Katarina Duplančić: Kocki nikad nije bio cilj pretrpavati prostor jeftinim programom

Kao jedna od vječno aktualnih tema, pogotovo približavanjem ljetnih, opuštenih mjeseci, za sam početak tekstova u sklopu temata "Hoću grad za mlade!" nametnula se tema noćnog života. Je li noćni život razularena, skupa i nerijetko opasna zabava, ili može upasti u kategoriju "kvalitetnog provođenja slobodnog vremena"? Na kojim mjestima mladi građani i građanke Splita mogu provesti kvalitetnu, zabavnu i pristupačnu večer s prijateljima? Postoje li mjesta na kojima mladi mogu iskrojiti noćni program po svom guštu? Logična prva postaja za odgovore na ova pitanja; mjesto koje sadrži dvostruku mladost u sebi - Dom mladih i Koalicija udruga mladih, točnije - klub Kocka. 

Katarina Duplančić, dugogodišnja volonterka i trenutačna koordinatorica KUM-a, za ovu nam je prigodu odgovorila na nekoliko pitanja.

Bliži nam se ljeto, turistička sezona već je u punom jeku, a sa sobom donosi bogat, ali nerijetko cjenovno nepristupačan noćni život za mlade? Hoće li mladi moći tijekom ljeta posjećivati Kocku, planirate li rad tijekom ljeta?

Udruge koje rade u Kocki će do sredine lipnja dogovoriti plan za ostatak ljeta. Zasad je poznato da Kocka redovno radi do 22. lipnja, a s odlaskom osoblja, volontera i publike na godišnje odmore, sezonski rad i ljetovanje, dio ljudskih kapaciteta će nam biti izgubljen pa ćemo zbog toga raditi samo povremeno tijekom ovih ljetnih mjeseci. Svakako, u klubu će se do jeseni nastaviti održavati radne akcije, radionice, izložbe te drugi kulturno-društveni i zabavni programi, ali još nemamo konkretne informacije o terminima partyja ili koncerata. 

Možeš li se osvrnuti na programe koji su najposjećeniji, uočavaš li razliku u usporedbi s prethodnim sezonama?

Najposjećeniji programi u klubu Kocka su koncerti, DJ večeri i projekcije filmova. Na tim događajima se okupe stotine osoba: mladih, studenata, umjetnika, ljudi svih zanimanja, godišta i interesa. Ciklus metal koncerata ZloSTavljanje već 20 godina ima stabilnu publiku i reputaciju, a plesnjaci Ex-Yu i Trešija su definitivno najposjećeniji tip glazbenih događanja u prošloj sezoni. Radionice, otvorenja izložbi, diskurzivni programi i edukacije imanju manje posjetitelja nego noćni glazbeni programi: na te programe dolazi po par desetaka ljudi. To je prirodno. Edukativni programi se ne provode često kao ranijih godina, radionice se održavaju povremeno, ali zato izložbe idu kontinuirano, zahvaljujući projektima kolektiva QueerANarchive i udruge Mavena. 

Koncerti underground bendova su slabije posjećeni nego što je to bilo prije desetak godina, a manje je i mladih organizatora elektronskih događaja. To je posljedica toga što se dio organizatora-volontera kroz godine odselio: mladi odlaze studirati, zaposle se u inozemstvu ili se posvete drugim interesima. Dok se nova generacija organizatora pokrene, promijene se i ukusi, zato više pank muzika nije "pank" u smislu bunta i društvene proaktivnosti, danas je nešto drugo "pank". Što? Ne znam, možda je future reggateon danas "pank", možda su hyperpop i mumble rap "pank". Zaista ne znam. 

Tehnologije i raspoloženja generacija se mijenjaju svakih par godina i to je gotovo opipljivo. Sjetimo se samo broja koncerata demo bendova u Kocki prije 10 godina i usporedimo ga s današnjim stanjem; prije desetak godina Kockini su programi na tjednoj bazi ugošćivali takve bendove! S druge strane, nekad oko 2019. su svi u klubu i oko kluba naglo postali DJevi, nema osobe koja nije vrtila knobove i "uštekavala USBove".

Ako se osvrneš na svoje iskustvo izlazaka, koje promjene uočavaš u usporedbi sa sadašnjim generacijama mladih? Postoje li neke promjene koje su uočljive, biraju li mladi drugačije načine zabave, van klubova i kafića? 

Teško je govoriti o mladima kao jednolikoj skupini, jer raspon godina među mladima je 15 do 30. Uzet ću nekog 19-godišnjeg posjetitelja Kocke kao primjer njegove generacije. Jednog takvog predstavnika zamislimo za 2008. i jednog za 2024. U 2008. godini je taj momak član metal/punk benda, završava tehničku školu, ne zanima ga moda, mobitel mu je smeće, uglavnom nosi crnu majicu s nečitkim logom. S druge strane, kad vizualiziram "poster boya" Kocka-generacije 2024., mislim da vidim istog tog momka: jednako je bistar i senzibilan, ali sluša drugu muziku i nosi drugačiju frizuru. Možda ima TikTok. 

