Misli i nebo nad Berlinom

Poetično ostvarenje Wima Wendersa (redatelj, Hotel od milijun dolara) i Petera Handkea (scenarist, Grad anđela) Nebo nad Berlinom prikazuje pogled anđela na svijet i otkriva što oni zapravo misle o ljudskoj rasi. Radnja ovog art-filma smještena je, kako već i naslov govori, u Berlinu, a film je snimljen 1987. godine, dvije godine prije pada Berlinskog zida. Kako se bavi egzistencijalnim i duhovnim pitanjima nadnaravnih bića, gledatelji ga lako poistovjećuju s nizom filmova poput Stalkera (Andrei Tarkovski) ili Upoznajte Joea Blacka (Martin Brest).

Iako je radnja filma jako spora, gledatelji se ipak mogu izgubiti u mnoštvu metafora i simbola. Anđeli Damiel (Bruno Ganz) i Cassiel (Otto Sander) ljudima čitaju misli i prate ih, bilježe njihove posebne ljudske karakteristike i izvještavaju jedan drugoga o tome što su ugledali. Kao svjedoci dobrog i lošeg, oni se ipak ne smiju uplitati u ljudske živote. Nakon nekoliko stoljeća promatranja Damielu je takvo bezlično postojanje prisjelo i, nakon što se zaljubio u Marion (Solveig Dommartin), u njemu se probudila želja da postane čovjek. Filmskom analizom želim pojasniti većinu nejasnih dijelova filma i time pokazati da sporiji filmovi još uvijek nisu izgubili svoju čar.

Kontrast postojanja

Cijeli film pun je suprotnosti. Za svaki zagrljaj kojeg netko dobije, netko se mora posvađati. Za svaku svijetlu točku postoji i tamna strana. Berlin je savršena lokacija za film bogat suprotnostima upravo zbog zida koji dijeli dvije suprotnosti i time pridonosi poetici filma. Prva se prikazuje kroz dvije vrste postojanja, jedni su anđeli a drugi su ljudi. Druga suptrotnost odjeljuje shvaćanje svijeta iz perspektive anđela naspram čovjekova shvaćanja svijeta. Dok Damiel iznosi svoja promatranja, koja su više pozitivne naravi (žena koja je zatvorila kišobran tijekom kiše i namjerno pokisla), Cassiel ističe uglavnom negativna događanja (prije nego što je zatvorenik odjurio glavom u zid, uzviknuo je Sad!). Isto tako Damiel odluči postati čovjek kako bi osjećao vrijeme i doživio razne ljepote ('Želim se izboriti za svoju povijest!'), dok Cassiel smatra da su ljudi divlje životinje koje pred kraj života ostaju same. Nakon što je Damiel postao čovjek, mogu se uočiti razlike naspram njegova anđeoskog oblika. Kao anđeo bio je uglađen i uredan, s kosom vezanom u rep, dok je kao čovjek dosta zapušten, s masnom kosom bez repa i opuštenije pojave (Slika 1.1). U jednom trenutku čak i psuje na policajca. Svaki od glavnih karaktera unutar filma predstavlja kontrast prema drugim likovima: Damiel je anđeo koji želi postati čovjek (Slika 1.2), Peter Falk (glumi samog sebe) je bivši anđeo koji je već trideset godina čovjek (Slika 1.3), Homer (Curt Bois) je čovjek koji promatra ljude na anđeoski način (Slika 1.4), Marion ima iste dvojbe i pitanja kao što ih ima Damiel (Slika 1.5). Jedino Cassiel ne želi ništa promijeniti, jer mu odgovara biti anđeo (Slika 1.6).

