Mia Bradić: Kreni od jedne male stvari, promjene koju možeš napraviti u lokalnoj zajednici

Za novi tekst u sklopu serijala "Hoću grad za mlade!" kontaktirala sam Miu Bradić, mladu cirkusku umjetnicu, aktivistkinju i studenticu koja trenutno boravi u Barceloni. Za ovu sam priliku s Miom razgovarala o njenom aktivističkom djelovanju, o važnosti angažmana kod mladih, o temama o kojima je progovarala kroz aktivizam tijekom 2024. godine, ali i o načinima na koji se svatko od nas može aktivirati, čak i ako se čini da smo jedina osoba koju određena tema zanima.

Na LinkedIn-u se predstavljaš kao "Climate Justice Activist and Feminist", znam da si i cirkuska umjetnica, ali i da si često u inozemstvu, pa možeš li mi za početak napisati tko je Mia, čime se trenutno bavi i koje je to gorivo pokreće u aktivističkom angažmanu?

Ovo mi je znak da zapravo updateam LinkedIn, iako sve što si rekla vrijedi. Ja sam Mia, cirkuska umjetnica, aktivistkinja i studentica političkih znanosti na pariškom Sciences Po-u, a ove godine kroz program Erasmus+ boravim i studiram u Barceloni. Odrasla sam u Solinu i završila splitsku III. gimnaziju, nakon čega sam otišla u Francusku nastaviti svoju edukaciju na području cirkuske pedagogije u sklopu Europskih snaga solidarnosti te sam po završetku tog jednogodišnjeg volonterskog projekta ostala u Francuskoj na studiju.

Posljednjih godinu dana aktivističkog angažmana posvetila sam primarno borbi protiv genocida u Gazi i za oslobođenje Palestine, sudjelujući u raznim akcijama, od protesta do blokada i okupacija fakulteta. Također, trenutno radim s grupom mladih, pretežno klimatskih aktivistkinja, okupljenih oko inicijative Lives over fossils putem koje otvaramo prostor mladima iz istočne Europe za edukaciju i aktivizam o temama klimatske krize i demokracije (ili manjka iste) u našoj regiji.

Zašto bi upravo mladi trebali biti društveno angažirani? Koje su teme oko kojih primjećuješ da se mladi okupljaju, da su im bitne i da o njima sve češće progovaraju?

Mnogima, a posebice političarima, usta su puna priče o mladima bez da se zapravo potrude aktivno uključiti mlade u procese odlučivanja. Mladi su često podcjenjivani, posebice moja generacija Z; o nama se priča kao da smo svi ovisni o mobitelima, lijeni i ne znamo razmišljati svojim glavama. Moje je viđenje potpuno suprotno. Ključni su problemi svakako oni vidljiviji, egzistencijalne naravi, poput potpune odsutnosti priuštivog stanovanja i sve većih troškova života. Međutim, mladi oko mene vrlo su svjesni i problema poput klimatske krize i rodne nejednakosti te žele poduzeti nešto oko njih. Ne žele živjeti u društvu mržnje i nasilja i vrlo jasno vide kroz političke narative koji ih potiču. Također, žele da njihova zanimanja doprinose rješavanju ključnih problema. S druge strane, često se osjećaju nemoćnima pred korumpiranim sustavom i činjenicom da se nečija veza valorizira više nego njihovo znanje i rad te im se čini kao da su sami u egzistencijalnoj borbi gdje se isti problemi uvijek ponovno vraćaju. Baš zbog toga je bitno da se kao mladi ljudi društveno angažiramo; određeni problemi zaista se mogu činiti nerješivima ako se sami suočavamo s njima, no ako im pristupimo zajednički, imamo potencijal stvoriti stvarni pritisak na donositelje odluka da se poduzmu važni koraci prema izgradnji pravednijeg društva. Ključno je i da mladi budu mnogo prisutniji među donositeljima odluka i da se potiču oblici direktne demokracije, posebice na lokalnoj razini.

