Ljubim usta(v)

Danas sam u trgovini kupio mlijeko. Moja susjeda je žena koja voli žene i ona je u isto vrijeme kad i ja išla u kupovinu. Susreli smo se u dizalu. Dok je kabina ponirala prema prizemlju, osjećao sam se ugodno, mnogo ugodnije nego dosad. Jer, iako su tijelo moje susjede lezbijke i moje tijelo u uskom dizalu bili na malenoj udaljenosti, gajio sam u sebi sreću zbog napokon jasno naznačenih razlika između nje i mene koji sam, ono, poput nas ostalih krenuo u kupovinu.

Naime, otkad su u Ustav ušle odredbe kojima se pobliže definira značenje određenih riječi, termina i akcija, mnogo mi je lakše u životu pri svakodnevnom korištenju i činjenju tako definiranih stvari. Tek sad, kad je to napisano u Ustavu, bez dvojbe znam tko sam i što mi je misliti. I osjećam se slobodnije, čišće. Jer i drugima je u pisanoj formi naznačeno tko sam, tko smo, a tko nismo.

Tako me, dok moja susjeda i ja istovremeno posežemo za plastičnom bocom istog sadržaja u hladnjaku trgovine, više ne tišti tjeskoba kao kad mi je stalno na pameti bilo da i ta osoba u stanu nasuprot mojega konzumira isti napitak kao i moja obitelj, moja žena i moja djeca. Sad već tu, kraj hladnjaka, dok još nismo ni blizu blagajne, znam da postoji jasna crta razdvajanja između moje i njene košarice: ja sam u svoju spustio bocu Ustavom definiranog mlijeka, a ona bocu Zakonom definirane biološke tekućine iz mliječnih žlijezda određenog sisavca (krave).

I moja obitelj (vidi Ustav – termin obitelj) sad mnogo mirnije spava. Sad kad je napokon i mlijeko Ustavom definirano kao napitak koji koriste muškarci (vidi Ustav – termin muškarac) i žene (vidi Ustav – termin žena) u braku (vidi Ustav – termin brak), te njihova djeca (vidi Ustav – termin dijete), moja je vjera u zaštitu, koju mi kao hrvatskom (vidi Ustav – termin hrvatsko) građaninu sa svim zasluženim (vidi Ustav – termin zasluženo) pravima pruža pravna država, porasla.

Naravno da nemam ništa protiv tih žena koje vole žene i muškaraca koji vole muškarce, ali mora postojati razlika. Zašto bi sad odjedanput bilo drugačije? Ne može sve biti isto. Oduvijek je bilo različito. Zato pozdravljam svaku inicijativu kojom se te razlike jasno ističu. Ta, napokon, razlike su upravo ono što čini svijet zanimljivim.

U tom duhu naravno da potičem Vladu da, ako treba, svaki dan donese novi Zakon kojim će regulirati njihove termine, sve objekte i stvari koje koriste oni, koje su samo za njih, neka proizvoljno izaberu nazive za stvari i aktivnosti koje su im potrebne u životu. Bože moj, pa nisam lud, znam da i oni moraju imati sve – ali polako. Nismo ni mi ostali odmah sve dobili servirano na pladnju. Iza nas je Deklaracija o ljudskim pravima, Francuska revolucija, puno borbe da bi mlijeko koje pijemo bilo naše, Ustavom zaštićeno mlijeko.

Zato mi je drago da je zbog njih, zbog moje susjede (dobra je žena, što ćeš), nakon što je, kako smo i tražili, mlijeko ušlo u Ustav, odmah evo izglasan i njihov Zakon o tekućinama kojim se reguliraju prava osoba homoseksualnih sklonosti na korištenje, među ostalim, i napitka koji se dobiva kao prerađevina biološke tekućine iz mliječnih žlijezda određenih sisavaca (krave, ovce, koze…).

Palo mi je na pamet, dok sam čekao red, a blagajnica susjedi ispred mene naplaćivala kupljeno, da bi bilo dobro da i u cijeni proizvoda postoji razlika, ali morat ću o tome još razgovarati sa ženom.