Testirali smo (na) Minus 3

Nezapamćena snježna mećava koja zatrpava Split na dan kada otvara klub koji pretendira mijenjati kulturnu scenu grada mogla bi imati nekakve veze sa poslovicom o smrzavanju u Bibliji definiranog mjesta ilitiga konstatacijom da će se nešto dogoditi na sveto Nikad. Scena kada u atomskom skloništu, desetak metara pod zemljom, na Splitu 3, slušate britanski bend u usponu koji je doletio iz Londona samo za tu priliku, bome se opako približava tome famoznom sveto Nikad momentu. Upravo se to sinoć dogodilo u klubu Minus 3.

 

Premda je snježni pokrivač Split pretvorio u neki drugi grad i otežao kretanje bilo kojim načinom transporta, novootvoreni prostor privukao je dvjestotinjak posjetitelja koji su ispitali bitne komponente koje bi klub trebao imati – na prvome mjestu zrak i zvuk. Minus tri pokazao se, usprkos skepsi zbog betonskih zidova i stupova, kao prostor za svirku sa najboljim zvukom do sada, a ventilacija je izdržala navalu i pružala dovoljno zraka za disanje i to bez neugodnog zapuhivanja. Dodajmo tome da cijene pića nisu van prosjeka, garderoba je besplatna i jedan poseban plus za to što klub ima izrazito zadovoljavajući sanitarni čvor (testiran je onaj za žene). Možda se ne čini bitno na prvu ruku, ali kad platite kartu za bend koji želite i čuti i vidjeti, posljednje što želite jest cupkati 15 minuta sa još 10 žena u 5 kvadrata prostora za vrijeme svirke.

Sam klub uređen je minimalistički i ukusno – prozirne pvc trake koje prekrivaju zidove, osim pozitivnog efekta na akustiku prostora, stvaraju diskretnu igru svjetla i daju notu razigranosti u protivnom jednoličnom zidu, a strop je razbijen blokovima slova koja se slažu u ime kluba. Jednostavno, ali efektno. Ostatak prostora pretežito je obojan u bijelo, a monotonija je izbjegnuta rasvjetom (sepia efekt postignut je u prostoru garderobe – tamo možete zaboraviti na boje).

 

Čast da prvi zasviraju u novom splitskom klubu pripala je britanskim We have band, trojcu pojačanom bubnjarom Marcom Pellom na live nastupima, čiji je debi 2010. pobrao hvalospjeve kritike, a slična se sudbina smiješi i drugom albumu, kojega su također sinoć predstavili. Dobro raspoloženi Darren Bancroft nije propustio naglasiti kako je dolazak u Split bio poprilično intenzivno iskustvo. Naime, pošto je Resnik bio zatvoren, bend se sedam sati u kombiju truckao iz Zagreba prema Splitu. Thomas Wegg-Prosser primijetio je kako u Splitu ima dosta palmi te izrazio želju da se vrate u neko toplije vrijeme, što je publika sa odobravanjem komentirala. Njihova mješavina post punka i elektro popa ostvarila je misiju – zabavila je prisutne i natjerala ih da makar klimaju glavom u ritmu, a najžešće reakcije publike dobili su hitovima Oh i You came out kada se Dede Wegg-Prosser spustila u publiku te završila pjesmu u prvim redovima.

 

Na pozornicu, odignutu ugodnih desetak centimetara od poda, četvorka se popela dvadesetak minuta prije ponoći, a u sat vremena utrpali su set plus dva bisa, prepustivši zatim dobro zagrijanu publiku na daljnju obradu DJu koji je, izbjegavajući prežvakane klišeje, puštao plesnu glazbu iz širokog vremenskog intervala.

 

Minus 3 je definitivno donio dašak osvježenja na scenu, a hoće li se to razviti u pravu buru, kakva nam je uistinu potrebna, pokazat će vrijeme. Sjetivši se da surađuju sa ljudima koji su u Hrvatsku doveli Shellac, The Fall, Gang of Four, The National, Granta Harta, Buzzcocks, Swans, Mogwai… teško je obuzdati smiješak koji zatitra na rubu usne.