Marš otuđenog (g)rada
Zauzmi, obrani, proizvodi! Dvjestotinjak ljudi krenulo je prema nekadašnjem industrijskom žarištu koje je upošljavalo preko 60 tisuća ljudi. Cilj ove akcije je, kako kažu organizatori, ukazati na deindustrijalizaciju i razorne posljedice privatizacije.
Zauzmi, obrani, proizvodi! Pod ovom parolom u subotu se održao peti zagrebački Marš solidarnosti u organizaciji Mladih antifašista i udruge Kontraakcija. Dvjestotinjak ljudi okupilo se na Trgu žrtava fašizma odakle su krenuli prema Pešćenici, nekadašnjem industrijskom žarištu koje je upošljavalo preko 60 tisuća ljudi. Cilj ove akcije je, kako kažu organizatori, ukazati na deindustrijalizaciju Zagreba i razorne posljedice privatizacije. Tijekom Marša povorka je posjetila samo neke od nekadašnjih gospodarskih divova od kojih je većina danas sasvim uništena ili u stečaju. Ispred svake tvrtke održan je kratak govor o tome što je dovelo do današnje situacije.
Povorka se prvo zaustavila kod TLOSa(Tvornica laboratorijske opreme i stakla). Ta je tvornica 1991. godine zapošljavala 268 radnika dok ih danas zapošljava samo 28. Iako je na početku privatizacije tvornica izvozila gotovo cijeli, unaprijed plaćeni, proizvodni asortiman, znalo se desiti da se radnicima ne isplati plaća po nekoliko mjeseci. Danas je u stečaju koji su pokrenuli radnici početkom 2011. godine.
Nešto malo dalje, gdje se danas nalazi poslovna zgrada, nalazila se tvrtka Naprijed. Nakon što je Ante Gucić 1992. godine postao većinski vlasnik, radnike, bez njihovog znanja, prebacuje na novoosnovanu sestrinsku tvrtku NIK Naprijed. Stečajni postupak tvrtke započet je 2000. godine, kada je oko tisuću radnika radilo preko ugovora na određeno, da bi 2002. godine stečajni upravitelj ugasio proizvodnju. Nakon što je radnicima odbijen zahtjev za isplatu otpremnina , veliki broj njih zauzima pogon. Tomislav Kiš iz Novog sindikata istaknuo je kako je radnicima naposljetku isplaćena otpremnina, ali su neki ostali zakinuti za godine staža.
Iduća postaja, današnji pogona Pan-Peka , bivše je sjedište Croatia busa, tvrtke koja je nastala cijepanjem holdinga Croatiatrans grupa 1994. godine na osamnaest manjih firmi. Marinko Vidaković, sindikalni povjerenik Croatia busa, ispričao je kako su nekada zapošljavali više od 400 ljudi dok ih je danas nekolicina. I on je sam tamo radio 29 godina, a danas je nezaposlen. Zanimljivo je da je bivši direktor Croatia busa, Leon Sulić, osuđen na zatvorsku kaznu zbog pljačke tvrtke.
Sljedeća u nizu upropaštenih tvrtki je tvornica prehrambenih proizvoda Zagrepčanka. Nekada je zapošljavala 1200 ljudi da bi 2000.godine ušla u stečaj. Danas je svedena na kompleks zapuštenih zgrada u vlasništvu Zagrebačkog holdinga koji zemljište pokušava prodati investitorima za izgradnju poslovno-stambenog centra s neboderom od 36 katova, tri tisuće stanova, hotelom te trgovačkim centrom. Također ,Državni je ured za reviziju ustvrdio da je, tijekom trogodišnjeg perioda privatizacije devedesetih godina, tvrtka oštećena za 27 milijuna kuna. Iako je većina zgrada zapušteno, u jednoj od manjih, od 2010.godine, djeluje stambeni kolektiv reciKlaonica u čijem sklopu djeluje i Infoshop, besplatna knjižnica i čitaonica te besplatna trgovina u kojoj se uzimaju ili ostavljaju stvari bez novčane naknade. Protiv njih je, početkom listopada ove godine , Holding organizirao neuspješan pokušaj deložacije pod izlikom bjesnoće životinja.
Posljednja postaja u nizu uništenih tvrtki je TŽV Gredelj , osnovana davne 1894. godine. Ovdje je bitno napomenuti da je tvrtka u proljeće 2012. godine zapošljavala 1465 radnika da bi se njihov broj, u jesen iste godine , smanjio na 970. Tada uprava Gredelja pokreće stečaj pod izgovorom duga od pola milijarde kuna , iako se vrijednost nekretnina tvrtke procjenjuje na oko 1.5 milijardi kuna. Također , unatoč tome što je broj radnih mjesta u kratkom periodu drastično smanjen, daljnja otpuštanja su najavljena.
Marš solidarnosti, koji je na primjeru nekoliko upropaštenih tvrtki pokazao posljedice privatizacije, završio je u Kulturnom centru Pešćenica druženjem sudionika i tribinom pod nazivom Deindustrijalizacija i radnički otpor. Iako je fokus ovogodišnjeg Marša solidarnosti deindustrijalizacija Zagreba, ovakvi primjeri nisu karakteristični samo za Zagreb , već za sve gradove i tvrtke koje su uništene privatizacijom i osobnim interesom, kao na primjer splitski Dalmacijavino, Uzor, Brodosplit i još mnogi drugi. ZAUZMI, OBRANI, PROIZVODI!