Kičasti Povratak mornara

Operom Povratak mornara Franza von Suppéa u nedjelju 14. srpnja svečano je otvoreno 59. Splitsko ljeto. Unatoč pompoznim najavama koje su slavile povratak mornara u dalmatinske krajeve, može se reći da premijera nije opravdala očekivanja.

>> Splitsko ljeto i za partibrejkere

Samo djelo nema veliku umjetničku vrijednost, ali radnja je aktualna

Premda je skladatelj  rođen u splitskom Lučcu (19. travnja 1819. godine), u Splitu je boravio samo pet mjeseci. Unatoč tome, sadržaj bi mogao navesti na zaključak da je bilo prikladno otvoriti festival upravo ovom operom. Prisutni su u njoj folklorni motivi, a radnja je smještena u dalmatinskoj luci. Kako doznajemo iz jedne kritike praizvedbe, održane 1885. u Hamburgu, riječ je o hvarskoj luci. Zanimljiva priča veže se i uz partiture za koje se smatralo da su nepovratno izgubljene u požaru hamburškog kazališta, sve dok talijanski dirigent Adriano Martinolli D ʼArcy nije pronašao primjerak rukopisa u Americi.

Suppéov Povratak mornara opereta je romantično-komičnog karaktera u dva čina. Kao jedan od vodećih skladatelja bečke operete, Suppé je za života skladao trideset i jednu takozvanu malu operu, za koje je karakteristična laganija i pjevnija glazba, skladana da bi se dopala publici, te tipični ljubavni zapleti. Dakle, samo djelo nema veliku umjetničku vrijednost, ali je radnja, koja problematizira korupciju, političke nekorektnosti, ljubav, intrige i obmane masa, vrlo aktualna, u osnovi vječna. Upravo zato ovo bi djelo bilo zanimljivo vidjeti u nekoj suvremenoj i modernoj režiji, što ovdje nije bio slučaj.

Od dobrog početka do parade kiča

Zahvaljujući prekrasnom ambijentu splitskog Peristila, na kojem se odvijala izvedba, scenografima je uvelike olakšan posao, jer je okruženje već samo po sebi funkcioniralo kao luka i trg. Glumci i pjevači korišteni su kao rekviziti koji su pomogli u dočaravanju mjesta radnje, ali dobar početak koji se duguje sceni ubrzo se pretvorio u paradu kiča. Kako drugačije nazvati scenu na kojoj prevladavaju svi oni tipični dalmatinski elementi s kraja 19. stoljeća, od mornara odjevenih u radne modro-bijele odore do gospode u splitskim nošnjama, kojima su odjednom pridružena dva bijesna psa s brnjicom u sado-mazo kostimu?

Vrlo je kreativna zamisao da kipove božice pravde (koje mornar Pietro iz svijeta donosi rodnom gradu na poklon) utjelove dva plesača. Scena u kojoj kipovi, u prisutstvu gradonačelnika Quirina, odbacuju vage i skidaju antičke halje pretvarajući se u bijesne pse u službi vladajuće politike vjerno simbolizira gradonačelnikovu korumpiranost i pokvarenost te bi ona odlično funkcionirala u nekoj modernoj režiji. No koketiranje redatelja i scenografa Lea Katunarića sa suvremenim izrazom samo je zbunilo publiku. Kulminacija kiča dosegla je vrhunac u masovnim scenama koje su bile pretrpane besmislenim rekvizitima, poput sunčanih naočala i minijaturnih brodica koje su vozili mladići u splitskim nošnjama.

Ni odlična izvedba ne bi spasila Povratak mornara

Solisti, zbor i orkestar, kojim je ravnao Loris Voltolini, bili su solidni. Zboru se ipak može zamjeriti loša artikulacija, zbog čega se na početku opere uopće nije moglo razabrati da pjevaju na talijanskom jeziku. Najsvjetlija točka cijele opere sigurno je Ljubomir Puškarić koji je utjelovio mornara Pietra. Sama njegova pojava vjerno je ocrtala lik hrabrog mornara meka srca, što je potvrdio i odličnom dramatizacijom glasa, dikcijom, dinamikom i fraziranjem. Ozren Bilušić kao Quirino, jedini pravi komični lik u operi, također zaslužuje pohvale za izvedbu i u glumačkom i pjevačkom smislu, što se ne može reći za njegove mlađe kolege. Gorana Bjondić, kao Pietova kći Jela, imala je samouvjeren i prihvatljiv glumački nastup, no njene vokalne sposobnosti nisu bile na istoj razini. To je bilo čujno već u prvom nastupu, zahtjevnoj ariji s momkom Nicolòm, u kojoj Gorana Bjondić nije uspješno svladala virtuoznu dionicu. U ulozi Jelinog momka Stjepan Franetović bio je solidan iako mjestimično pretih.

Ipak, ni odlična izvedba ne bi spasila Povratak mornara, u kojem glazba i libreto ne donose ništa novo ni posebno zanimljivo, a redatelj u nju nije uspio unijeti potrebnu kreativnost.