Marjan u antropocenu

Antropocen – vrijeme čovjeka
novo ime za novu geološku eru – jednu koja je definirana našim masovnim utjecajem na planet. Ta oznaka će trajati u geološkom zapisu dugo nakon što se sruše naši gradovi.

Antropocen se trenutno razmatra kao nova potencijalna geološka epoha.
(Izvor: National Geographic, 2011)

Berba šparoga

Jedanput smo išle u berbu šparoga na Marjan. Na posuđenim biciklima Antonija i ja smo pratile Slavicu od Marjanskih vrata prema južnoj strani brda, na lokaciju gdje, kako je Slavica nedavno doznala, rastu divlje šparoge. Parkiravši bicikle na neki dio tog područja, dalje smo krenule na noge. Par sati kasnije imale smo 11 šparoga – Slavica 3 (jedna upitna s kratkom stabljikom), Antonija 2 i ja 6 (zaključile smo da je moj vid bio superioran). Umorne, sjele smo na neku stijenu pojesti kuhana jaja koja smo pripremile za ovaj teški zadatak kada je najednom zašuškao grm u blizini. Iza njega se pojavila starija gospođa koja je očito došla na Marjan s istim ciljem. Zapanjene, primijetile smo da je baka imala košaru s možda čak sto šparoga. Ovakva konkurencija bila je zabrinjavajuća. „Pobrat će nam sve šparoge!“ Odlučile smo iz daljine pratiti gospođu, ne bi li saznale tajne lokacije šparoga. Ovo se pokazalo uzaludnim jer je baka birala naizgled slučajna mjesta i u njima nalazila biljke. Vijećale smo o tome da li da joj priđemo. Da li bi nas shvatila kao konkurenciju kada bismo je pitale za savjet? „Tko će je pitati? Ti pitaj“. Naš strah bio je neopravdan jer nam je baka rado pokazala kako izgledaju listove biljke šparoge, tako da nismo više trebale samo tražiti tanke stabljike po terenu. Gledala nas je s malim osmjehom, možda kao neke nove ljude u ovom (što smo kasnije saznali, zabranjenom) sportu. Kada je sunce zalazilo, mi smo stigle do vrha i imale smo 30 tankih šparoga u ruksaku. Za večeru smo pofrigale jaja sa šparogama i pojele. Kasnije sam pročitala da su biljke divljih šparoga autohtone biljke južne strane Marjana – da su one tu bile prije šume alepskih borova, prije divljači za lov, prije pustinjaka i prije nego što je Marjan bio golo, krševito brdo. Jednom davno na Marjanu se vjerojatno nalazila bjelogorična hrastova šuma sa stablima česmine, crnog jasena, planike, divljih ruža i šparoga te sa svim životinjama kojima je ta šuma bila dom. U šumi na Marjanu živjeli su i prapovijesni ljudi koji su ostavili svoje tragove. Kasnije, u srednjem vijeku, šuma je bila pod zaštitom gradskog statuta te se nije dopuštalo rezanje njenih stabala. U nestabilnim vremenima grada (slabljenje Mletačke republike) šuma na Marjanu je zanemarena, stabla su postupno srušena za razne potrebe te je u 17. stoljeću Marjan opisan kao golo brdo.

Povremeno nisam sigurna da je priroda automatski dobra i plemenita ni da bismo joj trebali pridvati ljudske karakteristike. Na primjer, događaju se prirodne katastrofe, nemilosrdne promjene, opasnosti iz svemira kao asteroidi, bezosjećajni prema nama. Također, možemo reći da su ljudi i ljudski procesi, naša pravila i zakoni koje donosimo prirodni proces, jer smo mi sami nastali od prirode. Ali ipak, nismo njeni gospodari. Dio smo ovog planeta, živimo unutar njegovih ciklusa, strujanja, kretanja.

Antropocen – nova epoha ljudi?

U četvrtak će se grupa različitih stručnjaka iz cijelog svijeta po prvi put sastati kako bi razgovarala o nečemu što je vjerojatno jedna od najmonumentalnijih odluka u povijesti čovječanstva.

Pitanje s kojim se suočavaju znanstvenici i drugi stručnjaci je dovoljno izravno, iako je rješenje daleko od jednostavnog. Je li došlo vrijeme da prizovemo kraju epohu unutar koje živimo i deklariramo svitanje novog perioda vremena: onoga definiranog otiskom koje je čovječanstvo ostavilo na naš planet? (...)

