Mladi od roditelja odlaze s 33

Visoka stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj, neobrazovani i nezaposleni mladi koji su u potpunosti isključeni iz sustava, tromost hrvatskog obrazovnog sustava i Garancija za mlade kao potencijalno snažan vjetar u leđa na putu prema pozitivnim promjenama (ako ga ne okrenemo protiv sebe) - glavne su to teme tribine Što garantiramo mladima, održane 7. ožujka u prostoru Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu.

Prosjek dobi u kojoj se mladi Hrvati osamostale najviši je u čitavoj Europi – 32,7!

Tijekom gotovo trosatne tribine, održane u organizaciji Mreže mladih Hrvatske sklopu projekta Društveni putokazi - smjer nezaposlenost, o spomenutim su temama govorili sudionici u osmišljavanju hrvatske verzije Garancije za mlade Sven Jankovski - potpredsjednik Mreže mladih hrvatske (MMH), Darko Šeperić - stručni suradnik za europske integracije i savjetnik za socijalnu politiku iz saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Mislav Balković - predsjednik udruge poslodavaca u obrazovanju i dekan Algebre i Tatjana Dalić, pomoćnica ministra pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava a za moderiranje je bio zadužen Nikola Buković iz MMH.

Buković je tribinu najavio kao izrazito aktualnu potkrijepivši to mišljenje dobro poznatim (ali zato ne manje zastrašujućim) brojkama: ne samo da Hrvatska ima treću najveću stopu nezaposlenosti u EU-u, nego je u njoj prosjek dobi u kojoj se mladi osamostale (32,7) najviši u čitavoj Europi. Posljednja je brojka samo potvrdila da je Hrvatska sve češće u europskom vrhu samo kad su negativni trendovi u pitanju.

Jankovski je, definirajući Garanciju za mlade kao strategiju EU-a čiji je cilj mladima u roku od četiri mjeseca po završetku obrazovanja zagarantirati zaposlenje, naukovanje ili nastavak obrazovanja te povećati zapošljivost mladih, odmah najavio i da Garancija ima konceptualnih problema. On ih prije svega nalazi u činjenici da je Garancija namijenjena mladima u socijalno osjetljivoj skupini a u Hrvatskoj su to, zbog visoke stope nezaposlenosti, gotovo svi mladi. Kao problem je naveo i to što se u Hrvatskoj zakoni i mjere redovito ne donose na vrijeme i/ili se provode manjkavo a bitno je i da implementacijski plan Garancije još nije gotov. Tatjana Dalić složila se da Garancija nije savršena, pogotovo jer nije bilo standarda koji su pri izradi mogli slijediti te je svaka država članica bila prepuštena sama sebi, ali je zato sigurna da bez svih partnera Garancija ne bi bila kvalitetna koliko je sad potvrdivši time važnost međusektorske suradnje koja je u Hrvatskoj više iznimka nego pravilo. Nadopunio ju je Šeperić riječima da je Garancijom stvoren novi, partnerski oblik rada.

Poslodavci i mladi suglasni: mladi su nespremni za rad zbog manjka znanja

Balković je svoj pogled na Garanciju dao iz vrlo zanimljive perspektive - postavio je pitanje je li obrazovanje zaista važno, a zatim dao odgovor prezentacijom Nezaposlenost mladih - problem obrazovanja, tržišta rada ili???, u kojoj je predstavio istraživanje o pravim razlozima nezaposlenosti provedenom na širokom uzorku. Naime, samo četiri dana prije prezentacije objavljeno je istraživanje na uzorku od čak 5300 mladih i 2600 poslodavaca, koje je pokazalo da poslodavci uglavnom misle da su mladi nespremni za rad zbog manjka znanja, a i sami mladi misle to isto. Jedino obrazovne institucije većinom smatraju da su mladi nakon obrazovanja spremni za rad. Time je otvoreno pitanje o korelaciji znanja i zaposlenosti i o tome koliko su na tržištu rada primjenjiva stečena znanja i vještine. Zaključio je da se u Hrvatskoj važnost znanja prepoznaje samo deklarativno i da naglasak ne treba staviti na kvantitetu nego kvalitetu obrazovanja. To nisu jedini alarmantni podaci kojima je raspolagao Balković: prema drugom istraživanju većina odraslih rekla je da se u zadnjih godinu dana ni u kojem obliku nisu obrazovali jer im to ničemu ne služi, a mnogi mladi misle da je za posao prije svega potrebna dobra veza. Zaključio je, a to su učinili i drugi sudionici, da je hrvatskom obrazovnom sustavu potrebna korjenita promjena i da je potpuno neusklađen s tržištem rada te da je potrebno uključiti poslodavce u dizajn obrazovnih programa, kao što se to čini u Austriji, zemlji s niskim brojem visoko obrazovanih, ali i s izrazito niskom stopom nezaposlenosti.

