Kome idu naši novci?
Dok država grca u dugovima, sportski se savezi ponašaju kao pijani milijarderi... Jasno je da se ne možemo nositi s bogatim sportskim supersilama, ali da nas u skijaškom trčanju pobjeđuju afrički predstavnici još je teže očekivati.
Potaknut presudom bivšem premijeru Sanaderu kojom se nalaže da sav nelegalno stečeni novac vrati u državni proračun, pali su mi na pamet ljudi koji su državni proračun oštetili, a novce koje su uzeli nikad neće vratiti. Puno ste puta za vrijeme trajanja Olimpijskih igara, bilo ljetnih, bilo zimskih, na kraju sportskog dijela vijesti čuli neko vama nepoznato ime i informaciju da je nositelj/ica tog imena osvojio/la pedeset i deveto mjesto u konkurenciji šezdeset i jednog natjecatelja. Tko su ti ljudi i zašto im se financiraju izleti po najpopularnijim destinacijama svijeta?
Dok država grca u dugovima, a svakog dana na burzi rada završi sve više ljudi, sportski se savezi ponašaju kao pijani milijarderi i financiraju odlazak sportaša bez ijednog značajnog rezultata na planetarno popularna natjecanja, i sve to uz blagoslov države. Tri stotine i pedeset tisuća kuna (350000 kn) potrošeno je za pripreme Dalibora Šamšala, skijaša iz Rijeke koji je u desetogodišnjoj profesionalnoj karijeri jednom ušao među osvajače bodova u Svjetskom kupu, a na Olimpijskim igrama uspio je ostvariti višegodišnji san i konačno dovršiti dvije vožnje bez izlijetanja. Sa sedam (7) sekundi zaostatka.
Pensilvanijski biskup Ethelbert Talbot 1908. godine rekao je Važno je sudjelovati, a ne pobijediti, ali problem nastaje kada se to predoslovno shvati. Jasno je da se ne možemo nositi sa bogatim sportskim supersilama, ali da nas u skijaškom trčanju pobjeđuju afrički predstavnici još je teže očekivati. Ali našim nordijskim skijašima je i to uspjelo. I dok se prave veliki rezovi u školstvu i zdravstvu, sportskim turistima plaćaju se pripreme iz državnog proračuna, kao i putovanja i oprema te sve što ide uz to. Sve zato da bi osvojili sjajno pedeset i deveto mjesto u konkurenciji šezdeset i jednog natjecatelja.
Ali kao i sve bitno, u Hrvatskoj će i ovo proći nezamijećeno. Sportski turisti i dalje će putovati svijetom na račun građana, razni sportski djelatnici i promicatelji sporta i dalje će se bogatiti, a oni koji to sve financiraju opet će čuti ime nekog njima nepoznatog sportaša pri kraju sportskog dijela vijesti, maštajući o tom kako će jednom imati posao i kako će si od zarađene plaće moći priuštiti dva tjedna odmora na nekoj od najzanimljivijih svjetskih destinacija.