Rodna ravnopravnost na Kavi

Prvo ljetno izdanje Kave sa Savjetom mladih održalo se 23. lipnja, u Klubu Zona. Kava sa Savjetom mladih realizira se u sklopu projekta "ZaLet Savjeta mladih" kojeg u partnerstvu provode Info zona i Grad Split, a financira se kroz program Erasmus+. Ideja ove aktivnosti je da se članovi Savjeta mladih, ali i javnost, bolje informiraju o temama bitnim za mlade.

Tema osme po redu Kave bila je rodna ravnopravnost. Na Kavi s bili prisutni predstavnici Savjeta mladih Grada Splita, zainteresirani mladi, i Suzana Piacun, profesorica hrvatskog jezika i članica nekoliko udruga. Okupljeni su imali priliku čuti nekoliko stvarnih životnih priča i situacija te su kroz razgovor osvijestiti i neke vlastite stereotipe i diskriminatorne stavove.

Predsjednica Savjeta mladih, Rafaela Matić, započela je večer ističući kako joj je tema rodne ravnopravnosti osobno važna. Smatra da su žene poprilično diskriminirane, a velik razlog vidi u patrijarhatu. Objasnila je da je ova Kava osmišljena kroz tri podteme: rodna ravnopravnost u obrazovanju, rodna ravnopravnost pri zapošljavanju te rodna ravnopravnost u politici. Iako je tema dosta široka, ova područja su njoj bliska pa je zbog toga dala njima prednost.

Sve brže se vraćamo u patrijarhalni sustav

Prvi primjer rodne neravnopravnosti o kojem se pričalo bio je slučaj iz osnovne škole Draganići gdje je, u sklopu nastave domaćinstva, napravljen muški i ženski kutak. Ženski kutak je imao riječi posloži, čisti, kuhaj, šivaj, peglaj, a u muškom kutku su se nalazile riječi popravi, zašarafi, izumi. Tu je već od ranih nogu krenula podjela. Postavila je pitanje profesorici Piacun je li rodna neravnopravnost prisutna već u obitelji i u školskom sustavu. Na primjeru svog rada kao profesorice hrvatskog jezika u srednjoj školi, rekla je kako kroz rad na književnim djelima može uočiti razliku između prijašnjih i današnjih generacija školaraca.

Priznala je da je šokirana rapidnim pogoršanjem svjesnosti učenika o tome koliko brzo se vraćamo u patrijarhat. Dala je primjer obrađivanja lektire Nora ili Kuća lutaka, Henrika Ibsena. To je prva moderna drama koja dovodi u pitanje rodnu ravnopravnost i položaj žene u braku. Nora na kraju drame ostavlja supruga i troje djece kako bi prvo izgradila sebe da bi mogla biti dobar primjer svojoj djeci. I u drami vidimo kako se djeca već od male dobi dijele jer se za Božić djevojčicama kupuju lutke i kuhinje, a dječacima auti i pištolji.

Objasnila je da joj je prije bilo normalno čuti gorljive braniteljice Norine odluke da napusti obitelj, a u novijim generacijama je sve manje i manje takvih braniteljica. Dapače, današnje srednjoškolke ne razumiju zašto je ona otišla pored muža direktora i svega što je imala. Ono što se može zaključiti iz ovoga je da je kod nas jaka konzervativna revolucija koje je unazadila samosvijest žena o tome tko smo, što smo i koji je naš cilj, smatra profesorica Piacun.

Politizacija obrazovnog sustava povećava rodnu neravnopravnost

S druge strane, naši muškarci su zauzeli stav da je rodna ravnopravnost nešto za što se bore feministkinje, koje su uglavnom dlakave, bradate, agresivne žene koje mrze muškarce. - Zbog takvih stereotipa nalazimo se u začaranom krugu. Ja mislim da je jedina šansa za izaći iz njega edukacija i obrazovanje, i to upravo od vrtićke dobi - istaknula je Piacun.

Nadovezala se i rekla kako je slučaj iz Draganića dokaz onoga što se događa u našim školama, a to je politizacija sustava. Iako smo sekularna država, ravnatelji, kako bi se dodvorili lokalnoj vlasti i osnivačima, plešu kako oni sviraju. Tu se pojavljuju dvije krajnosti. Imate škole koje se skoro ponašaju kao da su stvarno vjerske škole, a imate i škole koje provode sve projekte koje potiču Erasmus i Europska unija. To sve ovisi o volji jednog čovjeka, ravnatelja, što opet nije dobro - zaključila je.

U školstvu se kroz reformu promijenila samo forma. Zato se ona zalaže za uvođenje građanskog odgoja i ne razumije politizaciju tog predmeta kao nečega što mijenja nečiju obiteljsku ideologiju. Radi se samo o upoznavanju učenika sa svojim pravima i razvijanju predrasuda.