Eksperimentalni film 

Uvod u film je neuobičajen, počinje pisanjem poeme u bilježnicu. Zatim slijedi niz creditsa i naslov filma pretapa se u oblake, pa se pojavi krupni kadar oka, iz kojeg se prebaci u kadar ptičje perspektive koji leti iznad Berlina. Nakon toga vidi se pojava na vrhu zgrade (Slika 2.1). Odgonetavanjem tog rebusa dolazimo do zaključka da kroz oblake leti osoba i promatra Berlin, prije nego se spusti na vrh zgrade. Na tom vrhu uočimo da osoba ima bijela krila koja nestanu. Taj kadar bio je isključivo namijenjen gledateljima, u slučaju da im je uvod u film bio težak za shvatiti. Nebo nad Berlinom sadrži nekoliko jako dugih scena, koje su esencijalne za radnju filma, ali usporavaju ritam filma i gledateljima djeluje da je film izgubio dinamiku i da je redatelj skrenuo u svom naumu. No to nije slučaj. Takve scene prikazuju subjektivno gledište anđela koji promatra ljude. Sluša njihove misli i gleda kako se ponašaju. Djeluju pasivno jer šute, no zapravo razmišljaju o svemu i svačemu. Te scene poprilično su duge jer imaju svrhu da se gledatelj unese u taj način promatranja: da gledaoca obuzme znatiželja što ljudi razmišljaju i time postane svjestan kakav je to osjećaj biti na anđelovu mjestu. Gledatelj treba postati Damiel.
Wenders se potrudio prikazati različite poglede kroz film, pa je pogled anđela prikazan u crno bijeloj tehnici, koja opisuje odvojenost osobnosti i emocija, osvjetljenje koje podržava njihovu sumornu rutinu, te prikazuje postojanje anđela isključivo u svrhu izvršavanja obaveza. Ljudski svijet prepun je žarkih boja, te izaziva tople emocije i animira gledatelja da navija za Damiela i Marion, kako bi završili zajedno. Dugo traje dok se scena s bojom pojavi, no kad se pojavi, dogodi se tako neočekivano, da gledatelj doživi prepad i emocije ga trenutačno preplave. Marion ima jedan poseban san, koji je jako nadrealno složen, u kojem se Damiel prikazuje kao njena ljubav. Cijeli san sastoji se od maglovitih isječaka koji prikazuju nju kako se približava Damielu, u izvornom obliku s oklopom, te sugerira da ona osjeća isto što i Damiel prema njoj (Slika 2.2).

Skrivena značenja

U uvodnoj špici, slova creditsa djeluju kao da su ispisana kredom po ploči, što sugerira gledateljima da se nalaze u učionici, te da se trebaju pripremiti na učenje, jer kroz film trebaju naučiti cijeniti život (Slika 2.3). Damiel je anđeo koji odustaje od besmrtnog statusa, da bi postao smrtnik zbog ljubavi prema Marion. Nakon što postane smrtnik, ide u potragu za ljubavlju, no ne može je pronaći. Pred kraj filma ona ga prepozna i doživljavaju sretan kraj. Takva vrsta filma, koji uključuje žrtvovanje za vječnu sreću, najčešće nalikuje bajci. Iako je ovaj film daleko od idealizirane ljubavi i klišeja, srž njegove priče ipak utjelovljuje bajku. U filmu se pojavljuju znakovi koji zagovaraju da je Damielova i Marionova ljubav - sudbinska ljubav. Oboje si postavljaju egzistencijalna pitanja kao što su Zašto sam ja ja, a ne ti? ili Zašto sam ovdje, a ne tamo?. On je anđeo koji leti, a ona radi u cirkusu i njezin kostim sadrži velika pernata, anđeoska krila. Nakon što Marion dozna da cirkus ne može opstati zbog manjka novca, u tuzi skine krila i krene prema svojoj prikolici. Damiel također skine svoja krila kad dosegne tužnu točku u svojem poslu. Marion je svjesno otišla na koncert Nicka Cavea and the Bad Seedsa, dok je Damiel slučajno ušao u dvoranu, jer ga je plakat primamio. Nakon odslušane pjesme From her to Eternity oboje su se našli kod šanka i započeli razgovor. Tu je vidljiv drugi simbol, u obliku Marioninih naušnica. One su bijele i imaju oblik krila (Slika 3.1).

