Lara Živolić: gluma prije svega

Mlada glumica Lara Živolić prvu godinu nakon završetka studija provodi na stručnom osposobljavanju u Gradskom kazalištu lutaka gdje je ove sezone sudjelovala u četiri predstave – Moj prijatelj Mačkodlak i Bajka o divu Mrazu bile su premijere, a Jaje i Did i repa reprize – i prošla brojne izvedbe. Naime, samo je Bajka o divu Mrazu u 20 dana od premijere odigrana 47 puta.

Lara za sebe kaže da je teška optimistica i radoholičarka, a to potvrđuje intenzivnim radom, prethodno na studiju a sad na stručnom osposobljavanju. Ljubav prema glumi kod ove glumice sa splitskom diplomom i pulskim korijenima rodila se još u djetinjstvu, a svoju je fascinaciju prenijela i na starijeg brata, danas također diplomiranog glumca koji radi u Zagrebačkom kazalištu mladih.
– Roditelji me nisu mogli voditi na audiciju pa mi se brat Vedran pridružio kao pratnja. Onda su i njega pozvali na audiciju, pa smo oboje upisali Dramski studio u Istarskom narodnom kazalištu Pula – objašnjava Lara.

Ljubav prema glumi, kaže ona, nije prestala nakon srednje škole, i bila je sigurna da se želi time nastaviti baviti. Studijski program Gluma Odsjeka za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu upisala je 2009. godine, a već je za vrijeme studija ostvarila niz zapaženih uloga, među prvima upravo u GKL-u, u dječjoj predstavi Šegrt Hlapić, gdje je glumila Gitu.
– Tijekom fakulteta imala sam lijepih prilika igrati u Gradskom kalazištu lutaka, Hrvatskom narodnom kazalištu, Playdrami... Sve skupa desetak predstava, a prva je bila Romeo i Julija u HNK. S lutkama na sceni sam se prvi put našla u maloj ulozi u predstavi Jaje – kaže Lara i ističe da se s lutkama za vrijeme studija susrela u maloj mjeri, tek na jednom kolegiju. – To je bilo jako zanimljivo iskustvo, potpuno drugačije. Nisi kao glumac eksponiran na pozornici, nego sve moraš prebaciti na lutku – prisjeća se ona.

Ansambl GKL-a odmah ju je osvojio pa nije imala dileme hoće li se po završetku fakulteta prijaviti na natječaj za stručno osposobljavanje u tom kazalištu. – Od prvoga susreta su me oduševili. To su predivni kolege, zajednica, kohezija, non-stop smo zajedno, uvijek je šala, smijeh... Prijatelji, skoro pa obitelj – ističe Lara, kojoj je potpora ansambla itekako puno značila s obzirom na to da rodbinu, što zbog udaljenosti, što zbog ubrzanog tempa i pretrpanog rasporeda, rijetko viđa.

Izrazito je zadovoljna i publikom koju GKL privlači. – Djeca su najdivnija publika – iskrena, prate, sve ubiru. Ako im se sviđa, super, a ako ne, to se vidi i osjeti. Oni me ponesu. Samo se sjetim kako je bilo kad sam i sama bila dijete. Na izvedbama me ta njihova energija ponese – kaže ona.

Stručno osposobljavanje bliži se kraju, ugovor vrijedi do kraja siječnja, a Lara prema toj mjeri ima podvojeno mišljenje. – S jedne je strane dobro, jer daje priliku za rad. Mnogo nas je na malenom području i nema mjesta gdje bi se svi mogli pokazati i dokazati svojim radom, i čovjek može upasti u zamku apatije i letargije. I sama se znam uhvatiti u takvim trenucima, ali se brzo izvučem iz toga. S druge strane, troškove života je, za osobu koja nije u roditeljskom domu, sa takvim primanjima realno jako teško pokriti. Sreća je što imam veliku podršku obitelji u svakom trenutku. Roditelji nam nisu u glumi, ali su prezadovoljni odabirom svoje djece. Nikad im ništa nije bilo teško, mislim da guštaju i više od nas – kaže Lara.

Što se tipova uloga tiče, željela bi se, kaže Lara, u svemu okušati, ali je više dramski tip. Jedna od najdražih scena na kojima je igrala u Splitu joj je Scena 55, gdje je nastupala u predstavi Djevojčice ne bi trebale igrati nogomet. Tamošnji joj intimni prostor omogućava intenzivnu komunikaciju između glumaca i publike, ali joj nije strano igrati ni ispred kamere. – Imala sam priliku zaigrati u dramskoj seriji Počivali u miru. Bilo je to predivno iskustvo a i zanima me taj tip medija: kraće dramske serije i filmovi, to mi je napeto. U Splitu su, nažalost, male i nikakve prilike za to, audicije su u Zagrebu.

Posljednjih godinu dana radi samo u GKL-u i ne želi još razmišljati, kaže, što će biti nakon isteka ugovora: u siječnju je čekaju još reprize predstava Did i repa i Moj prijatelj Mačkodlak. – Neka vrijeme pokaže svoje. Obećala sam si da se neću ničega bojati. Najgore što se može dogoditi je pauziranje... Ali previše volim glumu da bih si dopustila da ne radim – zaključuje Lara.


Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.