Nabucco kao igranje na sigurno

U subotu je otvoreno 58. Splitsko ljeto koje će u razdoblju od jednog mjeseca obogatiti splitsku ljetnu kulturnu ponudu.

Za premijerni operni naslov kojim je otvoreno Splitsko ljeto izabran je Verdijev Nabucodonosor, poznatiji pod skraćenim naslovom Nabucco. Čini se da se nije trebalo puno dvojiti oko činjenice kojom bi operom trebalo otvoriti ovogodišnje Ljeto budući da se nakon čak tri godine premijerna izvedba vraća na Peristil.

Povratak na Peristil mnogo je obećavao

Otvorena pozornica na carskom trgu u centru Splita jedinstvena je u svijetu. U odnosu na Prokurative, na kojima su se prethodne tri godine održavale predstave, prostor Peristila je nenadmašno intimniji, ljepši i kudikamo prikladniji za izvođenje opere. Protekle tri godine izvedbama (na Prokurativama) najviše je smetala buka – od zveckanja posuđa iz obližnjih ugostiteljskih objekata, do buke koja je dopirala s Rive. Sada je, na Peristilu, svaki gledatelj mogao ponovno pronaći onaj mir koji mu je na Prokurativama nedostajao.

Povijest Nabucca na Peristilu započinje 1962. godine. Uključujući 1962. godinu, Peristil je doživio ukupno četiri premijere Nabucca. Ne treba ni spominjati da su se u godinama između premijera održavale reprize, pa se tako skupilo sveukupno 66 izvedbi na antičkom trgu.

Ovogodišnja predstava je mnogo obećavala prije samog početka: obnovljen je Peristil, koji je dobio dosad neviđen i nevjerojatan izgled, za premijeru je izabrana publici i izvođačima poznata opera, a sve skupa vodi domaći dirigent svjetske slave. No obećanja su bila poprilično daleko od ispunjenja.

Nakon pozdravnih govora dogradonačelnice, ministrice kulture i izaslanice predsjednika Republike svečano je otvoreno 58. Splitsko ljeto i započela je predstava. Potpourri uvertira, tipična za rano Verdijevo stvaralaštvo, započela je vrlo polagano i suzdržano. Polagani tempo samog početka ne smeta u tolikoj mjeri koliko nastavljanje u inzistiranju u sporijem tempu što je na samom kraju rezultiralo blagom tromošću i umorom slušatelja. Uvertira gotovo uvijek izmami pljesak nakon izvedbe (i to ne samo u Splitu), no pljesak je ovoga puta izostao. Jedini isključivo instrumentalni dio opere upravo je uvertira, no orkestar je već na samom početku pokazao sve svoje slabe točke koje su postajale očitije kako se opera primicala kraju. Konstantni falševi puhača, naročito flaute, nikako nisu mogli biti zanemareni, već su dapače smetali. Teško je zaobići i scensku glazbu koja je također prisutna u operi. Dio koji je odsviran uživo je bio loš, ali najviše iznenađuje činjenica da su snimke scenske glazbe (koje su mogle biti malo manje očite kao snimke) također bile intonacijski poprilično upitne.

Ženski dio zbora bio je daleko bolji od muškog dijela

Prvom broju, jednom od najdramatičnijih i najmoćnijih u čitavoj operi, zboru Gli arredi festivi, zbog tromosti i lošeg režijskog rješenja nedostajalo je dramatičnosti. Ženski dio zbora HNK bio je daleko bolji od muškog dijela koji je zaostajao kako snagom, tako i kvalitetom. Kako je prvi čin odmicao situacija se sve više i više popravljala (jedino je orkestar ostao na razini koju je pokazao na uvertiri).

