Hrvati otkrili Irce u Dugopolju

Koliko je vas spremno donijeti promjenu za kojom čeznete? Prije svega želim naglasiti da postoji velika razlika između sintagme donijeti promjenu i čekati promjenu. Nažalost, pripadnici smo nove generacije koja promjene uglavnom čeka. U međuvremenu, rekli bismo parafrazirajući narodnu poslovicu, tko čeka, dočeka ili poludi čekajući.

Pred vama se nalazi upravo priča o promjeni za koju je zaslužna dugopoljska udruga DAR, Dugopolje Aktivno Radi. DAR, prikladnog akronima, stoji iza projekta pod nazivom The Ties That Bind.

The Ties That Bind, odnosno Spone koje nas vežu projekt je DAR-a financiran iz sredstava Europske komisije kroz program Mladi na djelu. Temeljna je ideja projekta promjena, ali ona u pravom smislu te riječi, promjena iz korijena. Sam projekt počinje od priče koja povlači strogu razliku između čekanja i uvođenja promjene. Naime, projekt se putem programa Mladi na djelu već prošle godine pokušao realizirati, ističe predsjednica DAR-a Stephanie Balić. Međutim, kako primjećuje jedan od volontera udruge Ivan Čulin, ideja nije dočekala realizaciju zbog nedovoljne aktivacije svih članova udruge. Sljedeće godine odlučili su taj problem sasjeći u korijenu. - Potrošili smo dosta vremena na pisanje projekta. Jednostavno smo željeli da ovaj put uspijemo i bili smo drugi projekt u državi! - kaže Ivan.

Polazište je bilo od slične povijesti - Domovinski rat i Bloody Sunday

I uspjeli su. Irska udruga prepoznala je kvalitetu projekta te se, na obostrano zadovoljstvo, ponudila za suradnju. S našom ekipom sjedila je predsjednica Stephanie Balić sa svojom kćerkom Adrianom i nećakom Karlom, koji su svojim sudjelovanjem pridonijeli ostvarenju projekta. Objasnili su da se iza naziva krije misao da, usprkos svim nacionalnim, kulturnim i geografskim razlikama, postoje spone koje povezuju Hrvate i Irce. Polazište je bila slična povijest, pri čemu se implicira na Domovinski rat te na irski Bloody Sunday, događaj koji je 1972. označio odvajanje Sjeverne Irske od Velike Britanije. Silinom incidenta najviše je bio zahvaćen grad Derry smješten na granici Irske i Sjeverne Irske. Upravo je iz tog grada u Dugopolje stiglo četrnaestero mladih da bi sudjelovalo u projektu.

Pokazalo se da je projekt nadišao vlastite granice, što su DAR-ovci i očekivali, ističe Stephanie. - Htjeli smo pokazati da je promjena moguća! - kaže Stephanie dodajući da je ta promjena imala i cilj da mladima proširi poglede na život. Cilj je ostvaren. Deset dana hrvatsko-irske suradnje bilo je ispunjeno brojnim radionicama i sličnim oblicima informativnog druženja koja su prikazivala irsku i hrvatsku priču te nudila jednu zajedničku, zdraviju percepciju svih događaja. Tako su se DAR-ovci u jednoj od radionica dosjetili genijalne ideje za rušenje razlika. Organizatori radionice pokazali su sudionicima pet simbola mržnje i pustili ih da iskažu sve asocijacije koje u njima budi simbol. Stephanie s osmijehom dodaje da su se Irci u ovoj fazi pokazal tolerantnijima, no promjena negativnih stavova i jest cilj radionice. Zbog toga je završetak ovog procesa zamišljen na način da se svih pet simbola mržnje zamijeni s pet simbola mira te da se oni zatim oslikaju na zidu gdje će predstavljati simboličnu poruku.

Svjedočili su rušenju i nestajanju svih stereotipa, negativnih percepcija i manjka znanja

Ova transformacija, odnosno promjena možda je najprikladniji simbol cijelog projekta! Mladi Dugopoljci primili su Irce gajeći i sami pojedine nacionalne stereotipe: - Mislili smo da su Irci općenito kao i Englezi, uštogljeni i malo dosadni, ali smo se iznenadili kad smo shvatili da su u biti jako slični nama! Imaju i specifičan smisao za humor, baš poput nas! - kaže Karlo. Što reći osim opet - uspjeli su.

Stephanie s ponosom objašnjava da su u deset dana zajedničkog druženja doslovno svjedočili rušenju i nestajanju svih stereotipa, negativnih percepcija i manjka znanja koje to upravo uzrokuje. Spone su ono što ova dva naroda veže, kao i svaki drugi narod. Razlike su ono po čemu se narodi razlikuju i ne bi ste trebali kretati dalje od jezičnih barijera koje su lako savladive. Dobro, Adriana bi dodala i prehrambene razlike, zbog kojih je nakon nekoliko dana boravka u Irskoj osjetila posljedice konzumiranja junk fooda, no s tim bi se složili i svi Irci.

Tko može reći da nisu uspjeli? Irci sigurno ne mogu. Neki od njih već planiraju novi dolazak u Hrvatsku. Bilo zbog hrane, bilo zbog lijepe uspomene, bilo zbog možda i pokoje ljubavi, nije ni bitno. Sve su to stvari koje ljude vežu.

Domaći također ne bi mogli odgovoriti negativno na gore postavljeno pitanje. Udruga DAR bilježi domaći porast volontera koji svojim sudjelovanjem također žele pridonijeti nekoj novoj promjeni. S obzirom na to da se od puzanja marš započinje, već bi dogodine, dodaje Stephanie, udruga mogla još više razvijati suradnju s drugima, misleći pritom na Europsku uniju čija smo i mi nova članica.

Pa, poželimo im sreću i jednak uspjeh!