Kliknule su nove foto događaje

Prošle godine je Split, zahvaljujući iskustvu Fotokluba Split i energiji mladih u udruzi Klika, postao bogatiji za dva foto događaja – prošloga se ljeta po prvi puta u Splitu održao Fotomaraton, a u predblagdansko vrijeme organiziran je i Help  portrait. Nešto više informacija o ovim projektima, kao i iskustvo u organizaciji događaja kroz suradnju udruga, podijelile su s nama tri cure: Maja Prgomet iz Fotokluba Split te Petra Albreht i Tanja Muslim iz udruge Klika.

Maja: Imala sam ideju da u Splitu održimo Fotomaraton, po uzoru na svjetske gradove gdje se taj projekt provodi već dvadesetak godina. Dobila sam podršku od kolega iz  Fotokluba za organizaciju jer je Fotomaraton za fotografe jako dobar način za testiranje vlastitih mogućnosti, ali i za promicanje same fotografije. U to sam vrijeme radila u Info zoni, gdje su Petra i Tanja došle pitati bi li mogle koristiti prostor Zone za izložbu Fotomaratona kojeg su one planirale održati. Mislila sam da me netko zafrkava!

Petra: Split je ponudom znatno siromašniji od Zagreba i Ljubljane, gdje smo studirale. Kada smo se vratile kući nismo mogle pronaći posao pa smo odlučile nešto pokrenuti da ne besposličarimo. Osnovale smo udrugu za promicanje vizualne umjetnosti i poticanje kreativnog izražaja, Klika – Borjana Štetić, Tanja Muslim i ja. Borjana je u Zagrebu prisustvovala Fotomaratonu i predložila to kao zgodnu ideju koja bi se mogla prenijeti u Split. Sasvim slučajno smo saznale da i Maja planira organizirati istu stvar. Sa Majom smo odmah kliknule, pa smo odlučile zajednički provesti taj projekt.

Maja: U fotoklubu smo taman slavili stogodišnjicu, tako da se Fotomaraton uklopio kao još jedna manifestacija kojom smo obilježili taj jubilej. Izvan izložbenog prostora približili smo se ljudima na ulici i upoznali širu javnost sa našom profesijom. Osobno, suradnja sa Klikom mi je bila vrlo poticajna. Pokazalo se da dijelimo dosta sličnu viziju te smo odmah nakon Fotomaratona krenule na novi projekt.

Tanja: Sudjelovalo je sedamdeset fotografa, dosta je bilo mlađih od 18 godina, čak ih je nekolicina doputovala samo zbog maratona iz Zagreba i Slovenije, a izložbu fotografija vidjelo je preko 20 tisuća ljudi. Jako smo zadovoljne, na kraju je to ispalo dosta veće i kvalitetnije nego što bi bilo da smo se same s tim uhvatile u koštac – Majino iskustvo nam je bilo od velike pomoći pri organizaciji.

Petra: Maja je došla sa idejom da organiziramo Help portrait baš kada smo mi mislile njoj predložiti istu stvar! Tako da nam nije bio problem dogovoriti se za nastavak suradnje.

Maja: Prvi Help portrait održan je 2009. i od tada se provodi diljem svijeta. U Hrvatskoj se od samoga početka uključio prvo  Zagreb, a dogodine su se pridružili Varaždin, Rijeka, Osijek, Slatina i Nova Gradiška. Ove godine otpala je Nova Gradiška, ali su se projektu pridružili Čakovec i Split.

Tanja: Domove za nezbrinutu djecu, Maestral i Miljenko i Dobrila posjetilo je 11 fotografa, dva vizažista, frizerka i deset volontera. Smontirali smo studio i preko šest sati se družili, fotografirali, ispisivali fotografije…

Maja: Isprva su neka djeca bila nepovjerljiva, ali su se na kraju svi opustili,  nestrpljivo čekali da dođe njihov red, fotografirali se sami, sa prijateljima, tetama. Na kraju su oni fotkali nas. Volonteri su napravili kolače jer su sponzori zakazali. Sve je ispalo jako simpatično, jedino nam je žao što se, zbog nedostatka financija i kadra, nismo mogli odazvati na poziv iz Doma za odgoj djece i mladeži. Dogodine ćemo se bolje organizirati!

Petra: Cilj naše udruge nije primarno baviti se fotografijom – sve smo završile fakultete na kojima je vizualna umjetnost važan faktor, ali niti jedna se nije ozbiljnije bavila time. Moj je dojam da u Splitu kronično nedostaje edukativnih sadržaja – dostupni su tek početnički tečajevi, dakle nema naprednijih kurseva, majstorskih radionica, stručnog usavršavanja i slično.

Maja: U zadnjih nekoliko godina na splitskoj foto sceni pojavio se dosta veliki broj fotografkinja što prije i nije bio slučaj.  Ima veliki broj mladih zainteresiranih za fotografiju pa smo na fotomaratonu uveli kategoriju natjecatelja do 18 godina što se pokazalo kao pun pogodak jer je nekolicina srednjoškolaca  pokazala izvrsno fotografsko razmišljanje na kojem bi im mogli zavidjeti i neki iskusni fotografi. Nedostaje stručnih edukacija jer i kad bi se organizirale često su se morale otkazati jer ne bi bilo dovoljno zainteresiranih s obzirom na cijenu radionica - fotografija je jako skup sport.