Kao i mnoge stvari u svijetu geologije, malo toga se kreće brzo u Internacionalnom odboru za stratigrafiju (ICS), tijelu koje određuje vremenski period u kojem živimo. Ali pojava i neformalno usvajanje riječi “antropocen” što znači nova epoha čovječanstva polako ih je natjerala na djelovanje. Antropocen je termin koji se široko koristi nakon što ga je prvi put osmislio Paul Crutzen iI Eugene Stoermer 2000. godine kako bi obilježili trenutni vremenski interval, u kojem se mnogi geološki važni uvjeti i procesi drastično mijenjaju od strane ljudskih aktivnosti. Ovo uključuje promjene u: eroziji, kolonizaciji, agrikulturi, urbanizaciji, globalnom zatopljenju, kemijskom sastavu atmosfere, oceana i tala, dušika, fosfora te raznih metala. Stanja okoliša koja su generirana ovim utjecajima su: globalno zatopljenje, acidifikacija oceana i širenje oceanskih “mrtvih zona”, gubitak staništa, nestanak vrsta, i druga.

-The Guardian, 16.10.2014

Zašto je uopće važno razmotriti antropocen kao novo ime trenutne epohe? Glavni proces promjene na ovom planetu činimo mi ljudi te bi ime ove epohe trebalo to zrcaliti. Čini mi se da to važno prihvatiti jer to ujedno znači preuzimanje odgovornosti za oštećeno stanje Zemlje. Ako preuzmemo odgovornost, zar nemamo onda i odgovornost popraviti stvari?

Pošumljavanje Marjana: nestaje granica između divljine i ljudske intervencije

U 19. stoljeću, prvo kao inicijativa Poljoprivrednog društva te kasnije putem aktivnosti Marjanskog društva, kršoviti se Marjan počeo pošumljavati alepskim borovima. U dvadesetim godinama 20. stoljeća na njega su se dovodili zečevi, jarebice kamenjarke, srne, fazani i divlji kanadski purani, koji su svi služili za ukras i povremeni lov. Izgrađeni su i golubinjaci za golubove. O šumi su se brinuli brojni lugari. O brojnim životinjama na Marjanu brinulo se Društvo Marjan, te Društvo za zaštitu divljači. Osposobljen je rasadnik i osnovan Botanički vrt na južnim padinama brda.

Zanimljivo je da marjanska priroda, koju danas smatramo
divljinom u gradu, nastala velikim dijelom ljudskom rukom kao neka vrsta ispravaka grešaka prošlosti. Granica između divljine i ljudske tvorevine tu je djelomično nestala. Borova šuma na Marjanu ima i nedostataka. Prvi problem jest monokultura, što znači da, dok u šumama inače postoje razne kulture biljaka i stabala, na Marjanu, s druge strane, ima 93,7% alepskih borova, 5,3% čempresa i samo 1% svih ostalih vrsta stabala. Također, borovi na Marjanu pregusto su posađeni, što nije dobro za mlada stabla koja ne dobivaju sunca. Zbog ovoga se šuma na Marjanu slabo obnavlja i smatra se starom (90% njenih stabala je staro). Ipak, osnovna podloga šume je postavljena i sada se može mijenjati na bolje.

Marjan je primjer da ljudi mogu biti iscjeljitelji prirode

Poluotok Marjan ima na maloj kvadraturi iznimno raznovrsne uvjete za rast vegetacije. Na primjer, sjevernu stranu obilježavaju krš i plitka tla, dok se na južnoj strani, koja dobiva i puno sunca, nalaze duboka i plodna tla. Zbog tih razlika na Marjanu se može razviti raznovrsna šuma. Predlaže se transformacija sadašnje šume tako da se ona sastoji od 50% alepskih borova, 15% brucijskih borova, 15% česmina, 10% čempresa, 5% ostalih četinjača i 5% ostalih listača. Ovako bi se šuma polako vraćala u svoje izvorno stanje te bi imala i više vrsta staništa za životinje, pogotovo ptice. Propali i ugašeni zoološki vrt mogao bi biti zamijenjen šumom punom života.

Ovaj zeleni poluotok nalazi se na petnaest minuta šetnje od centra grada. On nije statični komad zelenila, već živ i promjenjiv. Stari pa se opet rađa. U svojoj dugoj povijesti kao dio grada, ljudi su uživali i rekreirali se u njegovoj šumi za koju su se i često brinuli. Vjerojatno su i stoljećima brali šparoge! Društvo Marjan danas se za njega i dalje brine, kao i drugi aktivni pojedinci. Marjan je primjer kako u ovoj epohi koju nazivaju antropocen ljudi mogu ne samo nanositi štetu planetu, nego i biti iscjelitelji prirode.

Internetski izvori:

Društvo Marjan

narodni.net

efst.hr

Parkšuma Marjan