Van toga, mladi su uvijek isti: radoznali, neobuzdani, neiskusni; sva budućnost je njihova. A oni toga nisu svjesni. 

Da skratim: u usporedbi s prošlim generacijama, današnji mladi (posjetitelji Kocke) u manjoj mjeri osnivaju bendove, ali se jednako uzbuđuju oko koncerata. Zanimljivo mi je primijetiti i kako je nakon pandemije naglo eksplodirao interes za plesnjacima (npr. Trešija), programima koji su prije 5 godina privlačili samo trećinu današnjeg broja posjetitelja. Nova generacija stvarno voli plesat na glupu muziku. 

Klub Kocka, tj. mi volonteri i organizatori pratimo sve te promjene u interesima ljudi pa se trudimo čuvati raznolikost programa kako bismo ponudili kvalitetne aktivnosti za različite skupine ljudi. Osim koncerata i partyja, Kocka ima sadržaje poput šahovskih večeri, buvljaka, projekcija filmova i umjetničkih performansa, što privlači širu publiku, uključujući one koji nisu tipični posjetitelji noćnih klubova i kafića.

Prilagođava li Kocka program publici?

Kockin program se često prilagođava interesima publike, a usudila bih se reći da čak i previše ugađamo publici, zbog čega se ponekad nađemo u situaciji da smo preplavljeni gostima. Nedostaje mi onaj stari stav "mi educiramo publiku o muzici" koji se ranije više njegovao na sceni. Ranije je ekipa sa scene vjerovala kako organizacijom programa možeš utjecati na okolinu i oblikovati javno mnijenje, potaknuti kritičko razmišljanje. Ipak, naivno je misliti da možeš nekog educirati bez da on sam želi da se educira. Upravo zbog te zablude o edukaciji publike i zbog partyja kojima je cilj bio privući manji broj ljudi, prije x godina se publika rasula i ljudi birali ići u druge klubove, koji im jesu ugađali.

Mišljenja publike dobivamo putem anketa, TikToka i drugih društvenih mreža (@klubkocka), a mladi često samoinicijativno šalju komentare. Ponekad publika šalje konkretne prijedloge s kojima se može raditi, ali najčešće ljudi imaju prohtjeve poput: "stavite trep sridon umisto petkon" ili "stavite trep petkon umisto sridon". Komentare na program ljudi formiraju ovisno o tome koliko im se on poklapa s njihovim osobnim rasporedima… Šalim se, ali uistinu mnogo ekipe traži programe koje ionako radimo ili smo ih radili tjedan ranije, a zaista bi bilo neukusno da svako 10 dana imamo treš jer nismo takav klub. Kocki nikad nije bio cilj pretrpavati prostor jeftinim programom. Moguće je da nedovoljno jasno dajemo informacije o našem radu, ali trudimo se dati sve informacije koje imamo, čim ih dobijemo. 

Da se nadovežem na nešto od ranije navedenog: cijeli rad Kocke leži na radu volontera. Od osoba na ulazu, na garderobi i fotografa pa preko tonca, tehničara i organizatora, sve do dizajnera, kuhara i vozača; svi u Kocki volontiraju. Svi napisani projekti, svaka položena cigla i svaka opravdana projektna lipa plod su nesebičnog rada ljudi koji su se povezali oko zajedničkog prostora i subkulture. Svi mi volonteri igramo ključnu ulogu u organizaciji programa. Iako nisu svi volonteri organizatori događanja, svi su uključeni u redovne sastanke, rasprave i dogovore te razmjenu ideja. 

Ne razmišljamo svakodnevno o tome, ali radom u klubu mladi ljudi su stekli vrijedne vještine u organizaciji događaja, komunikaciji, upravljanju projektima i timskom radu. Žao mi je što nemamo mogućnost zaposliti nekoliko ljudi koji bi se mogli posvetiti rukovođenju najvažnijih poslova (glavnog tehničara, voditelja programa, administratora, koordinatora volontera). To je nekakva osnova na kojoj bi se moglo graditi još ozbiljniju priču, ali moguće je i da još nismo zreli za to. Treba nam dosta podrške u motiviranju ljudi za upravljanje udrugom, a to je ipak posao koji rijetko koga zanima. Administracija i projekti su nam zasigurno slaba točka, ali ne čudi me to jer su volonteri u klubu mahom umjetnici i humanisti, a rijetko su upravnih ili ekonomskih zanimanja.

