natječaju. Studija je napravljena naknadno kako bi opravdala već izvršene radnje. Na temelju nezakonitog natječaja izdane su dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika, a do 2. travnja planira se i potpis ugovora sa odabranim kompanijama.

Vlada se ne obazire na volju naroda

Vlada se ne obazire na protivljenje građana i udruga koji su zabrinuti da bi ovakav brzoplet pristup mogao uništiti turizam i ribarstvo na Jadranu. Eksploataciji se opiru i iz jadranskih županija, a posebno je glasna Dubrovačko-neretvanska, u čijem se području nalazi 6 od 10 istražnih blokova za koje je dodjeljena dozvola. Izlaganje i javna rasprava o Strateškoj studiji o utjecaju na okoliš, koje je obavezno prije potpisivanja ugovora o koncesijama, organizirano je u Zagrebu, isključujući na taj način sve županije kojih se zapravo tiče. Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić u siječnju je uputio prosvjedno pismo ministru Vrdoljaku zahtijevajući da se javna rasprava održi i u Dubrovniku, na što je u kratkom roku dobio odbijenicu.

Kako je sve više predstavnika lokalne samouprave i ekoloških udruga duž Jadrana iskazalo nezadovoljstvo, Agencija za ugljikovodike odobrila je javne rasprave u nekim dalmatinskim gradovima. Unatoč prozivanju od strane stručnjaka da je Studija manjkava i nije usklađena sa Direktivom EU iz 2013. godine, preko 3000 primjedbi građana i svjetskih stručnjaka i znanstvenika poslanih putem obrazaca na stranicama Ministarstva gosodarstva, te prosvjeda građana u skoro svim jadranskim gradovima, čini se da Vlada nema namjeru mijenjati svoje planove, te tvrdoglavo ide dalje.

Iz Agencije za ugljikovodike čak su iskazali čuđenje ovolikom interesu javnosti jer, kako kažu, Istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u Jadranu se provodi preko 40 godina, pa se nitko ne buni. Ta izjava zapravo objašnjava zašto se cijeli ovaj proces radi kako se radi, odnosno netransparentno, nezakonito i po brzom postupku, ali i kakvo mišljenje oni koji vode državu imaju o stanovnicima Hrvatske. Ako dođe do naftne havarije, hoće li Hrvati skupljati pomoć kao što je to bilo u slučaju poplava u Slavoniji kad su Vladini refleksi zakazali.

Iako se tvrdi da opasnosti nema, inozemni slučajevi dokazuju suprotno

Istina, u Jadranu je trenutno ukupno 14 polja s 19 platformi i 130 bušotina iz kojih se crpi plin jer nafta nikad nije nađena u dovoljnim količinama za komercijalnu eksploataciju. U zatvorenim morima poput Jadranskog sigurnije je istraživati i eksploatirati plin nego naftu jer u slučaju incidenta, plin izbija na površinu i njegovim zapaljenjem zagađenje se lokalizira na mjestu nastanka. Kod nekontroliranog izbijanja i curenja, nafta bi se razlijevala po površini mora a zagađenje bi se širilo prema obali i teško je zamisliti što bi ostalo od Jadrana, a pogotovo kakav bi to utjecaj imalo na turizam i ribarstvo, glavne gospodarske grane na Jadranu.

Dok se iz Agencije za ugljikovodike i Ministarstva gospodarstva podsmjehuju na pitanja koja brinu građane te tvrde da je, zahvaljujući visokoj tehnologiji koju koriste dotične naftne kompanije i važnosti koju pridaju zaštiti okoliša, curenje nafte ravno nuli, s Novog Zelanda stižu drukčije vijesti. Tvrtka OMV, jedna od tvrtki koja je dobila dozvolu za istraživanje i eksploataciju na Jadranu 20. veljače 2015. uzrokovala je izlijevanje nafte u more s jedne od svojih platformi. Sličan incident na istoj platformi dogodio im se i 2010. godine. Spomenuta platforma udaljena je 70 km od obale, a što bi bilo da se isto dogodi 6 km od Nacionalnog parka Mljet?

Šteta i za ekologiju i za turizam

Naime, prema uputama Strateške studije o utjecaju na okoliš, kako se ne bi ugrozila turistička djelatnost, naloženo je da platforme ne smiju biti vidljive s obale, te moraju biti udaljene od otoka 6, a od obale 10 km. Kod primjera Dubrovnika, to bi značilo da je platforma udaljena od Straduna 10 km, a od Nacionalnog parka Mljet 6. U slučaju izlijevanja nafte napravila bi se nepopravljiva šteta za dubrovački turizam, ali i kad ne bi došlo do izlijevanja, sama vidljivost platformi otjerala bi turiste, uzimajući u obzir da se za vedrog dana sa dubrovačkih zidina skoro vidi Italija. To bi uništilo turističku vizuru grada i odbilo turiste koje Hrvatska privači baš zbog čistoće mora i očuvane prirodne ljepote. Isto je primjenjivo na sve gradove i otoke na Jadranu. Turistički sektor svake godine bilježi rast, a prihodi iznose oko 20% BDP-a, prema tome jasno je da bi gradnja platformi duž Jadrana zapravo dovela do toga da Hrvatska mora izabrati koji sektor će razvijati – turizam ili naftu.

Osim očite opasnosti od zagađenja prilikom izljeva nafte, toksičnog otpada i buke s platformi koji štete morskim organizmima, te ružnog vizualnog dojma, postoji još jedna ozbiljna opasnost vezana uz ovaj projekt. U Jadranu se nalazi 26 registriranih odlagališta eksplozivnih minskih objekata, od čega 18 u srednjem i južnom Jadranu na dubinama od 10 do 1200 metara. Područja pojedinih istražnih blokova poklapaju se sa područjima tih odlagališta.

Više se vremena ulaže u ušutkavanje javnosti, nego u usklađivanje sa zakonima

Ne spominje se u javnosti ni članak Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika koji govori o utiskivanju ugljičnog dioksida u geološke strukture. Radi se o uobičajenom procesu pri kojem se CO2 skladišti u iscrpljena naftna i plinska polja, ali i okolna područja kako bi se izbjeglo njegovo ispuštanje u atmosefru. Problem je što u zakonu nije precizirano o kojem CO2 se radi, tako da se ostavlja mogućnost uvoza i skladištenja CO2 iz inozemstva u hrvatskom podmorju. Ukoliko dođe do curenja, pogubno je za cijeli ekosustav na tom prostoru, a i sama skladišta mogu dovesti do potresa na nestabilnim područjima kao što su srednji i južni Jadran.

Puno je nepoznanica vezanih za cijeli projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, a Vlada ne čini baš puno da bi informirala javnost: sudeći prema novom Prijedlogu zakona o referendumu, stalo joj je samo da je utiša. Po nekim radnjama reklo bi se da ili ne poznaju svoje zakone ili onako šerifski guraju po svome pa ako prođe prođe, ako ne, pokuša se naknadno uskladiti sa zakonom ili bar onemogućiti građanima da reagiraju.

S.O.S. za Jadran

Kampanja S.O.S. za Jadran pokrenuta je s ciljem da se cijeli Jadran očuva od naftnog zagađenja, ne samo zaustavljanjem planiranih aktivnosti u Hrvatskoj, već i ubrzanim privođenjem kraju postojeće proizvodnje na talijanskoj strani.

Trenutno kampanju vode udruge iz nacionalne okolišne mreže Zeleni forum: Zelena akcija (Zagreb), Sunce (Split), Zelena Istra (Pula), Žmergo (Opatija) i BIOM (Zagreb) u suradnji s Greenpeace Hrvatska i WWF Adria.