Uloga Petera Falka ključna je u ovom filmu jer je on bivši anđeo. On je ponukao Damiela da postane čovjek, jer je živi dokaz da je to moguće i da je dobra odluka. Većinu gledatelja to je razotkrivanje iznenadilo, no znakovi tokom filma pažljivo su postavljeni da se ipak moglo naslutiti da je Falk bio nadnaravno biće. Tijekom njegova priča nije imala konteksta, dok nije naišao na Damiela i rekao Ne vidim te, ali znam da si tu! Osjećam te(Slika 3.2). To je prvi znak da mora postojati neka povezanost između anđela i Falka. Isti prepoznaju iste, glasi izreka. Druga je, pak, suptilnija. Falk se nalazi u Berlinu zato jer snima film o nacistima i u pauzama snimanja uzima bilježnicu i crta portrete prisutnih na setu. Tijekom crtanja Falku prolaze opažanja kroz glavu jer on još uvijek promatra, i nakon što je postao smrtnik (Slika 3.3).

Egocentrični karakteri

U većem se dijelu filma mogu čuti samo razmišljanja likova jer Damiel i Cassiel slušaju njihove misli. Kad se obrati pažnja na rečenice koje se njima vrte po glavi, uočava se uzorak, a taj je da uglavnom razmišljaju o sebi: Konačno luda i ne više sama!, Zaista ne razumijem ovog čovjeka, Ne mogu više ostati ovdje!, Ponovo nemam vremena nešto privesti kraju. Čak i Damiel, koji ne bi trebao biti fokusiran na sebe nego na druge, tvrdi: Ne bih htio vječno lebdjeti. Volio bih osjetiti teret, neku težinu u sebi, da me oslobodi beskonačnosti i veže za Zemlju. Svi likovi reflektiraju svoje stanje i žele da se to stanje promjeni. Svi, osim Cassiela. On je jedini karakter u filmu kojem odgovara način u kojem postoji. Ostale likove vodi želja. Želja kao centralni motiv.

Originalni je naslov filma Der Himmel uber Berlin (njem. Nebo nad Berlinom), no američki naslov je filma Wings of desire. Upravo je u naslovu Krila želje sadržana radnja cijelog filma; anđeo (glavni lik Damiel) koji ima želju (želi postati čovjek). Pjesma koja se proteže kroz cijeli film, Kad je dijete dijete bilo, nije znalo da je dijete. Sve je imalo dušu i sve duše su bile jedna, opisuje Damielova razmišljanja. On nije svjestan svoje perspektive anđela i za njega svaka ljudska gesta odražava dušu, te promatrajući ljude, svi su im jednako bitni koliko i nebitni. Tu pjesmu zapisuje u bilježnicu u koju upisuje i svoja promatranja, time podsvjesno ubrajajući sebe kao jednog od karaktera u ljudskoj povijesti. Dva trenutka prikazuju Damiela kao sebičnog anđela. Oba uključuju čin krađe: prvo bijelu olovku, a drugi put kamen iz Marionine prikolice (Slika 3.4). Kada ih uzima, ruka djeluje transparentno, te sama olovka i kamen ostaju na mjestu, jer je Damiel uzeo njihovu esenciju, a ne njihovu fizičku pojavu. Tako i pitanja koje izviru na površinu poput Zašto sam ja ja, a ne ti? ili Zašto sam ovdje, a ne tamo? mogu se pripisati Damielujer on ne shvaća zašto je anđeo: radije bi bio čovjek, radije bio smrtnik na Zemlji nego besmrtan. Gledatelji kroz oči Anđela postaju svjesni što je u svijetu prelijepo i što je u njemu ne valja.

Nebo nad Berlinom čista je poezija, koja osvještava o naravi života i slavi ljudsko postojanje.