Od ljeta pobjegli u Čazmu

Bježeći od ljetnih vrućina uputili smo se u kontinentalni dio Hrvatske i to ovaj put do moslavačkog kraja, preciznije, do okolice Čazme. Što se tiče smještaja, moslavački kraj ne nudi obilje izbora - turizam tek kuca na vrata kao djelatnost od koje bi moglo imati koristi lokalno stanovništvo koje se inače najviše bavi poljoprivredom te nešto manje industrijom. Najčešće se radi o smještaju u privatnim seoskim gospodarstvima, u kojima se domaćini istinski trude da vaš boravak kod njih bude potpun i ugodan. Čuvajući izgled i tradiciju starih vremena moći ćete primjerice spavati u nekadašnjem štaglju, u čijem prizemlju možete vidjeti bogatu zbirku starih alata i kućnih potrepština, dok ćete na katu ugodno uživati u lijepo sređenim sobama sa kupaonicom, klimom, TV-om... Ugostiteljsku ponudu čine domaći proizvodi samog gospodarstva ili nabavljeni na susjednim posjedima. Veliki vinski podrumi, izvrstan izbor likera, meda, kobasica, sireva natjerat će vas i na neplaniranu kupovinu.

Zbog božićnih ukrasa struju plate 75 tisuća kuna

Samo par kilometara od Čazme put nas je doveo do svjetski poznatog imanja obitelji Salaj poznatoj po božićnoj rasvjeti ili bolje rečeno božićnoj čaroliji. U vrijeme božićnih blagdana cijelo imanje je ukrašeno i osvijetljeno milijunima lampica. Osvijetljeno je sve - staze, mostići, stabla, kuće, vrtovi... Dovoljno govori podatak da u to vrijeme račun za struju doseže i do 75 tisuća kuna! U razgledavanje te čarolije bolje je poći oko Božića, ali i u ovo doba godine može se vidjeti savršeno uređeno imanje sa puno zelenila, umjetnih jezera i otočića povezanih mostićima, nebrojenim vrstama cvijeća i drveća (nama dva ista drveta).

Nešto dalje na putu prema Bojani nakratko smo se odmorili na čazmanskom aerodromu Grabovnica i pogledali izloženi školski avion Lockheed-T-33 (tevejac), inače prvi tip mlaznog aviona koje je davne 1953. nabavila JNA u cilju školovanja pilota na tim vrstama letjelica. Nažalost, izloženi primjerak je zarastao u travi i nije sačuvan u cijelosti. Sama pista aerodroma je betonska, dužine 800 metara, i ljudi u Čazmi imaju velike planove u vezi njenog obnavljanja i stavljanja u aktivnu funkciju.

Polja, oranice, zelena dvorišta uz pozornicu i galeriju

Nakon predaha stižemo u malo mjesto Bojana u čijem je središtu svoju galeriju otvorio poznati akademski slikar Franjo Matešin. Galerija je otvorena prije desetak godina i ubrzo je postala glavno kulturno središte čazmanskog kraja. Osim galerije, u kojoj su izložene slike vlasnika, ali i drugih umjetnika, na imanju se nalazi i novosagrađeni, ali još nezavršeni amfiteatar u kojem se održavaju pjesnički recitali, dramske predstave, dječje priredbe i kino projekcije. Zaista jedno ugodno okruženje - u svega u 50tak metara udaljenosti bili smo okruženi obrađenim poljima i oranicama, zelenilom dvorišta, pozornicom i galerijom slika. O samim izloženim slikama i gostoljubivosti našeg slikara dovoljno je reći - nešto predivno. Naravno, i tu možete potrošiti koju kunu jer je većina slika, ali ne samo slika već i suvenira iz tog kraja, na prodaju i može ukrasiti Vaš dom kad se vratite kući.

Na kraju smo posjetili gospodina Ivana Matijanovića u samom mjestu Čazma, koji u svojoj kući izrađuje zidne, stojeće i stolne satove u stotinama različitih varijanti. Koliko je ljubavi potrebno za izradu jednog takvog sata nije potrebno naglašavati, od same nabave satnog mehanizma (nažalost, danas najčešće iz Kine, a donedavno iz Njemačke) do osmišljavanja dizajna za novi uradak. Ima tu čak satova sa motivima Hajdukovog grba, iako prednjače naravno Dinamovi. Gospodin Ivan će vam rado objasniti kako teče sama izrada, koliko traje i probleme na koje pri tom nailazi. Šteta je što su svi ti satovi trenutno kod njega u jednoj maloj neadekvatnoj prostoriji umjesto u nekom gradskom izložbenom prostoru.

Dalmatinci ne zalaze često, a šteta je

Sama Čazma se inače diči velikom crkvom Sv. Marije Magdalene koja dominira mjestom. Izvana je djelomično u lošem stanju, ali se postepeno obnavlja. Datira iz 13. stoljeća, vremenom je dograđivana, a čak je i podignuta za metar i pol da bi se mogla kompletirati velika roseta na njenoj fasadi. Uz crkvu je smješten mali park sa fontanom, a odmah u blizini je i muzej tako da to sve zajedno tvori jedan lijepo uređeni trg.

Dalmatinci ne zalaze često u moslavački kraj, no šteta je ne pogledati, proboraviti i okusiti čari tog kraja koji oduševljava i u ovakvom jednodnevnom razgledavanju. Ništa manje nije važna iznimna prijaznost i gostoljubivost ljudi što je najveći plus na kojem mogu temeljiti svoj budući razvoj u turizmu.