Kako je krenuo tvoj put u aktivizam, jesi li u lokalnoj sredini pronašla inicijative, teme i pojedince koji se nisu bojali iskoračiti i koji su mlađoj Miji pokazali što znači biti aktivna članica zajednice?

Moji su interesi počeli u lokalnoj sredini u Solinu - sjećam se kako bih se organizirala s par prijateljica da skupljamo smeće u obližnjem parku, no upravo na toj razini osjetila sam generalni manjak sadržaja za mlade čiji se svjetonazori nisu uklapali u lokalnu konzervativnu priču. Imala sam tu sreću da sam zahvaljujući treninzima cirkusa u Cirkus Kolektivu mnogo vremena provodila u Domu mladih u Splitu, gdje sam imala priliku upoznati se s ljudima koji su ponosno postojali izvan onih društvenih kalupa koji nam se nameću kao jedini ispravni.

U srednjoj sam školi počela samostalno intenzivno učiti o klimatskim promjenama, uglavnom koristeći Internet kako bi pronašla informacije, a u to je vrijeme počeo plamsati i klimatski pokret mladih Fridays for Future. Zajedno s grupom srednjoškolaca iz Splita i okolice organizirala sam drugi globalni klimatski štrajk u Splitu na kojem se okupilo nekoliko stotina mladih i akcije čišćenja plaža u suradnji s lokalnim inicijativama. Iako je reakcija tadašnjih lokalnih vlasti na naš angažman bila nepostojeća, pokazali smo da su klimatske promjene problem koji je važan mladima u Dalmaciji, koji treba hitno rješavati te smo pokrenuli razgovor u lokalnim i nacionalnim medijima i otvorili prostor za ovu tematiku koja prije nije bila prisutna u javnom diskursu.

Koliko je neformalna edukacija važna u ovom aspektu - učiti biti aktivnim građaninom / građankom? Koliko je utjecala na tvoj put, i koliko je dio tvog trenutnog puta u smislu prenošenja znanja novim generacijama i zainteresiranim građanima/kama?

Neformalna edukacija bila je ključna u mom učenju o temama kojima se danas bavim kroz aktivizam jer im naš zastarjeli obrazovni sustav nažalost nije posvetio nimalo vremena, što je i odraz nedostatka promišljenog građanskog obrazovanja. Edukacije koje su provodile različite udruge i inicijative u Hrvatskoj pomogle su mi da steknem dublje razumijevanje ne samo veličine problema klimatske krize i dosega njenih posljedica u društvu, već i da steknem znanja o načinima djelovanja kojima kroz aktivizam možemo pokrenuti promjenu i zajedno graditi društvo temeljeno na jednakosti i pravdi, a ne mržnji i podjelama. Najzapamćeniji dio takvih edukacija uvijek je bilo upoznavanje drugih mladih ljudi s genijalnim idejama koji mijenjaju svoje sredine kroz aktivizam, a neke od prijateljstava koje sam stekla ovim putem održavam i godinama kasnije.

Možeš li s nama podijeliti neke aktivističke inicijative koje su ti ostale u posebnom pamćenju - bilo zbog količine okupljenih pojedinaca, zbog lokacije, tipa inicijative, promjena na koje su utjecale, neke anegdote koju pamtiš?

Jedan relativno nedavni primjer koji mi je posebno ostao u sjećanju su protesti podrške Palestini u Reimsu, gradu u Francuskoj koji je nešto manji od Splita i gdje se nalazi moj kampus. Okupili bismo se na trgu u centru grada svake subote i uglavnom nas je bilo oko 30-40. Međutim, uvijek sam bila dirnuta tim ljudima koji se svaki tjedan vraćaju, unatoč tome što smo bili mala grupa, i vrlo glasno zahtijevaju prekid vatre i kraj genocida u Gazi. Pomogli su mi da zaista osjetim emocije koje donosi svjedočenje strahotama zločina protiv čovječnosti u Gazi dok se istovremeno "normalan" život nastavlja u državama koje financiraju ove zločine i inače se vole dičiti međunarodnim zakonom koji aktivno krše. Unatoč malom broju, uspijevali smo biti vrlo glasni i prekinuti "business-as-usual" okolnih trgovina i prolaznika, a mnogi od njih pružili su nam i podršku kada smo započeli okupacije i blokade fakulteta.

