Katjine Nosive konstrukcije
- Oni koji su u ovom poslu znaju da je danas prilično teško objaviti zbirku poezije; proza je koliko-toliko profitabilnija pa je lakše pronaći put do izdavača – smatra Katja Grcić, autorica zbirke pjesama Nosive konstrukcije.
Promocija pjesničke zbirke Nosive konstrukcije pjesnikinje Katje Grcić održana je u organizaciji kazališta Besa 21. siječnja pred punom dvoranom splitskog HOK-a. Pjesnikinja se publici predstavila u razgovoru s moderatoricom Nadom Topić, nakon čega su polaznici glumačkog studija Playdrame scenski interpretirali pojedine pjesme, a čitavu večer začinila je već tradicionalna Noć vinila.
Poezija je profitabilnija od proze
Katja Grcić na književnoj sceni prisutna je već desetak godina kao autorica koja redovito objavljuje po periodici, na radijskim emisijama, portalima, a neki su joj uraci prevođeni i na strane jezike.
- Oni koji su u ovom poslu znaju da je danas prilično teško objaviti zbirku poezije; proza je koliko-toliko profitabilnija pa je lakše pronaći put do izdavača – otkriva Katja razlog zbog kojeg nije ranije objavila zbirku, iako to ima i svojih prednosti. - Morala sam proći put od samog pisanja poezije do toga da sam u stanju povezati stvari u jednu koherentnu cjelinu. Čovjek je nestrpljiv i čim završi nešto, odmah bi prešao na iduću stvar, a to ne ide tako i mislim da je dobro da se stvari kreću nekim svojim tempom – otkriva Katja i unutarnje razloge čekanja na objavljivanje prvijenca.
Među rijetkim izdavačima poezije
O tome zašto je baš odabrala suradnju s izdavačkom kućom MeandarMedia kaže sljedeće:
- Pratim MeandarMedia već godinama; oni su jedna od rijetkih izdavačkih kuća koja izdaje poeziju, ali i filozofiju, esejistiku... Malo zahtjevnije štivo. U svojem dugogodišnjem radu u kulturi imala sam priliku upoznati razne autore. Tako sam moderirala i jednu književnu večer na kojoj sam morala predstaviti zbirku poezije Branka Čegeca Pun mjesec u Istanbulu i Mama safari Olje Ivančević-Savičević, koje su obje sjajne knjige. Tu je došlo do estetskog prepoznavanja s urednikom Brankom Čegecom, a onda je uslijedio mukotrpan put dok se nisu osigurala potrebna sredstva.
Katja priznaje da objaviti rad u izdanju velikih izdavača olakšava distribuciju, ali isto tako može stvoriti pritisak koji je kontraproduktivan zbog postavljenih gabarita koje je potrebno zadovoljiti, pa ne isključuje mogućnost da buduće radove objavi u vlastitoj maloj nakladi.
Sasvim slučajno ime
Za neobičan naziv zbirke Nosive konstrukcije kaže da je nastao sasvim slučajno, u procesu kreativne igre. Kada je rukopis tek sastavljen, još nije imala ideju o naslovu i kako zbirka treba izgledati. U to vrijeme prijateljica koja je studirala arhitekturu žalila se na ispit iz kolegija Nosive konstrukcije. Iako je Katji kao humanistu sve to bilo apstraktno, svidio joj se naslov pa je išla istraživati i našla neke građevinske zbirke o svojstvima materijala. - Mislim da je naziv dobar jer upućuje na ono što svaki autor mora proći, i što sam sama prošla u prvom desetljeću stvaralaštva, a to je detektiranje vlastitih slabih točaka, ne samo kao osobe nego i kao autora, i zreliji pogled na vlastito stvaralaštvo – objašnjava Katja pozadinu građevinskog naslova pjesničke zbirke i dodaje da su joj tako neke pjesme koje su joj prije petnaest godina bile savršene sada bezveze.
Stvari moraju odležati, kao i vino
Specifična karakteristika Katjine poezije jest jezgrovitost i strogoća prema jeziku koju objašnjava i studijem germanistike na kojem je razvila određenu vrstu strogoće prema svemu što radi.
- Stvari moraju odležati, isto kao i vino... Nekad godinu, nekad dvije, a nekad i više; i onda kad se vratiš, vidiš je li dobro, treba li mijenjati ili ne valja. S tim vremenskim odmakom, ako čovjek zaista živi punoću života, u njemu se stvori i emocionalni odmak od onoga što je stvorio, i jednostavno znaš, nema nekog pravila...a nekad treba jednostavno odlučiti da je pjesma gotova i prijeći na iduću – objašnjava Katja tajne stvaralačkog procesa.
O poeziji i internetu
Otkrila nam je i da za jednu pjesnikinju jako puno čita prozu, a od hrvatskih autora koji su na nju jako utjecali spomenula je Tatjanu Gromaču, Ivicu Prtenjaču i posebni, uvijek razigrani pjesnički duh Sime Mraovića, koji više nije s nama. O objavljivanju poezije po društvenim mrežama ne misli ništa loše: - Najgore je da pišeš pa to držiš u ladicama. Internet omogućuje da dobiješ feedback i da emocija brže putuje; isto je i s glazbom, to je neki prirodni tijek i ne vidim u tome ništa loše. Meni je super da kad otvorim internet, mogu vidjeti što je napisalo pet-šest ljudi koje volim čitati. Nekad mi oplemeni dan – Katjino je mišljenje o odnosu poezije i interneta koji je, smatra, više zeznuo prevoditelje jer je pojavom Google translatea manja potreba za prevoditeljskim angažmanom koji je prilično zahtjevan, a potplaćen. Voljela bi se, ipak, u skoroj budućnosti malo više posvetiti prevođenju književnih djela, za početak vlastitih pjesama.
U pripremi novi rukopis
Katja nam je za kraj otkrila da u pripremi ima rukopis Ljeto, pravi splitski rukopis na kojem radi sa zadarskom fotografkinjom Adrianom Vidić, a istovremeno se posvetila i adaptaciji jednog proznog teksta.
Poslije predstavljanja autorice, publika je imala priliku čuti tridesetak pjesama iz zbirke u izvedbi polaznika Playdrame koji su ih interpretirali na scenski neobičan način, tako da je pozornica publici bila iza leđa, a izvođači su bili postavljeni u prostoriji pred dvoranom, u redovima same publike, na balkonu gornjega kata te na taj način, u muzičkoj pratnji dramaturginje Ana-Marije Fabijanić dali notu prozračnosti nosivim pjesničkim konstrukcijama, negdje oblikovanima kratkom formom prožetom humorom i igrom, a negdje utemeljenima u korijenu oko kojeg meandriraju osjećaji i misli u potrazi za značenjem i preispitivanjem istoga.
Ugodna atmosfera nastavila se do kasno u noć uz domjenak i Noć vinila koja je trebala biti posvećena nedavno preminulom glazbenom velikanu Davidu Bowieju, no koja je odgođena za idući četvrtak, 28. siječnja.