Kad se mi mrtvi pokoljemo

Pogleda sam "Kad se mi mrtvi pokoljemo". Dosad najbolja komedija koju sam pogleda u splitskom HNK. Nina Mitrović je posudila naslov Ibsenove drame "Kad se mi mrtvi probudimo". Sve ostalo je sama isplela. Tomislav Pavković je pak materijal precizno skrojia da paše na živo tilo teatra.

U povećem glumačkom kadru nije pošteno izdvajati pojedince. Svaki je glumac vrhunski odigrao svoj lik. A što me posebno fasciniralo, njih je petnaest tako sastavilo slagalicu da se ne bi mogli sa sigurnošću odlučiti koji su bili glavni, a koji sporedni likovi. Upravo je u tome bila poetika predstave. Da bar pod zemljom nema nadmoćnih. Pa čak i general dobije batine. Ipak ne mogu mučat pa ne kazat ko me je najviše nasmijava. Nasmijava u toj mjeri da mi je brat savjetova da se "nježnije" smijem jer cili balkon odzvanja. Josip Zovko je tako dobro odglumija pridošlog Bosanca da rijetko koja njegova rečenica nije rezultirala rafalom smija (i to ne samo sa moje strane). Al ni to nije bilo ono što me iznenadilo. Dobra gluma nije tako rijetka u našim kazalištima. Kemija među glumcima se zna dogodit. Ali dosad nisam točno u praksi vidio čemu služi scenografija.

Sve je bilo montirano u službi priče, a ne postavljeno kao okvir za sliku. Pozornica je bila podijeljena na desetak zidova koji su stali po strani i četiri groba na stražnjem zidu. I dok su grobovi stajali posloženi kao stalni dom za njihove stanare, zidovi su se pokretali, zaokretali i pretvarali u nove manje pozornice. Svaka bi pričala priču o jednom stanaru podzemlja. Tužnu, nepravednu, čudnu, ali stvarnu i nažalost svakidašnju na ovim ratom prokletim prostorima. Zato triba spomenit ime scenografa. Ozren Bakotić stvarno zna znanje.

Sama kostimografija se odlično uklapala u veseli ton priče koja bi trebala bit tužna. Bila lepršava odijela koja su optimistično prikazivala život nakon smrti. Život mrtvih. Mrtvih koji se ni po čemu ne razlikuju od živih. Isto se svađaju, zajebaju, grle, ljube, pivaju. Predstava se lakoćom dotakla svih tema koje muče, a i mučit će ovaj narod. Jedna rečenica standardno odličnog Ilije Zovka sve govori. Govori mrtvom generalu ratnom profiteru. Moram to zaustavit. Nisi završija dva razreda osnovne, a moji će unuci u školi učit o tebi. I zbog tebe će padat razrede!

Sljedeća predstava je na rasporedu 31. siječnja u 19:30 u HNK ;) Ne zaboravite provjeriti koliki popust možete ostvariti.

napisao: Miljenko