Kome su mladi na programu

Rijetki su trenuci kada se političari nastoje približiti mladima. Pogađate, najčešće se događaju u predizborno vrijeme, najbolje pogodno za obećanja. Jedan od takvih trenutaka zabilježen je 30. listopada, kada je Mreža mladih Hrvatske organizirala debatu odnosno predizborno sučeljavanje Mladi na programu s predstavnicima i predstavnicama političkih stranaka i kandidacijskih lista, s ciljem pružanja točnih i nepristranih informacija o izborima, posebno o zastupljenosti projekata u programima stranaka koji bi poboljšali položaj mladih u hrvatskom društvu. Najvažnije teme bile su obrazovanje, zapošljavanje i socijalna prava mladih.

U prvom dijelu glavno pitanje bilo je kako stručna praksa doprinosi rješavanju problema nezaposlenosti mladih. Po Anti Lučiću, predstavniku Mosta nezavisnih lista, glavni problem je ogromna državna birokracija koja siše raspoloživa sredstva kako bi platila uhljebe:
- Praksa da, ali ne ovakva jer stvara nezapošljive kadrove i daje poduzetnicima novac s kojima bi oni trebali plaćati svoje zaposlenike.

Na konkretno pitanje moderatora tribine vezano uz mjeru stručnog osposobljavanja i stavljanja stručne prakse unutar obrazovanja, Maja Sporiš (SDP), zamjenica ministrice socijalne politike i mladih, izrazila je svoje neslaganje jer se praksa za vrijeme obrazovanja ne može na pravi način obaviti:
- Smisao te mjere je da se mladu osobu približi svijetu rada, da vidi što je konkretan rad u tvrtki. Na kraju jednogodišnjeg vježbeništva u državnoj upravi imate državni stručni ispit gdje savladavate one akte koji su vam potrebni za rad- istaknula je zamjenica te naglasila da je nužno uskladiti potrebe tržišta rada sa sustavom obrazovanja.

Željko Jurković (HSS) smatra da je upravo stručna praksa za vrijeme obrazovanja najpotrebnija jer je sada situacija da za 5 različitih poslova treba 5 usavršavanja da bi mogli raditi:
- Problem je što nam inženjeri izlaze iz obrazovanja koji ne znaju svoj posao u struci. Dok jedan građevinar ne stane u blato, ne može razumjeti svoj posao – kazao je i da bi trebao postojati organ koji bi kontrolirao mjeru stručnog osposobljavanja, tj. kuhaju li se kave ili se stvarno radi posao.

Goran Beus Richembergh (HNS) tvrdi da su visoka privatna učilišta svojim studentima osigurala čitav niz mogućnosti za stručna usavršavanja i osposobljavanja, dok državna sveučilišta nude daleko od toga, katkada i ništa:
- Najgora situacija je u strukovnom obrazovanju koje bi trebalo stvarati gotove majstore odmah spremne za tržište rada. Imamo situaciju da nam kuhari uče čistiti ribu na plastičnim modelima. Kako bismo to promijenili, trebamo napraviti reformu cjelokupnog obrazovanja i prilagodbu obrazovne strukture potrebama gospodarstva. Suludo je da se proizvode neka zanimanja koja više nisu nigdje zapošljiva.

Upitan za primanje naknade tijekom stručne prakse, predstavnik stranke Hrvatska zora Nikola Kovač odgovorio je da bi troškove, ako bi ih bilo, trebao snositi poslodavac što bi mu se omogućilo poreznim olakšicama jer ni za državu ni za poduzetništvo nije dobro da proračun financira praksu:
-Treba nam pomlađivanje javne uprave jer mlada generacija ima znanja informatike i stranih jezika što bi pridonijelo efikasnosti javne uprave, a to je veći problem od njene glomaznosti - dodao je.

Netko se napokon sjetio glasno reći da treba razlikovati stručnu praksu i stručno osposobljavanje: Ivan Buljan (ORaH) fokusirao se na praksu koja je unutar obrazovnog sustava i nije još uvijek riješena:
- Za sve kvalifikacije s kojima se izlazi na tržište rada treba definirati intenzitet, trajanje i kompetencije koje se stječu praksom. To bi radili nastavnici u suradnji s gospodarstvenicima kroz postojeća tijela u ministarstvu – naglašava uz napomenu kako se praksa ne bi plaćala nego bi bila kao još jedan predmet unutar obrazovnog procesa.

