Krov za ideje mladih Šibenčana

Nedavno je u medijima odjeknula vijest da je Grad Šibenik udrugama mladih i za mlade dodijelio gradski prostor za kulturno-društveni centar, i to čitavu zgradu i na atraktivnoj lokaciji, što se pripadnicima civilnog društva u mnogim gradovima čini kao nedostižan san. Nažalost, priča je na terenu daleko od idealne – prostor nije uređen i zahtijeva dosta ulaganja a ni sanitarni čvor koji se grad obvezao urediti još nije u pogonu, dok je ugovorenih godinu dana korištenja već počelo otkucavati. Predstavnici organizacija ne kriju nezadovoljstvo što se Grad nije odlučio na dugoročniju podršku, ali im ta činjenica ne umanjuje optimizam dok planiraju zajedničko djelovanje.

U zgradi su nas dočekali članovi udruge Mladi u EU Marina Kalabrić i Vinko Livaković (njihove su uredske prostorije u građevinskim radovima), predsjednica udruge Ardura Nina Živković, koja također još nije preselila u prostor, te tajnik Šibenske udruge mladih ŠUM Ivan Buvinić, čiji je ured jedini opremljen. – Mi smo ovdje od devetog mjeseca. Ušli smo ilegalno u nadi da ćemo dobit prostor, uselili ured i počeli provoditi radionice – objašnjava Ivan. – Tada je već bio natječaj u pripremi – dodaje Nina.

Ivan kaže da prostor koji su do tada koristili nije bio adekvatan za pograme koje su željeli raditi. – Nismo mogli provoditi radionice, predavanja, tribine, rasprave, izložbe, koncerte... – nabraja on.

Nedostatak prostora kočio je rad

Mladi u EU do sada su djelovali u malenoj prostoriji koju su u smjenama dijelili sa Šibenskim potrošačem, što ih je, kažu, uvelike kočilo u djelovanju. – Prostorija koju smo dobili duplo je veća od one koju smo do sada koristili i možemo zaposliti još jednu osobu na program stručnog usavršavanja – kaže Vinko. – Sad će nas biti petero – dodaje Marina. Ona objašnjava da s udrugom ŠUM provode Klub mladih Enter, čiji je voditelj Ivan i, između ostalog, nedostajao im je prostor za klupske aktivnosti.

– Također, imat ćemo prostora za volontere jer mi sada djelujemo u šesnaestak kvadrata. Ni tamo nemamo riješen sanitarni – kaže Vinko. – Mi di dođemo nema WC-a – smije se Marina i dodaje: – Sve češće nas zovu ljudi da bi volontirali, a nismo ih imali gdje primiti, nemamo mjesta ni za stolicu im dati.

Prostor je udruzi Ardura otvorio mogućnost za širenje

I djelovanje udruge Ardura mijenjat će se iz temelja. – Bili smo bez ikakvog prostora, udruga je prijavljena na kućnu adresu mojih roditelja. Aktivnosti smo provodili u Caritasu, gdje radim. Nismo imali nikakve šanse da na projektima zaposlimo neku osobu, tako da nama ovaj prostor otvara jedna potpuno nova vrata za širenje udruge. Pitali smo prije prostor od Grada pa su nam nudili da se kod nekoga uselimo, ali nismo našli nekoga tko bi nas primio, pa smo odustali – prepričava Nina i ističe da je zabrinuta za zatvaranje financijske konstrukcije ove godine. Naime, nije planirala sredstva za ulaganje u prostor.

Udruge zgradu moraju dovesti u upotrebljivo stanje

Grad je obećao uložiti 50 tisuća kuna za radove na zgradi: 40 za sanitarni čvor i 10 za materijal (novci za materijal još nisu dodijeljeni) – a na udrugama je da dovedu objekt u upotrebljivo stanje. U ovoj godini vremena imaju isključivo za kozmetičke zahvate budući da na zgradi, koju je dugo vremena koristila uprava TEF-a, a jedno vrijeme je poslužila i za smještaj radnicma na gradilištu, ima dosta elemenata koje bi trebalo sanirati. – Fasada je očajna, prozori na sjevernoj strani se tresu na buri, gips ploče nisu dobro pospajane... – nabraja Nina.

Prizemlje, objašnjava Ivan, ni ne ulazi u ugovor jer je to prostor koji trenutno komunalni redari koriste kao skladište, a Grad ne može izdvojiti sredstva za uređenje. – Osnovno je bilo da udruge imaju prostor za urede i zajedničke prostorije tako da mogu nastaviti provoditi aktivnosti, a donji prostor je trebao biti koncertni i sportsko-rekreacijski, tako da udruge mogu raditi i bez toga za prvu ruku – kaže Ivan.

