Josipa: razmjena tišine i avangarda koja se mijenja i traje

Petak večer, Hrvatsko narodno kazalište i rasprodani koncert jedine Josipe Lisac. Pretposljednji dan 13. izdanja manifestacije Evo ruke bio je rezerviran za divu hrvatske scene, koja je još jednom pokazala koliko, unatoč promjenama koje vrijeme nosi, njezin glas ostaje nepokolebljiva esencija njezinih nastupa - isti, siguran, očaravajući, suvremen, klasičan.

Šjora Lisac nastupila je uz podršku svog dugogodišnjeg benda, u čijoj pratnji je vanvremenske hitove izvela u svježem ruhu eksperimentalnog jazza i elektronike, kombinirajući ih sa standardnim jazzom i funkom. Novi aranžmani pružili su pravi avangardni ugođaj, postavljajući drugačije okvire u kojima se njezin glas slobodno kretao i poigravao.

Koncert je otvorio njezin posljednji singl „Zamisli“, na koji su se nadovezale „Boginja” i „Sreća”. Za njima su se nizale: „O jednoj mladosti“, „1000 razloga“, „Na na na na“ i „Gdje Dunav ljubi nebo“, koje su kroz glazbene varijacije poprimile drugačije dimenzije, stapajući se sa svojom konstantom i jezgrom - Josipinim glasom i jedinstvenom izvedbom.

U pauzama između pjesama je do izražaja dolazio i Josipin karakter - vrckast, iskren i zabavan (baš kakav je i sam jazz). Tijekom razgovora s publikom i svojim bendom dotakla se raznih tema, poput veoma osobnog (ne)prijateljskog odnosa s burom, svojim problemom zaboravljanja teksta i toga da ne voli probe pred koncert jer sve ono što izađe na koncertu iz umjetnika mora spontano izaći. 

Za nastavak koncerta bira upravo improvizaciju u kojoj sudjeluju ona i bubnjevi. Kroz izvedbu pjesme „Make up“ dešava se prava oda jazzu kroz prisutnost, slušanje, pratnju, stapanje, spontanost i povjerenje u vlastiti i tuđi instrument. Kazališni prostor je lijepo upijao i odbijao zvuke interakcije, a Josipa je nastupala cijelim svojim tijelom, mimikom, pogledima i osmijehom.

Počast Goranu Bari i zahvalnost za tišinu

U drugoj polovini koncerta, Josipa je jedan dio posvetila preminulom Goranu Bari. Govorila je o njihovom susretu i međusobnom poštovanju i pozvala publiku da osvijesti problem nedostatka suosjećanja u društvu zbog kojeg često ne pomognemo ljudima koji ne mogu sebi pomoći. Oprostila se od njega uz pročitane stihove njegove pjesme „Ja sam budućnost“.

Koncert je nastavljen uz dinamične „Hir, hir, hir” i „Danas sam luda“, nakon kojih je podijelila s publikom iskreno osjećanje velike zahvalnosti za ovaj trenutak i sve prethodne godine. Zahvalila se publici za poštovanje, pljesak i svu tišinu koju nesebično pružaju njoj i njezinom glasu. Publika joj je uzvratila još većom tišinom.

Finale koncerta polako najavljuje „Magla“ u ambijentalnoj izvedbi, grupno fotografiranje s publikom i „Ležaj od suza“, a simbolično točku stavlja pjesma „Ispočetka“. Publika je finale ispratila uz ples, pljesak i uzvike, vidno zadovoljna doživljenim u proteklih dva i pol sata.

Uzajamna ljubav i poštovanje između Josipe i Splita osjećali su se u kazališnim daskama sa svih strana, sve vrijeme. Umjetnica je još jednom Splitu podarila jedinstvenu cijelu sebe kroz stil, stas i glas. Te večeri dogodila se razmjena nota, riječi, stihova i ljubavi, i što je najvažnije - tišine.