Koliko jedan aktivan građanin/građanka uopće može biti uključen u procese donošenja odluka koji se odnose na njegov/njezin svakodnevni život? Odvijaju li se procesi donošenja važnih odluka još uvijek iza zatvorenih vrata?

Brojni se procesi i dalje odvijaju iza zatvorenih vrata. Ovome sam svjedočila i sudjelujući na COP26 konferenciji kao promatračica čija je uloga biti u prostorijama gdje se donose odluke. Često se događalo da se ključni sastanci odvijaju iza zatvorenih vrata, bez prisutnosti civilnog društva, a i one sastanke na kojima smo trebali biti prisutni ponekad smo bili prisiljeni pratiti s ekrana iz druge prostorije jer za nas "nije bilo mjesta". Ovakva realnost još je značajnije prisutna u Hrvatskoj gdje su brojni procesi namjerno netransparentni kako bi se omogućila korupcija.

Međutim, u Hrvatskoj imamo i još veći problem apatije oko političkih procesa, što je vidljivo i u brutalno niskoj izlaznosti na izborima ove godine iako se radi o najosnovnijem načinu političkog sudjelovanja i građanskoj dužnosti. Moje je mišljenje da ovakvo ponašanje nije krivnja ljudi koji politički ne sudjeluju, već je odraz politike aktualne vlasti koja nas namjerno tjera u apatiju jer im taj pristup omogućuje da što duže ostanu na vlasti i što više pokradu svoje građane, odnosno sve nas. Politička edukacija ne njeguje se u obrazovnom sustavu, a mnogi vjeruju da su im jedine opcije trpljenje i prihvaćanje korupcije ili odlazak iz zemlje - korak za koji se odlučilo više mojih prijatelja u posljednjih par godina. Dobra strana ovog tipa problema je što mu se možemo oduprijeti na razne načine. Sve više se razvijaju mehanizmi sudjelovanja na lokalnoj razini, od mjesnih odbora do participativnog budžetiranje, u koji se građanke i građani mogu uključiti, a ključno je i zahtijevati da nas se uključi u procese iz koji smo izbačeni kroz različite oblike protesta.

Vratimo se na temu klimatske krize kojom se aktivno baviš. Kako se po tebi klimatska kriza reflektira na RH, i pogotovo Split? Kakva je budućnost Splita prema tebi, što možemo očekivati s rastom globalnog zagrijavanja? 

Važno je istaknuti da klimatska kriza u Dalmaciji nije neki događaj koji nas čeka u budućnosti, već vrlo prisutna realnost koji osjećamo kroz sve intenzivnije i duže toplinske valove, prijeteće šumske požare koji sve više ugrožavaju domove, ali i živote. U Hrvatskoj je ponekad teško točno odrediti posljedice ekstremnog vremena poput toplinskih valova jer se na nacionalnoj razini takvi podatci ne bilježe, bilo da je riječ o namjernom zavaravanju građana o veličini krize ili nemarnom propustu. Istraživanje iz 2022. godine provedeno u većini europskih država pokazalo je da imamo jednu od najvećih razina smrtnosti zbog toplinskih valova. Ovdje se ne radi o nekim imaginarnim ljudima; žrtve klimatske krize su naše bake i djedovi, roditelji, naši sugrađani, a među njihovim ubojicama nalazi se i aktualna državna vlast koja se odbija baviti stvarnim uzrocima ovog problema. 