Rafaela se nadovezala i spomenula kako često ne primjećujemo diskriminaciju u školskim udžbenicima, čitankama i radnim bilježnicama. Spomenula je primjer udžbenika iz matematike gdje se u zadacima spominju samo muška imena, te u knjigama iz hrvatskog u kojima su djevojčice uglavnom prikazane kako rade kućanske poslove. Iz publike su se složili s time, a jedna od sudionica prisjetila se kako je njena učiteljica poticala taj patrijarhalni sustav. Dječaci su uvijek bili bolji, pametniji i imali bolje mogućnosti. Zbog toga se ona odlučila postati učiteljica kako bi napravila neke promjene.

Profesorica Piacun se nadovezala i rekla kako se ona boji da su se stvari pogoršale u zadnje vrijeme što se toga tiče. Dala je primjer obrađivanja lektire Posljednji Stipančići gdje otac sve ulaže u sina i zaboravlja da mu kćer postoji, što na kraju dovede do propasti obitelji. Kada danas pita učenike ima li u njihovoj obitelji još ostavinskih podjela u kojima se imovina ne dijeli ravnopravno na muškarce i žene, dobije puno više pozitivnih odgovora nego prije dvadesetak godina. Podrazumijeva se da se sestre udajom odreću svega u korist braće, da se onog trenutka kad se sestra uda ona više ne smatra dijelom obitelji u smislu pravnog nasljeđivanja, iako svi znaju da se po zakonu sve treba podijeliti na jednake dijelove, osim ako oporukom nije drugačije odlučeno. Zakoni su nam omogućili ravnopravnost, ali društvo ih na primjenjuje. Sve više se vraćamo patrijarhatu, tj. djevojke su se pomirile da su objekti, kaže Piacun. Povuklo se i pitanje vanjskih utjecaja koji oblikuju stajališta današnjih mlađih generacija i kako je teško odoljeti tim porukama.

Vrtići i škole bi trebale biti odgojno-obrazovne ustanove, ali nitko se više ne bavi odgojem

Rafaela se nadovezala na pitanje o ostavinskim raspravama. Istaknula je kako je prije 40 godina postojala nekakva socijalna jednakost i nije bilo ovakve tradicionalne obitelji kakva se danas potiče. Prije se nije toliko gledalo tko si, a danas je sve otišlo u malo konzervativnom smjeru, smatra Rafaela. Istaknula je da danas, i kad postoji oporuka koja ostavlja sve jednom djetetu, sva djeca imaju pravo na minimalni dječji dio. Međutim, kako je publika istaknula, čak i u tom slučaju se sestre najčešće odriču svog djela u bratovu korist jer se to očekuje.

Piacun je istaknula kako se njoj često prigovara da je nostalgična, ali ona smatra da ima razloga biti. Kao primjer je dala sate domaćinstva u osnovnoj školi koji su bili odlični. Tu su se odvijale neobične situacije. Mladići bi kuhali, a djevojke bi im pomagale. Dječaci su bili nespretni kad su učili šivati gumbe, a kako je i ona bila nespretna, radije je pilila s njima, prisjetila se profesorica. Tada nisu razmišljali da su to rodne podjele jer su svi kao razred sudjelovali u istim aktivnostima.

Piacun smatra da je obrazovni sustav ključan za to što smo sada takvo društvo kakvo jesmo. Često se ide se linijom manjeg otpora. Nastavnici su preopterećeni pisanjem priprema i birokracijom. Vrtići i škole bi trebale biti odgojno-obrazovne ustanove, ali nitko se više ne bavi odgojem. Svi se baziraju na bubetanje činjenica, zbog čega se izgubio smisao škole. Istaknula je kako se to najbolje vidjelo na primjeru online nastave jer je dovoljno bilo poslati zadani zadatak profesoru. Nije bilo socijalizacije, druženja, pomaganje učeniku kojemu je potrebno.

Boris Jokić će ubrzo izaći sa istraživanjem svog instituta koje pokazuje koliko se brzo broj repeticija povećao zbog ispita državne mature. Ono što se događa je da mladi ljudi ne razgovaraju. Nemaju dovoljan rječnik za obranit svoj stav. Lektire koje su im dosad bile u sustavu su neprimjerene njima i oni ih odbacuju. Još jedan problem koji se istaknuo je to što mladi teško dolaze do prilika. Sve se kasnije ide u mirovinu i ne otvara se prostor mladima.

Kao žena, ne možeš vlastitim radom doći do pozicije

Razgovor se prebacio na pitanje rodne ravnopravnosti u poduzetništvu. Profesorica Piacun je započela sa svojim primjerom. Ona je bila prva direktorica Kia Motorsa za Hrvatsku. Tada još nitko u Hrvatskoj nije čuo za Kiju i morala je mijenjati percepciju javnosti o toj marki vozila. Kako je tada bila mlada, susrela se s mnogo predrasuda kada bi dolazila na sastanke. Dobila bi pitanje je li kćer od vlasnika. Jedini razlog da žena bude na toj poziciji je da si kćer ili druga žena. - Nikad ne možeš ti, kao žena, vlastitim radom doći do pozicije, nego te netko uvijek morao pogurat - nastavila je Piacun.

