Kome smeta reforma školstva?

Voljeli je ili ne, imali od nje traume ili lijepe uspomene, škola je sastavni dio našeg života. Uloga škole jest da učeniku omogući stjecanje znanja, vještina, stavova i navika potrebnih za život i rad. Škola je odskočna daska, priprema za život i buduće životne situacije. Ona je tu da nam pomogne da se razvijemo u cjelovitu, sposobnu i odgovornu osobu koja će konce vlastitog života držati u vlastitim rukama.

Škola je, prema svojoj osnovnoj definiciji, dužna osigurati kontinuirani razvoj učenika kao duhovnog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. Pričajući o školi, učiteljici života, možete li se sjetiti lekcija koje ste u petom ili sedmom razredu osnovne škole učili iz geografije, povijesti ili kemije? Sjećate li se lektira iz prvog srednje? Jeste li se u nekom liku, tada ili kasnije u životu, prepoznali?

Koliko vas je dobro škola pripremila za život?

Koliko vas je škola dobro pripremila za život? Jesu li vas goleme lekcije iz biologije naučile sve o očuvanju zdravlja? Koliko vam je općenito gradivo što ste ga usvajali u osnovnoj i srednjoj školi bilo primjenjivo? Za koliko lekcija iz glazbenog ili vjeronauka možete reći da su bile jako korisne? Znate li obrađivati zemlju? Dignuti kredit? Krenuti u samostalni biznis? Znate li sve o spolnim bolestima, kako ih prevenirati ili liječiti? Jeste li naučeno gradivo iz psihologije primijenili u tinejdžerskim danima ili stresnim životnim razdobljima? Jeste li tijekom svog školovanja stekli realnu, jasnu i preciznu sliku posla koji danas radite ili koji biste jednom željeli raditi?

Znate li po kojoj su osnovi neki pojedinci i društvene grupe diskriminirani i tko je za to kriv? Poznajete li svoja osnovna ljudska prava, znate li kako ih ostvariti? Znate li kakva je politička situacija u društvu i kako ona utječe na vaše živote, i, bolje pitanje – znate li možete li je promijeniti? Znate li koji utjecaj mediji imaju na vas? Ili loši međuljudski odnosi? Možete li prepoznati manipulaciju i nametanje nečijih interesa, znate li reagirati? Znate li kako kvalitetno, sistematično učiti, kako upamtiti?

Reforma: prema primjenjivom znanju

Kurikularna reforma cjelovit je i sustavan plan promjene školstva a započelo ga je prije više od godinu dana preko 400 stručnjaka iz područja obrazovanja, školstva, znanosti. Ekspertna skupina mjesecima ulaže golem trud pretočen u 50-ak dokumenata; cjelovitih, razrađenih, konkretnih i detaljnih. Dokumenti su kurikulumi, smjernice, ključne stvari prema kojima bi se gradila nova škola, novo obrazovanje.

Reforma je zacrtala mnoge promjene, sistematične i detaljne, no postoje neke ključne, glavne odrednice koje bi bile novost u školovanju. Ideja od koje se polazi i cilj do kojega se namjerava stići jest postavljanje učenika u središte odgojno-obrazovnog procesa. Nastava ne smije biti sama sebi svrha, niti učenje usmjereno kvantitativnim rezultatima, pri čemu su metode učenja vječno iste, okamenjene, zaustavljene u prostoru i vremenu. Nastava je, u novom školstvu, usmjerena prema ishodima učenja; potrebno je u nastavnom procesu jasno postaviti cilj koji mora biti svrhovit, smislen, primjenjiv. Prenošenje znanja, kao i zacrtani rezultati, prilagođavaju se individualnim učeničkim potrebama, ali i mogućnostima. Ovakva prilagodba i individualiziranost školskog sustava dopušta učenicima da svoje potencijale i talente razvijaju i usmjeravaju te da istovremeno ne moraju svi biti eksperti u matematici, znati crtati, biti budući znanstvenici.

Fokus na kreativnost i kritičko razmišljanje

Reforma školstva postavlja mnogo veći fokus na aktivnost učenika, zalaganje tijekom nastave, trud koji se primjećuje i vrednuje, ne samo na poznavanje zadane materije. Također, gradivo bi se smanjilo; umjesto gomila i gomila informacija koje se zaborave čim se dobije ocjena, znanje koje bi se po novim kurikulumima steklo usmjereno je na praktične, konkretne vještine i sposobnosti. Općenito, novi kurikulum donio bi više prakse u školama, više izvannastavnih aktivnosti, terenskog rada, istraživačkog rada i projektne nastave, kao i, za strukovne škole, direktnog osposobljavanja za posao. Jedna od ključnih stvari reforme jest i kreativnost; previđena je veća upotreba kreativnosti, mašte u nastavi, izvođenju nastave, stjecanju i primjeni znanja.

Cilj reforme jest stvoriti učenike koji promišljaju, koji kritički razmišljaju, usmjeravati potencijale i talente ka njihovom ostvarenju, educirati nastavnike i stručno osoblje, uključiti više i češće roditelje u interakciju učenik-škola te prilagoditi gradivo, kao i ishode učenja kapacitetima ali i interesima učenika.

Je li reforma Sizifov posao?

Nakon više od godine dana rada, reforma je spremna na eksperimentalni ulazak u škole. No, je li sve Sizifov posao? Prema dosadašnjim saznanjima reforma bi u školu trebala ući ove godine, ali eksperimentalno, bez sredstava, bez edukacija, bez resursa. Ne postoji nikakav budžet za nju niti će se povući sredstva iz EU fondova. Hoće li reforma opstati?

Kome smetaju samostalni mladi koji razmišljaju?

Što stoji na putu ka ostvarenju kurikularne reforme? Tko bi mogao reći glasno i beskompromisno Ne? Kome bi i zašto smetali budući naraštaji koji promišljaju kritički, koji dovode u pitanje svaku istinu? Kome bi smetali individualci koji jasno poznaju svoja osnovna ljudska prava, kao i socijalna, građanska, politička? Tko se buni protiv mladih ljudi koji će biti osposobljeni praktičnim vještinama i znanjima? Tko stoji na putu mladim umovima svjesnim kako društvo funkcionira, tko i zašto štiti svoje interese? Kome ne ide u prilog razvoj učenika u svjesne, samostalne i odgovorne osobe koje poznaju svoju ulogu u svojoj okolini i koji su osnaženi za aktivno djelovanje u društvenom, kulturnom, ekonomskom i političkom životu?

Kome smeta generacija neopterećena ideološkim podjelama?

Pitam se, nadalje, kome bi na žulj stala generacija koja je neopterećena ideološkim podjelama i niskim strastima, koja ne djeluje iz obijesti ni straha, koja upozna druge nacije, kulture i religije prije nego o njima donosi sud? Kome bi smetalo hrvatsko društvo u kojem čovjek nije rob nametnutih identiteta lijevo ili desno, homo ili hetero, Splićanin ili vlaj, katolik ili ateist?

Ova retorička pitanja na neki su način odgovor na situaciju koja se događa, na stavljanje reforme školstva u sporedni plan, jer za nju možda ipak nema novaca, nema vremena? Znate li tko bi i zašto rekao Ne budućim naraštajima kojima se ne može manipulirati?

Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.