Maja Hrgović o kulturi i korupciji

U četvrtak je u Quasimodu, u sklopu 99. Bookvice, gostovala Maja Hrgović, nagrađivana novinarka i književnica koja je ovom prilikom pred splitskom publikom, sačinjenom uglavnom od žena, predstavila novi roman Živjet ćemo bolje, nastao iz kratke priče koju je ispričala upravo na Bookvici, na gostovanju prije pet godina.

Splićanka sa zagrebačkom adresom priznata je novinarka koja od 2003. piše za Novi list o kulturi, a usto objavljuje književne kritike i tekstove o ženskim pravima za druge portale i časopise. Od prošloga gostovanja na Bookvici objavila je zbirku kratkih priča Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo, za koju je osvojila prestižnu nagradu Kiklop. Tako je mladu autoricu predstavila Patricija Vodopija koja je ležernim tonom opustila sugovornicu i navela je da nam kaže o romanu ono što nije stigla u romanu. Riječima autorice, najveći problem s kojim se susrela bio je strukturalne prirode – kako od mučne obiteljske sage inspirirane vlastitom pričom, u kojoj spiralna putanja ženske skrbi održava jezgru još uvijek patrijarhalne obitelji, postići klimaks prema optimizmu koji nije nategnut prigodnim humorom....To je pokušala postići amplitudama unutar gradnje priče i karaktera, bizarnim humorom i živim likovima koji razbijaju mitove. Tako baka kao glavni lik, iako pomalo dementna od granatiranja u Vukovaru, koristi vlastitu dementnost da bi manipulirala unukom koja skrbi o njoj, a usto vodi i paralelni život u kojem piše opsceni roman i radi spačke kao dijete. - Radi se o krvožednim odnosima moći gdje podrška često ustupa mjesto vrtićkoj manipulaciji, koja je ujedno i ozbiljna - objasnila je Hrgović. Ona bi voljela da se roman, za razliku od najava koji ga opisuju kao teškog i mračnog, reklamira kao štivo za plažu, u kojemu je trash samo jedna od odrednica kojima se poigrava. Na pitanje Patricije o tome koliko se današnje žene udaljavaju od ideala majke i koliko nedostatak želje za majčinstvom utječe na vrednovanje žena, Hrgović je spomenula koncept militantnih rodilja koje čim rode moraju zavoljeti vlastito dijete, a da pri tome ne prođu prirodni proces prilagodbe.

Prisjetila se Hrgović svog istraživanja o ženama gastarbajtericama s Balkana za koje se prijavila u sklopu međunarodnog programa financiranog od EU. Tom prigodom obišla je Italiju, mjesto kamo odlaze žene trbuhom za kruhom, kao i sirotišta u Rumunjskoj i Bugarskoj, odakle su pobjegle da bi prehranile vlastitu djecu. Iako nije iznijela zaključak koliko zamjena muško-ženskih odnosa i tržišnih uvjeta rada utječe na emancipaciju i samopouzdanje žena i mogu li te žene na kraju omogućiti vlastitoj djeci obrazovanje, prisjetila se jednoga sela u Bugarskoj gdje muževi na sebe preuzimaju ulogu skrbi o djeci, a da se pritom ne osjećaju manje muževnima, što ju se osobito dojmilo. Reportaža koju je napisala nagrađena je i prenesena diljem Europe, a uskoro će se prema njoj snimati i dokumentarac. Na Patricijino pitanje o granici kvalitetne i šund literature, Hrgović je odgovorila da joj je bio plan napisati roman koji bi bio pametna sapunica, ali nije joj išlo. Roman je, kako kaže, pisala četiri godine, i sada se misli vratiti novinarstvu. - Ne volim pisati, osobito kad počnem uživati u tome....Tada znam da je loše i da umjetnost ustupa mjesto zanatu - objasnila je u polušaljivom tonu.

Prema kratkoj priči Povratak, istrgnutoj iz romana, snimit će se i film o ratu iz vizure djevojčice koju predstavlja upravo ona sama. Osobno ne voli ratne knjige i filmove kod nas, štoviše, smatra simptomatičnim da su tom temom zatrovani i mladi ljudi koji ga nisu proživjeli. U filmu će se pak raditi o dječjoj perspektivi rata kao nečeg s onu stranu ekrana, što djeluje kao promidžbeni program između Beverly Hillsa i nove haljine za ples dok se tata ne vrati iz rata, čime se ruši iluzorni svijet djeteta. Nakon par pročitanih odlomaka iz novog romana, raspoložena Patricija i gošća dotakle su se Arteista, portala za kulturu, umjetnost i nove medije u čijoj je biblioteci objavljen roman Živjet ćemo bolje. Hrgović je portal pokrenula s nekoliko entuzijasta 2012. godine zahvaljujući, kako kaže, ostacima punka u sebi koji nije više mogao podnijeti začahurenost kulturne scene, na kojoj je teško zadržati kritičku distancu jer se radi o incestuoznom krugu ljudi kojima su korupcija i licemjerje temelj održavanja.
Iz ekipe Arteista spomenula je Književnu groupie, književni hit godine koji mete rekorde čitanosti satiričnim tekstovima, objavljivanima na tjednoj bazi, u kojima Pavle Svirac, mladi student s Filozofskog koji na vlastitoj koži proživljava uhljebljavanje kulturnih grupnjaka, prepričava izmišljene anegdote sa stvarnim likovima s hrvatske estrade i književne scene. Iako pri tome njihovu taštinu raskrinkava na suptilan i duhovit način, nisu svi objeručke prihvatili njegov reski humor. Siniša Labrović izjavio je, na primjer, da on to ne može podnijeti, dok je Ninu Raspudiću navodno čast da Književna groupie piše o njemu.

Niz satiričnih tekstova skupljen je u knjigu koju, baš kao i Majin roman, objavljuje biblioteka Arteist. Maja se požalila na velike izdavače prisjetivši se kako od lijepe prodaje svog prvog romana dugo nije vidjela ništa, a bilo bi bolje da ni to nije vidjela. Smatra da bi se mali neovisni izdavači i projekti trebali udružiti kako bi se promjena mogla postepeno događati na bolje. Sam Arteist jedna je takva platforma za razvoj nezavisne kulture i promociju mladih autora, ali misija do koje su se s vremenom uzdigli nije se pokazala uspješnom - većina radova koji im pristižu ne zadovoljava očekivanu razinu kvalitete.

Hrgović je potom iz Književne groupie, koja je čitavo vrijeme stajala na stolu, čekajući da je netko kupi, pokušala pročitati tekst nastao po stvarnoj anegdoti. Riječ je o tekstu Budimo svi homoseksualci, gdje se spominje ona sama, ali bilo joj je toliko smiješno da nije uspjela. Nakon što je gošća uspjela uvjeriti voditeljicu da se dogodila decentralizacija na hrvatskoj književnoj sceni, pri kojoj su Split, Zadar i Rijeka novi književni centri, barem po broju posjetitelja, promocija romana Živjet ćemo bolje završila je ipak u mračnome tonu. Kao majka petogodišnje djevojčice Hrgović je izrazila strah za neizvjesnu budućnost koja čeka ne samo njezino dijete, nego i ljude koji iz očaja sve više gube integritet.