Nažalost, to se dogodilo i kasnije u politici. Kada počneš smetat, uvijek se nalaze razlozi za optužbu, a najčešći su ovi spomenuti. Zato ju ne čudi što je postotak žena u politici samo 7%. Naglasila je da je tu bitna složnost žena, neovisno o političkom opredjeljenju, jer će se jedino na taj način stvari popraviti. Rafaela se nadovezala i spomenula svoja iskustva kada je krenula u političke vode. Ušla je entuzijastično u taj svijet, a onda nakon godine dana su već krenula podmetanja. Tada je shvatila koliko je politika prljava, čak i među mladima. I tu je prvi puta vidjela koliko je žena ženi vuk. Objasnila je kako je puno bolju suradnju u političkom smislu imala s muškim kolegama.

Forma je zadovoljena, ali zakoni se ne primjenjuju

Pričalo se i o neravnopravnosti pri zapošljavanju. Žene koje dođu na razgovor za posao se susreću s pitanjima s kojima se muškarci nikad ne susreću. Iako je zakonom zabranjeno pitanje o tome planira li žena zatrudnjeti, svaka žena se susretne s tim pitanjem. Spomenulo se da muškarci nisu uvijek imali pravo na porodiljni dopust, i a sada kad ga imaju, financijski dio je problematičan jer je im naknada manja. Profesorica Piacun je istaknula da u urbanim sredinama stvari kreću na bolje. Dala je primjer vrtića u Novom Zagrebu gdje radi teta odgajatelj kojeg svi obožavaju i tuku se da djeca budu kod njega.

Nadovezala se i spomenula kako je danas u obrazovnom sustavu sve manje muškaraca jer su plaće tu manje. U obrazovnoj vertikali žene su do fakulteta. Tu su bolje plaće i bolji uvjeti pa tu dominiraju muškarci. To će se promijeniti kad se stvore zakonski uvjeti za to. A da bi se stvorili uvjeti, potrebna je politička moć da se oni mogu donijeti. Kao dokaz je istaknula Istambulsku konvenciju koja je donesena prije 5 godina, a ne primjenjuje se. Split nema sigurnu kuću, a vrijeme pandemije je pokazalo da Split trenutno ima kapacitete za 10% potreba zaštite od nasilja. - Formu smo zadovoljili. Donijeli smo Istambulsku konvenciju. Ne primjenjujemo zakon koji smo sami izglasali - istaknula je Piacun.

Spomenuli su se i muško-ženski odnosi, pogotovo među mladima. Vrijednosti su danas drugačije i odnosi se mijenjaju u kontekstu toga. Profesorica Piacun opisala je svoja zapažanja iz razgovora s maturantima. Mladići su strašno frustrirani jer se smatraju manje vrijednim ako financijski ne mogu pratiti prohtjeve djevojke koja mu se sviđa. Smatra se krivim ako nema dobar auto i ako je ne može izvest vani i sve to financirat. Zato se oni povlače u svoj svijet i ne usuđuju se prići djevojci. S druge strane djevojke se drže u grupama. One misle da su muškarci tu samo jer ih žele iskoristiti, ali kad je već tako, bolje da ih iskoristi netko dobrostojeći. Žene su sebe počele doživljavati kao objekt. Odlučile su se za liniju manjeg otpora.

Kada bi imali društvo u kojem ima više dijaloga, bilo bi manje mržnje

Rafaela je istaknula kako se muškarci boje jakih žena, ali i žene se boje drugih jakih žena. Dala je primjer političarke s desnog spektra koja je izjavila da ne voli žene i da se nada da će na vlast doći oni koji će nas vratiti na tvorničke (Božje) postavke. Iz publike su došla pitanja je li ta izjava bila sarkastična i bili su iznenađeni kada su shvatili da nije. Profesorica Piacun je rekla kako je jedan od većih problema u našem društvu što ne razgovaramo i ne prihvaćamo različitosti. Smatra da bi bilo manje mržnje da je više dijaloga.

Za provođenje bilo kakvih strategija o ravnopravnosti potrebna je dobra volja lokalne zajednice
Za kraj se postavilo pitanje može li nam pomoći strategija za rodnu ravnopravnost koju je donijela Europska komisija za razdoblje od 2022. do 2025. godine? Profesorica Piacun je rekla da može, ako se ne budemo držali nje kao i Istambulske konvencije. Tamo je detaljan plan kako se može istraživati rodna (ne)ravnopravnost, koje su mjere za izjednačavanje plaća, za obrazovanje, itd. Ali bez dobre volje lokalne zajednice, opet će to samo biti na papiru. Rafaela se nadovezala i istaknula da bi Građanski odgoj puno pomogao u tome i bar bi usmjerio djecu tijekom obrazovanja, što bi im onda pomoglo za cijeli život.