Razmišljalo se i o daljnjem financiranju – napravljen je cjenik za korištenje zajedničkih prostorija i ureda koji će se moći iznajmljivati firmama, udrugama i privatnim osobama, a novci koji se na taj način prikupe idu Gradu, koji će prikupljeni iznos ulagati u zgradu. – Ideja je da bude samofinancirano – kaže Marina.

Prednosti i nedostaci narančaste zgrade

Sama lokacija ima svojih prednosti i nedostataka, kako se uzme. – Dislocirano je ako ćemo gledat centar grada. Treba 20 minuta od Kalelarge, šta je dosta za Šibenik – smatra Vinko, dok Ivan tvrdi da je lokacija savršena. – Nema stambenih prostora u krugu od 150-200 metara i moš radit buku do jedanaest-ponoć i nećeš nikome smetat. Da smo u centru, ne bi to ništa mogli izvest jer su u blizini stambene zgrade. Ovaj prostor omogućava i da se napravi urbani vrt , blizu je i plaža Banj – pravo okruženje za rast i napredak – uvjeren je Ivan. – Naše aktivnosti uključuju više predavanja pa je to možda za početak nezgodno, ali mislim da, kada se pročuje za prostor, ljudima neće bit problem doći. Ovdje je planirano da bude sve na jednom mjestu, da svatko pronađe nešto za sebe – dodaje Marina.

Korisnici su Ardurinih aktivnosti djeca i njihovi roditelj, kojima je važno da imaju parking, kaže Nina. – Ako se mogu parkirat uz prostor, sve im je super. Što se tiče djece, mislim da je za njih još uvijek opasno – nema ograde – ali dolazit će u pratnji odrasle osobe, pobrinut ćemo se za to.

Na probnom roku

Šibenik je u posljednje vrijeme doživio turistički bum, a Narančasta zgada nalazi se iznad jedine gradske plaže, na izrazito atraktivnoj lokaciji u vlasništvu gradske firme, čega su trenutni najmoprimci itekako svjesni. – Postoji mogućnost da će oni teren danas-sutra prodat nekome, jer ovo je veliki turistički potencijal – realan je Vinko.

– Mi se kroz godinu dana trebamo pokazat, da napravimo nešto što funkcionira i privlači ljude, i nakon toga oni mogu produžit ugovor, s time da će dodat stavku da ako prodaju zgradu kupci moraju nama osigurat adekvatan prostor za djelovanje – ovo je kao neki probni rok – konstatira Nina.

Šibenik ima brojne prostore s potencijalom za korištenje

U Šibeniku potencijalnih prostora za rad udruga ne nedostaje: osim starog kina, tu je i čak 21 vojna nekretnina koju je MORH proglasio neprespektivnim za upravljanje. – Šibenik ima brdo potencijalnih prostora, bile su u planu akcije skvotiranja vojarni dok nije krenula priča sa ovim prostorom – kaže Ivan i dodaje: – Znali su oni za te potrebe već odavno, petnaest godina im ljudi sidaju na glavu da triba dat prostor. Mislim da ih je potaknulo povećanje broja festivala. Ma može pozadinska priča bit i ubiranje nekih poena.

– Bez obzira na sve, prostor za nas otvara mogućnosti, i šteta je ne iskoristiti potencijal, koja god pozadina bila – ističe Nina. – Jednom kad ti daju prostor, možeš zaposlit ljude a onda imaš i više argumenata da ga zadržiš.

Službeno otvorenje predviđeno za travanj

Na natječaj za korištenje zgrade mogle su se prijaviti udruge mladih ili udruge za mlade koje djeluju u kulturi ili sportu a, osim udruga Ardura, Mladi u EU i ŠUM, Narančastu će zgradu korisititi i sportska udruga Forza ŠI te Savjet mladih grada Šibenika.

Osim uredskih i zajedničkih prostorija te kuhinje, u planu su još Infoshop, Freeshop, te prostorije za probe i glazbeni studio na međukatu.

Hala se planira podijeliti u dva dijela – koncertni i sportsko rekreacijski, a po planu sportskog dijela trebala bi bit jedna umjetna stijena unutar zgrade i jedna na fasadi. – Kad se počea stvarat ovaj prostor, nismo ga krenuli osmišljavat prema nekim postojećim primjerima. Mi ne možemo ovdje kao Attack radit koncerte i partije do 5 ujutro, po kućnom redu ne smi se niti unosit alkohol niti pušiti. WC će bit tek na katu, pa će i to trebat rješavat. Ovo je jedna malo drugačija, amo reć finija priča. U trenutnoj fazi nismo u mogućnosti raditi svirke, no sve ovisi o tome kako će se situacija razvijat dalje pa možda i dođe do toga... – nada se Ivan.