Ostatak Hrvatske također je pogođen ekstremnim vremenom koje je posljedica klimatskih promjena - sjetimo se samo oluje iz srpnja 2023. godine koja je pogodila Zagreb i okolicu te Slavoniju i u kojoj su poginule četiri osobe, a deseci su ozlijeđeni. Ovo ljeto Državni vatrogasni operativni centar zabilježio je i iznimno velik broj požara na otvorenom - broj požara raslinja povećao se za 36% (do 30. kolovoza) u odnosu na prošlu godinu i opet smo imali slučajeve požara koji su se opasno približili domovima. Vjerujem da mnogi u Splitu i okolici pamte velike požare iz 2017. godine kada je pepeo doslovce pokrio Split, a požar se i opasno približio Karepovcu. S povećanjem planetarnog zagrijavanja, takvih će ekstremnih vremenskih fenomena biti još više i bit će intenzivniji. Trenutno se nalazimo na 1.1 stupnjeva Celzijevih zagrijavanja u odnosu na predindustrijsko razdoblje, a s aktualnim politikama na putu smo prema 2.7 stupnjeva.

Osim toga, mediteranska se regija zagrijava 20% brže od globalnog prosjeka, a raste i temperatura našeg mora, zbog čega su autohtone vrste morskog života sve ugroženije. Kod nas se takvi problemi miješaju i s drugim faktorima koji imaju negativan ekološki utjecaj, poput masovnog turizma i industrijskog zagađenja. Ovi podaci mogu zvučati deprimirajuće i istina je da je situacija zaista alarmantna. Upravo zbog toga bitno je da se pokrenemo svi, svatko na svoj način, sa svojim mogućnostima te interesima i znanjima koje ima ili želi razvijati. Živimo u prekrasnoj regiji za čije se očuvanje moramo boriti jer o tome ovisi i kvaliteta života svih nas. Meni uvijek daje nadu činjenica da milijuni ljudi diljem svijeta dijele ove brige i poduzimaju korake u svojim lokalnim zajednicama kako bi zaustavili klimatsku krizu. Na nama je odgovornost da damo svoj mali doprinos toj borbi.

Za kraj, koji su prvi koraci koje savjetuješ mladim osobama koje čitaju ovaj tekst i dobile su želju aktivirati se u lokalnoj zajednici i biti dio klimatskog pokreta?

Svatko ima svoje mjesto u klimatskom pokretu i u borbi za društvenu pravdu i ključno je upravo zajedničko djelovanje. Bez obzira na to koji su tvoji interesi, znanja i vještine, mogućnosti… postoji način na koji možeš doprinijeti i tvoj je doprinos jednako važan. Razumijem one koji se žele aktivirati, ali ne vide inicijative oko sebe kojima bi se mogli pridružiti, jer sam se i sama bila našla u toj poprilično deprimirajućoj poziciji u prošlosti. Sada znam da nas ima mnogo više nego što mislimo, čak i u malim sredinama. Ako ne možemo naći aktivističku grupu koja se bavi točno onime što nas zanima na lokalnoj razini, sigurno postoje slične inicijative ili događaji različitih vrsta, poput edukacija, gdje možemo upoznati istomišljenike i zajednički pokrenuti nešto novo ili saznati o već postojećim inicijativama koje su nam dosad bile nepoznate. Korisno je i razmisliti o poznanstvima koje već njegujemo; među našim prijateljima i obitelji sigurno se kriju talenti koji mogu doprinijeti rješavanju ovih problema. Ne podcjenjuj vrijednost tvog direktnog pitanja za pomoć upućenog ljudima kojima je stalo do tebe. Kreni od jedne male stvari, promjene koju možeš napraviti u lokalnoj zajednici, razgovoru kroz koji možeš pokrenuti djelovanje drugih ili ih barem potaknuti na razmišljanje. Kreni s jednim malim korakom; iznenadit ćeš se koliko te daleko može odvesti.

Ovaj sadržaj realiziran je kroz projekt "Hoću grad za mlade!" koji je sufinanciran sredstvima Grada Splita te ne odražava nužno stajališta donatora.