Solistička postava je više-manje dobro funkcionirala na sceni. Među njima daleko najizražajniji je bio domaći bas Ivica Čikeš, koji je pokazao kako vrlo dobro poznaje ulogu Zaccarije. Već u cantabileu cavatine pokazao je kako itekako poznaje način fraziranja Verdijevih melodijskih linija. U ulozi njegove kćeri Fenene nastupila je Terezija Kusanović koja se nije pokazala najboljim izborom za tu ulogu naročito zbog preizražajnog vibrata koji je graničio s tremolom. Njen scenski nastup bio je mnogo bolji nego onaj pjevački. Domagoj Dorotić, izvrsni tenor zagrebačkog HNK je svoju ulogu odradio sasvim korektno. Uloga Abigaille pripala je rumunjskoj sopranistici Silviji Sorini Munteanu. U višoj lagi njen glas je zvučao puno bolje nego u nižoj gdje se pomalo i gubio, naročito u forte dinamici gdje je nastup onda zvučao pomalo groteskno. To je jedan od problema uloge jer se ipak ne kreće sve u najvišoj lagi. Na samom kraju opere, u posljednjem prizoru, zvučala je najbolje. Nositelj naslovne uloge bio je argentinski tenor Fabian Veloz, koji se pokazao kao potpuna suprotnost Čikešu kada je u pitanju fraziranje; melodijsku liniju je u većem dijelu svojih nastupa cjepkao što je rezultiralo gubitkom fraza dugoga daha. Scenski nastupi djelovali su mu pomalo nesigurnima. Svoju ulogu Baalovog velikog svećenika Siniša Štrok je odradio jednako korektno kao i Dorotić. Od domaćih, splitskih izvođača, imali smo priliku čuti i mladu sopranisticu Antoniju Teskeru te tenora Vinka Maroevića. Više se iskazala Teskera koja je pjevala ulogu Anne, a koja se unatoč malobrojnim nastupima tijekom opere, pokazala dobrim izborom za tu ulogu.

U ovoj operi glavnu ulogu nemaju ni Nabucco ni Abigaille, nego zbor. Zbor splitskog HNK (zborovođa Domeniko Briški) u svom je nastupu bio pomalo neujednačen kvalitetom, a kako je opera odmicala kraju, tako su i zborovi zvučali sve bolje, što je kulminiralo dobro odrađenim a cappella dijelom finala Immenso Jeovha. Unatoč ne baš pohvalnom sviranju orkestra HNK, zbor je izvanredno dobro otpjevao i najpoznatiji zbor iz opere (ako ne i jedan od najpoznatijih Verdijevih zborova uopće) Va pensiero. Izvrstan timbralni balans glasova u unisonu te izvrstan tretman fraze, artikulacije i dinamike zaslužuje svaku pohvalu. Kao i prethodnih godina, jedan od najvećih problema nastupa zbora jest velika nezainteresiranost njegovih članova kada je u pitanju njihov scenski nastup. Već dulje vrijeme može se primijetiti kako se uvijek ista, nezainteresirana lica nalaze u prvim, najvidljivijim redovima i daju dojam da su svoj nastup došli tek odraditi. Malo veći angažman barem u facijalnim ekspresijama ne bi im škodio.

Trom početak, ostatak izvanredan

Unatoč lošijem orkestru i zboru koji je napredovao kroz izvedbu, maestru Nikši Barezi ne može se preći preko senzibilnosti koju postiže u nizanju dijelova solite forme. Iako su uvertira i sami početak bili pomalo tromi, ostatak predstave je protjecao izvanredno dobro kada se uzme u obzir da je koordinacija izvođača na sceni bila izvrsno izbalansirana, pogotovo u ansamblima. Duet Nabucca i Abigaille iz prve slike trećeg čina najbolji je primjer izvrsnog balansa koji je Bareza postigao: tretman forme, tempa i odnosa među pjevačima dokazuje kako dirigent nije tek preletio partituru, već je itekako dobro razmišljao o njoj.

Režijska rješenja talijanskog redatelja Ive Guerre nisu pretjerano zanimljiva. Režija, koja radnju smješta u današnje vrijeme negdje na Srednji Istok, pokazala se vrlo statičnom i u pojedinim trenutcima nelogičnom (sami početak opere ili primjerice Nabuccova arija Dio di Giuda). Čitavu predstavu pratile su i video projekcije koje su u najvećem dijelu izgledale kao jeftin trik kojim se nastoji deskribirati radnja i zaista su se činile nepotrebnima. Peristil kao takav ne mora nužno zahtijevati tradicionalan pristup režiji (samim time i kostimima i scenografiji) kakav je bio onaj Georgija Para iz 2003. godine, no interpolacija starog (kao prostora Peristila) i novog (kao režijskog pristupa) koju smo imali prilike vidjeti ove godine ne može se proglasiti uspjelom.