Spriječiti eksploataciju mladih i omogućiti im da uistinu nešto nauče

O poslodavcima je i Šeperić imao što reći izrazivši zabrinutost, i osobnu i u ime Saveza samostalnih sindikata, da će nove mjere poslodavcima otvoriti mogućnost da eksploatiraju mlade te da je postavio pitanje koliko će mladi kod nekih poslodavaca uistinu naučiti. Upravo zbog toga potrebno je, kaže, razviti sustav informiranja o pravima i obvezama mladih koji će koristiti mjere a možda i sustav ocjenjivanja poslodavaca, odnosno mentora. Garanciju smatra u tom smislu i prilikom za jačanje socijalnog dijaloga.

Na pitanje o tome koliko je Garancija na hrvatski način uistinu provediva i po čemu bi ona mogla uspjeti u onome u čemu druge mjere nisu, svi su se složili da će se svaka mjera iz Garancije morati vrlo konkretno opravdavati da bi se dobila sredstva, pratit će se uspješnost svake mjere te će se one, po potrebi, i mijenjati ako se pokažu neuspješnima. Balković je dodao da treba pratiti mjere koje mladima mogu dugo pomoći i da se Garancija ne smije gledati kao gašenje vatre jer novci će jednog dana prestati pristizati pa će se situacija opet pogoršati ne promijeni li se društvo u cjelini, odnosno ne prestane li se misliti kratkoročno.

Sudionici rasprave složili su se o važnosti udruga mladih i za mlade u provođenju garancije izrazivši mišljenje da su one ne samo vrlo važne u provođenju projekata, što je spomenula Tatjana Dalić, nego i u osvješćivanju mladih da razmišljaju o odabiru karijere i da povezuju mlade s poslodavcima, što je rekao Balković, a Jankovski je dodao potrebu za suradnjom udruga i škola te HZZ-a.

Što god se napravilo za mlade, ostaje problem da nema dovoljno radnih mjesta

I Šeperić i Balković složili su se da sindikati i poslodavci moraju surađivati i aktivnije se uključiti u pomoć mladima. Poslodavci nemaju pravo očekivati gotove ljude po završetku obrazovanja, ali mogu očekivati određenu razinu znanja koja nedostaje zbog tromosti obrazovnog sustava. S druge strane, mladi imaju pravo očekivati da će ih stručno osposobljavanje nečemu naučiti i da će od toga imati koristi.

Bili su zanimljivi i odgovori na pitanje koji su ključni izazovi i prioriteti Garancije. Jankovski je ključne izazove našao u obrazovanju i tržištu rada zaključivši da treba stimulirati poduzetništvo, pri čemu, rekao je, mnogo može ponuditi socijalno poduzetništvo jer ono ne ovisi o tržištu koliko klasično poduzetništvo a to je dobro za zemlju u kojoj tržište jedva postoji. Šeperić je rekao da su osim Garancije potrebne strukturne reforme jer, što god se napravilo za mlade, ostaje problem da nema dovoljno radnih mjesta. Dalić je zaključila da su prioriteti mladi i žene jer su oni temelji demografskog razvoja zemlje te da rad s mladima mora biti ugrađen u sastavni dio svake politike.

Bitna je inicijativa pojedinaca, često su pasivni i odbijaju se obrazovati za pojedina zanimanja

Vraćajući se neprestano na temu obrazovanja kao na jedan od temeljnih strukturnih problema, Balković je spomenuo da je bitna inicijativa pojedinaca i da su često pasivni i odbijaju se obrazovati za pojedina zanimanja. Šeperić se složio da postoji osobna odgovornost, ali je ipak naglasak stavio na odgovornost države prema mladima kao i na nesklonost poslodavaca da ulažu u razvoj radne snage, a Dalić se izjasnila da ne treba zaboraviti na pravo na izbor obrazovanja, kao ni na nečije vještine i interese. Među brojnim zanimljivim mišljenjima, treba istaknuti i ideju iz publike da bi možda Ministarstvo rada i HZZ trebali biti inicijatori reforme obrazovanja ako MZOS nije spremno na takav korak.

Svjesni težine problema s kojima se mladi suočavaju i izazova postavljenih pred provoditelje Garancije za mlade - bilo da je riječ o javnom, privatnom ili političkom sektoru - sudionici tribine nisu si proturiječili koliko su se nadopunjavali, a nama preostaje nadati se da će njihov primjer slijediti svi koji u rukama drže sudbinu mladih (uključujući i same mlade) jer, riječima Šeperića, što dublje idemo, pred nama je više posla.