Kockanje je samo zabava?!

Povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti, koji se obilježava od 15. studenog do 15. prosinica, dr. Željka Karin iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo održala je u Info zoni edukativno predavanje Ovisnost o kockanju. Iako je dugo vremena kockanje podrazumijevalo odlazak u kasina, a priče o ovisnicima o kockanju bile su rezervirane uglavnom za filmove iz Las Vegasa ili Atlantic Citya, dr. Karin fokusirala se na klađenje koje svakako spada u domenu kockanja i koje nije ništa manje ozbiljan problem.

Zabava prerasta u naviku a navika u ovisnost

Mračni prostori kockarnica, iz kojih u rane jutarnje sate izlaze zombiji praznih džepova, bili su uvijek dovoljno rijetki, ili dovoljno neprimijećeni od većine, da bi se oko njih dizala prevelika prašina. Problem je poprimio divovske razmjere kada su kladionice niknule kao gljive poslije kiše, kada se u svakodnevnicu postepeno ušuljala navika sitnih oklada uplaćivanja tiketa. Drugim riječima - u onom trenutku kada je kocka izašla na ulice i postala dostupna svima.

To je samo zabava, klađenje je bezopasno – najčešća je replika zaljubljenika u kladionice te najveća zabluda o kockanju jer ova zabava vrlo lako preraste u naviku a navika u ovisnost – upozorila je dr. Karin.

Psihološki okidač za ovisnost počinje već pri prvom i ključnom osjećaju koji privuče klađenju, tj. kockanju – osjećaj uzbuđenja pri pomisli da možeš osvojiti novac. Za taj je osjećaj kriv hormon dopamin, često zvan i hormon euforije. Ovaj neurotransmiter u mozgu kemijskim je sastavom najsličniji adrenalinu i apsolutno je kriv za trenutni osjećaj zadovoljstva i uzbuđenja te je zajednički element svih ovisnosti. Svi se volimo dobro osjećati, u tome nema ništa loše - promislit će mnogi, i baš u tome jest stvar – taj je dobri osjećaj trenutan. Vrlo brzo nakon što uzbuđenje izblijedi, javlja se potreba za ponavljanjem osjećaja, u ovom slučaju potreba za ponovnim klađenjem. I tu priča krene.

Na posuđeni novac idu kamate, na kašnjenje još kamata, a na vrata kamatari - u raljama kocke završe i obitelj i prijatelji

Neohodni je akter priče novac. - Srednjoškolci koji u kladionicama provode svoje slobodno vrijeme najprije troše mali iznos novca na klađenje. Ako im se koji put sreća nasmiješi, javlja se želja za većom uplatom, jer bi to moglo pretpostaviti i veći dobitak. Nerijetko se događa da mladi posežu za raznim metodama u pronalasku novaca, ne jede se marenda, krade se iz takujina – priča dr. Karin. Ubrzo postojeći prihodi novca prestaju biti dovoljni. U potrazi za brzim stjecanjem veće svote novca dolazi se do jednostavnog rješenja - posudba. Ispred kockarnica i kladionica stoje momci, tipovi dobre ruke i velikog srca koji vrlo rado posuđuju novac za klađenje, zauzvrat traže samo potpisivanje bezazlenog papira koji garantira vraćanje duga. Bezazleni komad papira počinje ubrzo ličiti na ugovor s vragom; na posuđeni novac idu kamate, na kašnjenje još kamata, a na vrata kamatari. Ovu je situaciju dr. Karin navela kao samo jedan od primjera kako bezopasna igra prijeđe u problem koji se ne tiče više samo pojedinca. U ralje kocke upada cijela obitelj, prijatelji, okolina.

Kod ovisnosti o kockanju nema evidentnih tjelesnih promjena, ali ovisnici se liječe istim metodama

No, kocka nije samo financijski problem. Kao i bilo koja druga ovisnost, ovisnost o kockanju ima ozbiljne i opasne posljedice za ljudsku psihu. - Osoba koja ima problem s kockanjem počinje gubiti kontrolu nad svojim životom, ima česte promjene i poremećaje u ponašanju, manjak samopouzdanja, javlja se agresivnost, ljutnja, hiperaktivnost, izražena nerealnost, antisocijalni poremećaj i nezadovoljstvo. Čest osjećaj kod ovisnika o kockanju jest anksioznost, kao i strah, a nerijetko se javljaju i suicidalne misli- ističe dr. Karin.

Stav mnogih da ovisnost o kockanju nije ni izbliza strašna kao ovisnost o npr. drogama utemeljen je na činjenici da kod ovisnosti o kockanju nema evidentnih tjelesnih promjena. No, pojašnjava dr. Karin, kada se osoba pokušava osloboditi navike kockanja, odnosno kada je u fazi apstinencije, tijelo doživljava jednake promjene i posljedice kao kod bilo kojeg drugog ovisnika, kao i snažnu potrebu za ponovnim kockanjem. Ovisnici o kockanju čak se i liječe istim metodama – odlaze u komune gdje su prisiljeni određeno vrijeme biti daleko od kladionica, kockarnica, kao i društva kraj kojeg bi lako ponovno prokockali.

Najprije osoba treba postati svjesna i priznati sebi da ima problem

Dodatni problem ovisnosti o kockanju jest što ona rijetko dolazi sama. Većina ovisnika, kada postanu svjesni problema, pokušava onaj trenutni osjećaj zadovoljstva pronaći na druge načine, alkoholom ili drogama što najčešće završi još jednom problematičnom navikom i ovisnošću. Rješenje je, smatra dr. Karin, u prevenciji ovisnosti, u kontinuiranom osvještavanju i educiranju, pričanju o problemu, kao i liječenju. No najprije osoba treba postati svjesna i priznati sebi da ima problem.
Čovjek oduvijek ima potrebu da okuša svoju sreću, da na brz i lagan način namakne novac. Oduvijek postoji potreba da pobijedimo statistiku, da pobijedimo stroj ili sustav. Ali činjenica je da najmanje odigranih partija pobjeđujemo mi sami, a ako nismo svjesni u što se upuštamo, može nam se dogoditi da, uz prevelike uloge, izgubimo najbitniju partiju – onu životnu.

230 tisuća Hrvata problematični su kockari - potraži pomoć za sebe ili za drugog

Statistika pokazuje da je u Hrvatskoj kockanje poprimilo epidemiološke razmjere. Preko milijun Hrvata povremeno kocka, 230 tisuća problematični su kockari a čak 50 tisuća patološki.

Ako ti imaš problem s kockanjem, ili netko tebi drag, možeš se javiti na [email protected], Savjetovalište školske i sveučilišne medicine (Omiška 27 021 315 957)