Lučić iz Mosta, inače poduzetnik, ne vidi razlog zašto bi se moralo sve birokratizirati i jasno odrediti granicu između prakse i osposobljavanja jer je tržište glavni sudac koga će se zaposliti i kako, te tko ima kakve vještine, potpuno u duhu neoliberalnog kapitalizma. Ističe da nisu sva područja djelovanja i kompetencije iste:
- Tržišna ekonomija nije zvijer. Koncipirana je da na prirodan način ima mjesta za apsolutno sve dokle god je ljudska kompetencija na vrhu. Prije svega se trebamo usmjeriti na izgradnju vještina kod mladih. Zato smo tu gdje jesmo jer se država upleće nama u realnom sektoru i govori koga bismo na koji način trebali zaposliti. Time se ubija rast i svi prirodni te ekonomski zakoni.

Ivica Puljak iz stranke Pametno upozorava na reformu kurikuluma i dosadašnju praksu političara koji govore da će sutra nešto promijeniti:
-To je cijeli jedan proces koji uključuje puno stručnjaka i mi političari se ne bi trebali miješati već ga samo nadzirati i omogućiti stručnjacima da oni definiraju što se treba raditi.

Stranka Za grad također podržava trenutnu kurikularnu reformu koja je više usmjerena na praksu, a njena predstavnica Iva Kvakić spomenula je birokratizaciju obrazovnog sustava:
-Nastavnici su opterećeni birokratskim procedurama, ima jako puno njih koji žele raditi s djecom, ali jednostavno nemaju vremena.

Naši političari bili su homogeniji oko socijalnih prava mladih, točnije oko financija - primanja naknade za vrijeme nezaposlenosti gdje čak pet predstavnika stranaka ima stav da se ta mjera ne bi trebala uvesti. Naime, Mreža mladih Hrvatske predložila je da se uvedu naknade od 50 % minimalca u trajanju od 4 mjeseca (zbog Garancije za mlade koja predviđa u tom roku pronalazak posla za mladu osobu) za mlade nezaposlene bez radnog iskustva nakon školovanja. Prema Richemberghu, zbog nedovoljno novaca u proračunu to ne bi bilo izvedivo, na što se iz publike javio Karlo Kralj iz Mreže mladih Hrvatske te pitako kako je onda bilo novaca za nabavu haubica za vojni mimohod.

Dok iz Hrvatske zore i stranke Za grad smatraju da je to diskriminacija nasuprot onima koji izgube posao pa mogu primati naknadu, Buljan iz ORaH-a smatra da je to pozitivna mjera, ali naglasak ipak stavlja na zapošljavanje mladih, kao i ostali sudionici koji glavnu prepreku za uvođenje naknade navode manjak sredstava u proračunu i neaktivnost odredbe jer se njome ne stvaraju nove vrijednosti već samo kratkoročno pomaže. Puljak (Pametno) je istaknuo važnost drugih mjera, ali dugoročnijih koje bi dovele do nastavka obrazovanja, posla, vježbeništva:
- Ono za što se zalažemo je da budemo puno aktivniji u osmišljavanju mjera koje će mladima omogućiti da samostalno nađu posao ili da ga sami kreiraju, da razvijaju poduzetnički i inovacijski duh od srednje škole, da ih učimo kako im nitko neće pomoći nego sami sebi. Tako bi postali aktivni sudionici u društvu, a ne da im društvo pomaže do tko zna koje godine. Što to znači biti aktivniji u osmišljavanju, ostaje nejasno. 

Po svemu sudeći, političari ne uočavaju licemjerje koje proizlazi iz činjenice da istovremeno lamentiraju zbog odlaska mladih iz Hrvatske a kad bi ih trebalo financijski pomoći, onda misle da mladi trebaju pomoći sami sebi.

Iako nismo čuli konkretne korake kako riješiti probleme mladih, ton sučeljavanja bio je usmjeren na provedbu dubinskih reformi više segmenata u društvu koje bi konačno nama mladima dale alate za stvaranje vlastite budućnosti i slobodno djelovanje, ali i vjeru u naše sposobnosti i odgovornost što svakako imamo, ali nam često ne daju da ih iskažemo.

Predstavnika najveće opozicijske stranke - Hrvatske demokratske zajednice - nije bilo, unatoč nekoliko poziva Mreže mladih. Valjda ih je mahanje zastavama i razorno domoljublje toliko umorilo da nisu smogli snage doći na debatu o društvenoj skupini koju kriza najviše pogađa. No, gledajmo to s vedrije strane: bar su time jasno dali do znanja kakav je njihov stav prema mladima.

Debata se u potpunosti može pogledati u videu koji je snimio Blank_filmski inkubator.