Ako se Splitsko ljeto kao institucija diči velikim brojem izvedbi Nabucca (što potvrđuje činjenica da informacije o povijesti splitskog Nabucca nalazimo i u programskoj knjižici), onda se treba zapitati zašto se događaju ovakve pogreške prvenstveno zboru i orkestru. Odabir Nabucca činio se kao igranje na sigurno, no pokazao se kao pogreška. Splitski ansambl predstavu je odradio nespremno; očito je da je bilo potrebno mnogo više probi, ali i angažmana (naročito kada je u pitanju orkestar) kako bi ova predstava tek glazbeno u potpunosti uspjela. Možda će se stvari barem djelomično moći popraviti u sljedećim dvjema izvedbama.

Ostatak Ljeta

Pogledamo li unatrag kroz 58 godina, uvidjet ćemo da je Splitsko ljeto moglo važiti zapravo kao uglavnom operni festival. Do prije nekoliko godina praksa je bila izvesti nekoliko opernih naslova, no ove godine će to biti samo dva – Nabucco i Ero s onoga svijeta u Vrlici. Publika će moći Nabucca pogledati još 17. i 19. srpnja na Peristilu, dok će Ero s onoga svijeta biti tradicionalno održan u Vrlici 28. srpnja.

Dramski program Splitskog ljeta ove godine teži suvremenom kazalištu. Unatoč samo jednoj premijeri, adaptaciji romana Olje Savičević Ivančević Adio Kauboju u režiji Ivice Buljana (Stinice/Sjeverna luka 8. – 11. kolovoza), ovogodišnji dramski program kudikamo je bogatiji od opernog i baletnog. Održat će se dva masterclassa (jedan od 14. do 21., drugi od 15. do 20. srpnja), reprize drame Ivana Kovačića Smij i suze starega splita (Sustipan 22. i 23. srpnja) i Euripidove Hekube (Basilica Urbana, Salona 18. i 19. srpnja) te gostovanja Satiričkog kazališta Kerempuh s predstavom Krletka (HNK Split, 16. srpnja) i Zagrebačkog kazališta mladih s predstavom Car neuspjeha (HNK Split, 3. kolovoza).

Baletni program Splitskog ljeta već nekoliko godina teži više suvremenom nego klasičnom baletu. Na Sustipanu 31. srpnja i 01. kolovoza održat će se balet Neostvareni susreti na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog te pantomima Béle Bartóka Čudesni Mandarin.

Koncertni program započinje u Meštrovićevim Crikvinama (Kaštilac) 25. srpnja koncertom zagrebačkog Cantus ansambla pod ravnanjem njegova osnivača Berislava Šipuša, a izvodit će djela splitskih skladatelja 20. i 21. stoljeća. Tenor Emilio Pons i klavirist Dani Xavier izvest će Pjesme Španjolske i Južne Amerike 27. srpnja. Popularna glazba bit će prisutna preko Rundek Cargo Trija 01. kolovoza, dok će sljedeći dan nastupiti Ansambl Machetes s izvedbom Odbjeglog roba suvremenog njemačkog skladatelja Hansa Wernera Henze. Koncert splitske violončelistice Kajane Pačko uz pratnju klavirista Javora Bračića bit će održan 9. kolovoza, a donosi kanonski violončelistički repertoar 19. i 20. stoljeća. Sinan Alimanović International Jazz Trio nastupa 13. kolovoza. Na programu će biti Miles Davis, Thelonius Monk, Duke Ellington i slični autori. Svi koncerti bit će održani u Meštrovićevim crikvinama.

58. splitsko ljeto zatvara se u Galeriji Meštrović 14. kolovoza pijanističkim recitalom mladog pijanista Aljoše Jurinića, dobitnika prve nagrade na pijanističkom natjecanju Robert Schumann u
Zwickauu ove godine.

Tijekom Splitskog ljeta odražat će se i nekoliko tribina i performansa, a detaljni program i informacije za neka od događanja možete pogledati na službenim stranicama festivala: www.splitsko-ljeto.hr