Najveći lažljivac Splitskog ljeta

Splićani su 19. srpnja u Meštrovićevim Crikvinama imali priliku vidjeti i čuti baruna Münchhausena glavom i bradom. Ne znate tko je to? Sigurno ste čuli za njega. Baruna Münchhausena zatekli smo na putu u Sankt Petersburg, kamo je išao da bi se uključio u rusko-turski rat i pomogao carici Katarini Velikoj, inače njegovoj dobroj prijateljici. No to je tek početak priče. Barun Münchhausen, ako slučajno niste znali, bez problema leti na topovskoj kugli, rješava tajne zadatke po nalogu Marije Terezije (ona je, inače, također njegova dobra prijateljica) i uz to sve stigne uživati u pijuckanju starogrčke graševine sa sultanom Sulejmanom Najveličanstvenijim dok gleda kako se na ražnju vrte deve punjene mladim volovima.

Drama Münchhausen u režiji Borisa Kovačevića i izvedbi Vilija Matule mnogo je više od monodrame, baš kao što je u njoj Vilim Matula mnogo više od glumca. On je istovremeno scenograf, kostimograf i specijalist za zvučne efekte. Osim što je izvrsno iskoristio akustiku prostora, kretanjem po pozornici, brzinom pretvorbe iz lika u lik i nepogrešivom mimikom stvarao je povremeno dojam da je na pozornici mnogo više ljudi, a povremeno se čovjek mogao zakleti da je u Crikvinama bio i pokoji konj, galeb i slon.

Jedina je mana ove monodrame koja se izvodi još od 1998. godine, čini se, što ju je publika na ovom Splitskom ljetu mogla gledati samo jednom. Matula je, naime, ostvario interakciju s gledateljima kakva se rijetko viđa i svi oni koji su tome posvjedočili brzo bi se složili u jednome: premda je Münchhausen notorni lažljivac, glasni i dugi pljesak publike bio je sasvim iskren.