Do sada je, ističe on, provedeno nekoliko volonterskih akcija i odaziv je bio dobar. Konačno uređenje i otvaranje predviđaju početkom travnja.

Liti je super, a zima je aj bog

Šibenik se u posljednjih nekoliko godina profilirao u grad šušura, mnogih festivala, ali ni njegovi građani nisu imuni na općepoznatu dalmatinsku boljku – zimu. – Liti je super, u jednom je momentu bilo šest festivala u jednom danu, al zima je aj bog – slikovit je Ivan. – Grad i nije nešto aktivan ako ćemo iskreno. Nema mista za radit koncerte, nema prostora za kulturne programe nigdi u gradu, osim ovoga sada šta smo dobili.

– Bilo bi zanilmjivo provest u Šibeniku anketu šta mlade smeta, ali ne znam kome bi se dalo pričat o tome, to je isto problem – dodaje on. – Tribalo bi u kafićima to radit, kod nas nikakve knjižnice, tribine ne pale, nego treba otić tamo di ljudi izlaze i uhvatit ih nespremne – smatra Nina.

Dosta je veliki problem i što jedne široke dobne skupine mladih u gradu jednostavno – nema. – Svi koji završe srednju odu iz grada na fakultet, i u Šibeniku nema te skupine mladih od 18 do 23 godine, a i ne vrate se svi sa studija. Nema šta privuć mlade da ostanu ovdje, ne možeš završit neki faks koji nije turistički, a bez faksa ne možeš praktički ni radit, tako da skoro svi odu studirat – objašnjava Ivan zašto je većina aktivnosti namijenjena upravo srednjoškolcima koje je teško zainteresirati i pokrenuti.

– Znaš sve ljude koje su u điru i koje će aktivnosti koga privuć. Treba privuć nove mlade koji ne rade ništa, zainteresirat ih da dođu u prostor, nađu nešto za sebe a i da sami mogu ponuditi nešto, to je cilj. Treba privuć nove korisnike da bi oni donosili nove ideje i kreirali nove sadržaje – naglašava on.

I Nina dijeli isto iskustvo i probleme. – Ljudima u Šibeniku treba dugo vremena da prepoznaju da nešto valja, ali kad skuže onda je to to. Ali početak je težak... mi smo tili odustat 1000 puta. Sjećam se naših prvih edukacija za volontere, doslovno sam trebala molit ljude da dođu.


Šibenik se budi, ali...

Osim po festivalima, Šibenik se istaknuo i privlačenjem novaca iz EU fondova kojima su financirani komunalni i infrastrukturni zahvati, koji su uvelike doprinjeli povećanju kvalitete života građana.

– Otkako je Društvo Juraj Dalmatinac pokrenulo ulaganje u tvrđave, plažu, ko da se probudila nada za prosperitet. Ljudi i dalje žugaju, ali stvarno osjećam da se stvari mijenjaju. Mislim da ima veze i sa politikom, vjerojatno ima par ljudi koji znaju pisat projekte i rade na tome pa povuku – kaže Nina.

– Dobili smo šetnicu, sredili tvrđavu, počeli sređivat drugu tvrđavu, dobili plažu, dio luke se uredio... – nabraja Vinko. – Čini mi se da se u posljednje vrijeme Šibenik dosta okrenio prema svijetu, otvorio se, i to nekako rapidno, u dvi tri godine – kaže Marina.

Svi se slažu da nisu ni imali turizam u gradu do Terranea, a sada su dobili raspršeni hotel koji upućuje turiste u apartmane u gradu pošto baš i nemaju primjerenog hotelskog kapaciteta. No i bez apartmanizacije jezgra grada pokazuje negativne trendove koje su iskusili mnogi dalmatinski gradovi.

– Moraju smislit način za revitalizaciju gradske jezgre, živim tamo i to je stvarno tužno. Kroz jutro još nekako, dok su ljudi na marendi, ali od pet popodne ništa. Dućani su propali, male galerijice nemaju za koga raditi preko zime. Zamjenik gradonačelnika tvrdi da je glavni problem parking, jer je u trgovačkim centrima besplatan, ali mislim da to nije osnovni problem – i kad nisam živila u centru uvik sam išla pješke u grad – kaže Nina koja smatra da u centru treba ponuditi više raznovrsnog sadržaja i privući Šibenčane da se vrate u jezgru.


Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.