Jel' slobodno, mogu uzet?
Prvi put sam "skupljače boca" promatrala prije Đubriva, tamo u četvrtom mjesecu ove godine. "Danas sam imala loše iskustvo sa skupljanjem boca, vrijeđali su me da sam kurva i Romkinja, a moj otac je Splićanin, iz Varoša." – kaže gospođa Ana.
Uobičajeni odlasci na koncerte započnu tako da se grupica ljudi prvo vani malo "zagrije"... Prvi put sam "skupljače boca" promatrala prije Đubriva, tamo u četvrtom mjesecu ove godine. Došla san do zaključka da postoje dvije vrste - oni koji to rade za novac i oni koji to
rade za novac i da iskoriste slobodno vrijeme. Posebno me dojmila scena borbe za preživljavanje, kad su se dva "penzića" skoro potukla oko toga tko će prije prokopati po kontejneru.
Odlučila sam konačno jednom prići tim ljudima i izmijeniti s njima poneku riječ više od "može, uzmite"… Svi kojima sam se obratila bili su jako srdačni i nisu odbijali razgovor. Neki nisu pristali na fotografiranje i odavanje svog imena i prezimena, što mi je i više nego razumljivo.
Gospođa Ana
"Imam 400kn socijale pa boce skupljam za prehraniti tri sina." – započinje razgovor gospođa Ana. Jedan njezin sin je invalid, drugi honorarno radi za 24 sata, a treći studira u Zagrebu jer se nije uspio upisati na fakultet u Splitu. "Danas sam imala loše iskustvo sa skupljanjem boca, vrijeđali su me da sam kurva i Romkinja, a moj otac je Splićanin, iz Varoša." – kaže Ana napominjući da ima i onih koji poštuju to što pošteno radi za svoju obitelj. Boce ne skuplja svaki dan, samo kad su fešte, a ističe da i "voli balat" pa i bez "poslovnih obaveza" otiđe na feštu Sv. Križa, Dane Radunice i Dan Marjana.
Gospođa Maja
Razgovor sa gospođom Majom bio je vrlo emotivan i nepopravljivo je skrenuo s teme sakupljanja ambalaže. Muškarac u njenom društvu je preglasno negodovao što troši vrijeme na razgovor. Dok je prepričavala svoju životnu priču o mužu alkoholičaru i sinu koji je jedva preživio prometnu nesreću, ali ostao invalid, potekle su joj i suze. "Mladi su ipak "prikalašili" i nek čuvaju jetru" – zaključila je gospođa Maja za kraj, te se još osvrnula na činjenicu da su "ljudi postali ekstremisti u svemu".
Gospodin Ivan
Gospodin Ivan već par mjeseci, svakodnevno po 5-6 sati, sakuplja boce i limenke na potezu Marmontova - Riva – Matejuška. Umirovljenik je sa 1200 kuna mirovine i 3 djece. Ponekad sakupi i do 250 boca pa ih unovči po dućanima ili otiđe do Karepovca. Nikad nije imao negativna iskustva sa sugrađanima, štoviše mnogi ga pohvale što pošteno zarađuje za svoj kruh. "Skupljanje boca je nezahvalan posao, ali tako zarađujem za kruh jer mi penzija nije dovoljna za prehranit obitelj" – zaključio je gospodin Mate.
Ovo su jako ponosni ljudi koje treba poštovat jer bi im bilo puno lakše na ulici prosit. Za očekivati je da stariji imaju više razumijevanje prema ovim ljudima i njihovim sudbinama. Oni bi bolje trebali znat kako je lako spletom okolnosti doći do situacije da noću skriven moraš skupljati boce kako bi spojio kraj s krajem. Oni bi se bolje trebali sjećati 90ih. Međutim, moji sugovornici kažu da su više neugodnosti doživjeli od svojih vršnjaka, nego od mladih.
napisala: voxignis
foto: Luka