Smatraš li da je Split siguran grad i da su noćni izlasci u Splitu sigurni za mlade? Koje probleme uočavaš, koje si pozitivne trendove uočila?

Split je uglavnom siguran grad, no noćni izlasci mogu imati svoje rizike, posebno vezane uz alkohol i nasilje, kao i u svakom drugom gradu. Što se Kocke tiče, na našim programima gotovo nikad nije potrebno intervenirati među posjetiteljima i nasilje među posjetiteljima se gotovo nikad ne događa. Nadam se da moshpit (šutku) posjetitelji ne koriste za iskaljivanje frustracija već kao zabavan, grublji ples s ostatkom publike iz prvih redova. Česte su situacije kad se gosti u zanosu popnu na binu da bi pjevali s izvođačima. Tad mogu očekivati da će ga netko od osoblja odvesti s bine jer uvijek postoji rizik od uništavanja glazbene opreme.

Problemi koji se uočavaju na razini grada uključuju nedostatak dovoljno noćnog prijevoza i povremene incidente vezane uz sigurnost. Pozitivni trendovi bi bili organizacija sve više događaja koji promoviraju sigurnu zabavu i otvaranje dijaloga o sigurnosti na partyjima. Pod sigurnom zabavom se također podrazumijeva i odgovoran odnos prema alkoholu i drugim opijatima. Postoje organizacije u drugim gradovima koje intenzivno rade na polju sigurnih izlazaka (npr. Tripsitters, projekt Siguran izlazak) i mislim da bi bilo važno takav tip edukacije i savjetovanja organizirati i u Splitu.

Koliko je klub Kocka dostupan mladima s manje mogućnosti? Koliko je, po tebi, općenito noćni život u Splitu dostupan mladima (učenicima, studentima)?

Klub Kocka trudi se biti pristupačan mladima s manje mogućnosti kroz povoljnije cijene ulaznica od drugih klubova, kao i brojne besplatne događaje. Noćni život u Splitu, općenito, varira u dostupnosti za ljude s manje mogućnosti, ali Kocka je mjesto u koje može ući bilo tko, bez obzira na rasu, spol, rod, tjelesne sposobnosti i socijalni status. Otvorena smo zajednica i uvijek se trudimo biti solidarni s drugima.

Bolja povezanost javnim prijevozom značajno bi poboljšala dostupnost, a da ne govorim o rampi za kolica. Kolica u prostor mogu ući na stražnji (kamionski) ulaz i lako pristupiti podiju, ali sanitarije su smještene na gornjem katu. To nam je problem već godinama, ali kroz investiciju Grada Splita u vlastitu zgradu, odnosno projekt obnove zgrade Doma mladih bi trebao biti omogućen lakši pristup osobama s otežanim kretanjem. Za druge klubove ne mogu govoriti, ali drago mi je vidjeti da se svijest o mobilnosti općenito povećava.

Može li i mora li Grad Split poduzeti nešto vezano uz temu mladih i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena u kontekstu noćnih izlazaka i zabave? 

Grad Split svakako može i treba poduzeti korake kako bi poboljšao kvalitetu noćnog života za mlade. To uključuje, između ostalog, uvođenje noćnih linija javnog prijevoza za bolju povezanost udaljenih mjesta i centra grada.

Što se tiče financiranja, Grad Split u jednom dijelu financira rad KUMa, odnosno Kocke. Kocka je samo jedan od projekata koji KUM provodi otkad je on osnovan 2001. Projekti nam omogućavaju financiranje promocije, tiska i sličnih troškova, međutim još nismo uspjeli solidno dokazati donatorima da klub bez njih ne može funkcionirati. Koliko god se trudimo napisati projekte koji bi dali dobru financijsku podlogu za rad bez ikakve naplate ulaznica, ne uspijevamo osvojiti ozbiljne iznose. Kao da nam donatori žele reći da mi radimo super posao i da nam njihova podrška ne treba. 

Kako smo administrativno podkapacitirani, nedostaje nam taj jedan projekt koji će sve preokrenuti i zaista osigurati kontinuiran rad. U suprotnom će sve i dalje ležati na entuzijazmu volontera. Klub na taj način opstaje već godinama. 

Potpora Kulture nove je ove godine omogućila prvo zapošljavanje jedne osobe, i to na pola radnog vremena na mjesto Koordinatora udruge. To nam omogućuje malo uredniju raspodjelu poslova među volonterima. Ipak, sami program i produkcija su bez dostatnih financija. Smatramo kako Grad Split i Ministarstvo kulture daju nedovoljnu financijsku podršku našim programima, a dok je tako, nećemo moći organizirati bolje produkcije ili pozivati tražena glazbena imena.

Ovaj sadržaj realiziran je kroz projekt "Hoću grad za mlade!" koji je sufinanciran sredstvima Grada Splita te ne odražava nužno stajališta donatora.