Klub preimenujte u KKK Split
U društvu u kojem ljudi ostaju bez posla, hrane se nagnuti nad smeće, splitskim gradskim vijećnicima sasvim je u redu što pojedinac prima bezobrazno velike novce iz gradske blagajne – jer on je, eto, Žuti. A tko smo mi, gospodo Vijećnici?
Iako sam posljednji put košarkašku utakmicu pogledao u devedesetima, u zlatno doba Chicago Bullsa, kad je za navedeni klub igrao i Toni Kukoč, ipak sam u srijedu 25.9.2013. s velikim zanimanjem pratio medijske izvještaje s tematske sjednice splitskog Gradskog vijeća na kojoj se govorilo o stanju i sudbini Košarkaškog kluba Split.
Nije Toni Kukoč jedino veliko ime koje je iznjedrio splitski klub i koje je iz Splita krenulo u svijet najvećih. Značaj ovom klubu svakako uvećava i veliki broj iznimno vrijednih osvojenih trofeja. Nije zgorega podsjetiti ni da su devedesetih godina prošlog stoljeća Žuti bili na tronu Europe i nitko ih nije mogao skinuti. Slavna je prošlost splitskog kluba.
A onda je počeo rat i stvari su se u cijeloj državi, tako i u sportu, promijenile. Od pojedinaca i organiziranih pojedinaca koji su u dugogodišnjem kriminalnom djelovanju na sve strane izvlačili financijsku korist -posljedice toga osjećaju se i danas - uz mnoge tvrtke nije bio pošteđen ni sport. A kao žrtva sveopćeg lošeg stanja u splitskom je gradskom blagu, evo naposljetku, osvanuo i Košarkaški klub Split.
No, nije mi namjera pjevati žalopojke i busati se u prsa tvrdeći da pod svaku cijenu treba spasiti klub koji je prije više od dvadeset godina bio uspješan u Europi, već ću se osvrnuti na ono što mi je na rečenoj tematskoj sjednici Gradskog vijeća posebno zapelo u uhu i smeta mi do danas.
Naime, govoreći o stanju u klubu, predsjednik Košarkaškog kluba Split, gospodin Mislav Lović, iznio je pred splitskim vijećnicima među ostalim i podatak da su prošle sezone tri igrača imala mjesečnu plaću od preko 40 000 kuna, a da u ovoj sezoni (pohvalio se smanjenjem) klub ima dva igrača s mjesečnom plaćom od preko 30 000 kuna. Pročitao sam više puta navedene retke bivajući uvjeren da mora da sam nešto pogrešno pročitao, jer kako je moguće da, uz multimilijunske dugove koji se uporno gomilaju i nemaju tendenciju smiraja, ova gradska sportska ustanova nekoga mjesečno plaća peteroznamenkastim iznosima i, da stvar bude gora, još mu podmiruje troškove stanarine, režija, hrane …
Kako je moguće, pitao sam se, da nitko od velikog broja vijećnika u trenutku kad je gospodin Lović iznosio spomenute brojke i plaćene dodatne usluge nije pao sa stolice od šoka? Kako je moguće da su se u društvu udomaćila ovako ogavna mjerila? Da s jedne strane imamo gradsku ustanovu koja našim novcem plaća nekoga 40 000 kuna, podiže kredite, guši se u dugovima, a s druge strane djeca s Pujanki nemaju kamo u školu? Gdje je tu moral, savjest, razum, gospodo Vijećnici? Vama je cifra u redu, a?
Pa i neka je dotični primatelj plaće od preko 40 000 kuna vrhunski sportaš i neka zaslužuje toliku plaću jer naporno trenira i posvetio je život sportu. Ali što je onda s vrhunskim učiteljima? Oni su posvetili život odgoju i obrazovanju djece, da li je njima dovoljno 5-6 tisuća? Što je s vrhunskim doktorima, zar i oni nisu uložili golemi napor u svoj životni odabir da bi brinuli o našem zdravlju, spašavali nam živote, da li je njihova plaća dovoljna? Ili vatrogasci? Ili plaća kuharice u pučkoj kuhinji, što je s njima? A plaća čistača splitskih ulica? Da li je njima za život dovoljno ono što primaju? Oni, da napomenem, svi od primitka sami plaćaju režije i stan i hranu, itd., ali košarkaš propalog kluba ne! Eeee gospodinu treba pomoći platiti, on je vrhunski i njemu treba sva moguća pomoć – iz naših džepova!
Po novinama se danima može raspredati o doktorima, učiteljima, smetlarima, škveranima i razvlačiti njihove plaće u nedogled, razapinjati ih i slaviti jer prosvjeduju, ali kad je o sportašu riječ, igraču propalog kluba, e tu se osim lamentiranja o slavnoj prošlosti kluba za koji dotični igra (bla, bla) nema što medijski istupiti i komentirati. Jer njegova je plaća skroz normalna, a uz to, zna se, navijači su birači i nije im se zamjeriti kakvom nesmotrenom izjavom.
Krajnje je sramotno da je izostala reakcija vijećnika na izrečene podatke na tematskoj sjednici splitskog Gradskog vijeća. U društvu u kojem ljudi ostaju bez posla, hrane se nagnuti nad smeće, splitskim gradskim vijećnicima sasvim je u redu što pojedinac prima bezobrazno velike novce iz gradske blagajne – jer on je, eto, Žuti.
A tko smo mi, gospodo Vijećnici? Jesmo mi ostali bijeli? Ili crni? Ili ljubičasti? Ako se tako dijelimo, onda najbolje da na glavu stavite kukuljice s otvorima za oči, a klub čiju politiku branite preimenujete u KKK Split.