Mongolija: sve samo ne prazna

Prepuna dvorana Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu počastila se u četvrtak navečer putopisnom pričom o Mongoliji. Za to je zaslužna književnica i urednica turističkih vodiča pri HGSS-u Fea Munitić koja je trideset dana putovala po toj rijetko naseljenoj zemlji koja se pretvara u europsko izletište.

Mongoli svojim prirodnim ljepotama rado pjevaju, a koriste za to posebnu tehniku kumi- proizvodeći kroz jednu vokalnu cijev dva tona. Upravo takvim glazbenim uvodom Fea je započela priču o zemlji koja je sve samo ne prazna, iako obiluje kilometrima stepskih pustopoljina.

- Mongolija je prazna od oblika na koje smo navikli. Biti nasred praznine, osjetiti slobodu i nadići fizička ograničenja samo su neki od osjećaja i dojmova tog prostora - započela je svoje izlaganje.

U milijunskom glavnom gradu Ulan Batoru živi većina stanovništva, ali on nikako ne predstavlja ono što Mongolija jest. Najpoznatiji motiv spomenika po trgovima je Đingis-kan, osvajač i utemeljitelj najvećeg kopnenog carstva u povijesti.

Za Mongoliju je karakteristična šamanska tradicija. Tako se primjerice postavljaju hrpe kamenja i stupovi sa šarenim molitvenim šalovima na raskršćima putova te mjestima u prirodi koja se smatraju svetima. Samo 1% mongolske zemlje je obrađeno, djelomično zahvaljujući šamanističkom odnosu prema zemlji kao Majci, nebu kao Ocu, a sebi kao njihovoj djeci.

Mongoli su nomadski narod. Djeca nerijetko nauče prije jahati nego hodati. Takav životni stil značio je posjedovanje samo gerova i stoke. Gerovi ili pokretne kuće su poput oblog, igluastog šatora podstavljenog kožom od deva i jakova. Pri ekstremno niskim temperaturama ljudi se griju uz pećnice u kojima lože jakovu balegu.

Gobi, peta po veličini pustinja na svijetu se također nalazi u južnoj Mongoliji, a njezinom dijelu zvanom plamteći klifovi nalaze se najveći fosilni ostaci dinosaura na svijetu.

Glavni prizor mongolske zemlje obuhvaća prostranstvo ravnica, brda i razasutih gerova koji svjedoče o životu u skladu s prirodom na što bi se današnje generacije trebale podsjetiti. Fea Munitić nam je donijela dašak mongolske stepe kroz svoje zanimljivo predavanje i pokazala još jednom dragocjenost svakog putovanja ovom čudesnom balotom.