Kamo je nestao alfa mužjak?
U ovom društvu ne uspijevaju pravi alfe, već jedan izopačeni, iskrivljeni primjerak takvog muškarca koji ne bira sredstva pomoću kojih će doći do toksične moći. Sistem je razvio laboratorijskog alfu-Frankesteina.
Evoluirala je komunikacija. Automobili više nisu što su nekad bili, kao što su neprepoznatljiva i računala i mobiteli. U tom općem trendu evoluiranja, ljudi su još najmanje ostali pošteđeni promjena. Prije nego što razmotrimo razvoj špiljskog čovjeka u dva najrazgaženija pravca, vratimo se nakratko u kasni neolitik.
Ženo, gdje mi je toljaga?
Mužjak i ženka žive u neoformljenoj bračnoj zajednici. Nakon što ujutro zaskoči ženku i obavi svoju mužjačku dužnost, on uzima toljagu, pogleda Google Earth na svom tabletu da provjeri najbolja lovišta za taj dan, te neumoljivo kreće po hranu. Nema izbora, mora uzdržavati obitelj. Ženka ostaje u špilji brinuti se za potomke.
Nakon cijelog dana provedenog u nabavci hrane, vraća se u špilju i zuri u vatru dok njegova partnerica neuspješno pokušava potrošiti ostatak fonda riječi (koji je dvostruko veći od njegovog) koje ima za taj dan. Naime, ostala je s djecom čekati hranu.
Zapravo se nije toliko toga promijenilo. Vatra je sad zeleni nogometni travnjak, lovina su devize, a špilje su nešto luksuznije uređene jazbine. Doduše, špiljski čovjek sve je potrebne obveze obavljao pješke, dok njegov suvremeni ekvivalent ima neko zgodno brzo prijevozno sredstvo.
Po kojem je parametru u to doba ženka birala najboljeg mužjaka – je li to bio onaj s najboljom toljagom? Ili možda onaj koji je donosio najbolji ulov? Ili pak onog koji se pokazao najboljim vođom?
Alfa mužjak u 12 koraka
Alfa mužjak pomalo je otrcana sintagma a opisuje muškarca koji je po prirodi pravi vođa. On je medijski iskonstruirano, gotovo mitsko biće kojem su pripisane gotovo naljudske osobine. Njemu, dakle, ne trebaju statusni simboli, Jaguari ni BMW-i da bi se osjećao muškarcem. Njegova zona udobnosti realizira se upravo onda kad je izbačen iz komfort zone. On uzima toljagu i rješava probleme odmah, ulazi u konflikt bez zadržavanja. On ne paničari u krizama. Naprotiv, krize su njegovo prirodno stanište. On preuzima odgovornost. On nema emocionalnih problema. On nema potrebu podizati svoj ego. Alfa mužjak napravio je najvažnije odvajanje – ono od mame alfe, te postao potpuno samostalna jedinka.
Moja mater te traži...
Zanimljivo je imati na umu sve katakteristike tog Supermana, te ih pokušati pronaći u realnosti. Pitamo se postoje li superjunaci samo u stripovima. Vidite puno beta, gama i delta muškaraca, ali nekako se ne ukazuju alfe – kao da ih ovo vrijeme nije uzgojilo. Veliku ulogu u tome imale su mame, posebno u našem, mediteranskom podneblju, koje su ih pod izlikom zaštite htjele vezati za sebe, te se iz njihovih sinova nikad nisu uspjele razviti pravi alfe. Kako će muškarac dobiti prostor da procvjeta u pravog mužjaka ako mu mama stalno podrezuje krila, misleći da je krajnje nesebična u svojoj sebičnosti?
Sin kojeg je majka navikla da mu bude produžena ruka, i napravila od njega osobu s posebnim potrebama ne može se potpuno razviti i probuditi u sebi onog špiljskog muškarca koji se s toljagom ide obračunavati s divljim zvijerima. Originalni Alfa poštuje svoju majku, ali ne dopušta da mu se upleće u život. Jer točno poznaje granicu do koje ona može ići.
Frankeštajnski alfa
Nije majka jedini neprijatelj razvitka alfe u muškarcima (iako je ona često glavni negativac); njemu ne pomaže ni sistem koji mu nije naklonjen. U ovom društvu ne uspijevaju pravi alfe, već jedan izopačeni, iskrivljeni primjerak takvog muškarca koji ne bira sredstva pomoću kojih će doći do toksične moći. Sistem nemilosrdno usmjeren stvaranju profita razvio je laboratorijskog alfu-Frankesteina, kralja korupcije i nemorala koji gazi preko leševa i ždere sve ispred sebe. On je nužni proizvod kapitalizma, ideologije koja tjera svoju djecu da se moralno izopače da bi dosegli standard uspjeha.
Razvoj špiljskog mužjaka s toljagom i jasnim prioritetima tako je, generalno gledajući, krenuo u dva smjera, od kojih su oba nepoželjna. Jedan je kastrirani primjerak koji iz straha od divljih zvijeri ne poduzima ništa, dok je drugi moralno izazvani alfa koji ne bira sredstva da ostvari svoje ciljeve. Naravno da između ove dvije krajnosti postoji puno nijansi sive, ali morala sam pomalo karikirati situaciju da bih prenijela postojeću sliku. I za kraj pitanje za razmišljanje: jesu li neo-alfe
proizvedeni u potrošačkom društvu baš sljedeći darvinovski korak potreban za pravu katarzu u (de)evoluciji čovječanstva?